Postao je rob požude, no unatoč svemu Bog ga nije zaboravio!

Kao tinejdžera i prije maštu su mi često znale zaokupljati zle misli. Viđao bih zavodljive djevojke i u svojoj mašti činio bih svakakve besramne stvari s njima.

O, kako sam samo uživao u raznoj pornografiji, danima unaprijed radovao se trenutku kad ću biti sam kod kuće, radovao se znajući da ću onda moći neometano od svojih ukućana gledati “XXX” film na televiziji. Koliko li sam samo video isječaka imao na svom mobitelu i razmjenjivao ih sa svojim prijateljima, to nam je bilo glavno.

Nesvjesno sam postao rob svemu tome, bilo je dana kada sam se i više puta dnevno znao samozadovoljavati. Jednostavno rečeno, kao da nisam mogao bez toga. Rezultat toga je bio da sam upropastio dvije svoje veze jer sam na svoje tadašnje djevojke gledao kao na predmet požude, predmet kojim bih mogao zadovoljiti i ispuniti svoje strasti, svoju požudu…

Svakog dana dublje bih tonuo u grijeh. Ranije bi mi bilo dovoljno pogledat kratki “XXX” video na mobitelu, a sada sam žudio za spolnim odnosom s djevojkom. Kako sam djevojke sablažnjavao, navodio ih na grijeh, poticao ih na prosto dopisivanje sa mnom i uživao u tome – sve je to hranilo moju požudu koja je bila sve snažnija. Kako su tekli mjeseci i godine, to je gotovo posve ovladalo mojim tijelom i umom, gledao sam samo na sebe i postojalo je samo “JA”. To je dovelo i do drugih nevolja u mom životu, svađe s bližnjima i razdora u obitelji. Sotona me već čvrsto držao u svojim kandžama i svaki dan sam jednostavno upadao sve više iz grijeha u grijeh.

Redovito sam se samozadovoljavao, imao bludne misli, sablažnjavao druge tj. navodio ih na grijeh… i postao pravi rob požude, iz dana u dan sve više ovisio o tome, slijepo išao sve dalje i dalje kako bih uspio nahraniti požudu kojoj nikad nije bilo dosta. A sve je otprilike počelo znatiželjnim razgovorima o seksu s vršnjacima (negdje u 5. razredu) i kratkim “XXX” isječcima na mobitelu…

Unatoč svemu tome Bog me nije nikad zaboravio, premda sam bio okovan svojim grijehom daleko od Njega, On niti u jednom trenutku nije bio daleko od mene. Ne znam ni sam kako se sve to točno zbilo ali Bog me je i dalje ljubio, sada to posve sigurno znam. Bog voli, ljubi grješnika, jedino ne ljubi i mrzi grijeh koji grješnik (svi mi) činimo ali grešnika i dalje jako ljubi koliko god on zgriješio. Pa poslao je svoga sina jedinorođenca da se toliko muči i umre na križu za nas grešnike.

Počeo sam uviđati svoje greške ali sam i dalje činio isto. Molio bih se Bogu, ali bih isto tako i nastavio činiti zle stvari, nisam bio svjestan koliko je to loše i prljavo… Kad bih se molio, moje misli znale su totalno lutati negdje drugdje i ta molitva postala bi obično blebetanje, to mi nije previše smetalo. Jednostavno nisam odviše brinuo za to.

Život mi se polako ali sigurno počeo rušiti, dosta djevojaka znalo je kakav sam, kružile su priče o meni i svakojaka nagađanja, pojavili su se i neprijatelji koji su mi dodatno zadavali brige. Odjednom sam se našao u moru problema u obitelji i svakodnevnom životu, mrzio sam čak svoga oca koji me toliko volio i brinuo se za obitelj, lako bih se naživcirao i onda činio zlo svojim najmilijima, vrijeđao ih i znao udariti braću…

Život mi je uglavnom postajao sve jadni i jadni s koje god strane gledao. To sam shvaćao i htio sam ga učiniti boljim, ali mi jednostavno nije polazilo za rukom.

Hvala dragom Bogu da me i dalje zvao k sebi te se jedan dio mene želio malo više približiti Njemu. Čitao sam o Bogu na internetu, tražio o Njemu i sebi odgovore na Google tražilici i dobivao odgovore na raznim kršćanskim stranicama kojih ima sve više i na Facebooku. Znam da me Bog tako približavao sebi…

Počeo sam uviđati svoje pogreške, aktivnosti za koje uopće nisam znao da su grešne. Sjećam se da sam jednom zamolio Boga da me čuva od svakog grijeha i svakog zla i polako su prestajale loše priče o meni. Djevojka koja me podržavala u bludnosti je isto samo odjednom nestala iz mog života, izgubio sam kontakt s njom. U početku mi je bilo žao, ali sam poslije shvatio koliko je to zapravo dobro za mene i danas sam zahvalan Bogu na tome.

Počeo sam se sve više moliti Bogu i čitati Božju riječ (Novi zavjet). Iz dana u dan sve više sam počeo uviđati svoje greške i tamu u kojoj sam živio daleko od Boga. Jednom sam otišao na jedno mjesto u šumi potpuno sam. Na moje veliko iznenađenje tamo mi je Bog podario veliku milost. Odjednom sam se počeo kajati za sve uvrede i zlo koje sam učinio svom tati, to me boljelo, sve loše što sam mu učinio. Bog mi je dao to kajanje i neizmjerno sam mu zahvalan što mi je dao da uvidim svoje greške. Od tog sam trenutka zavolio svog oca kao nikad prije i molio Boga da ga čuva i sve mi oprosti. S vremenom sam se počeo osjećati jako loše nakon što bi mi se javile proste misli ili nakon što bih učinio neko loše djelo. Bog mi je kroz moju savjest pokazivao koliko je to loše. Na koljenima sam molio Boga da mi pomogne pobijediti te sve zle misli kojih sam se tako stidio, a i sebe samog pred Bogom…

Sotona me nije tako lako želio pustiti i uvijek bi mi iznova usađivao  zle misli zbog čega sam patio. Ali s vremenom sam i to pobijedio. Isusa sam prihvatio za svoga spasitelja i učitelja. Molio sam se Duhu Svetom i čitao Božju riječ kako bi moje misli u budućnosti bile Bogom nadahnute…

Što sambio bliže Bogu to sam više shvaćao koliko sam slab, bijedan i siromašan bez Njega. Ne mogu reći da je to bila lagana borba, ali koliko sam god bio slab, Bog je uvijek bio uz mene, a uz Njega ništa nije nemoguće. Kako je moj odnos s Bogom rastao, On mi je iznova davao nove milosti, moj život je postajao bolji…

To je jednostavno neopisiv i divan osjećaj kad pustiš Boga u svoj život. Tvoj život tek tad dobije smisao i onu neku puninu. Pogledaj samo koliko je ljudi u svijetu nezadovoljno… svojim životima oko tebe, baš zato jer u svojim životima nemaju Boga koji sve okreće na dobro. Zato i pišem ovo svjedočanstvo da barem malo zahvalim Bogu na silnim djelima koja mi učini, da i drugi iskuse tu ljubav.

Isus stoji i kuca i na tvojim vratima, On te voli baš takvog/kvu kakav/a jesi, ali mu moraš dopustiti da uđe u tvoj život pošto si slobodno biće i sam/a biraš svoj put. Ja ti predlažem da još danas odeš na svetu Ispovijed i prihvatiš Isusa za svog Spasitelja, moli Ga da ti oprosti tvoje grijehe, pričaj s Njim, predaj Mu svoje brige, svoj život i ja ti garantiram, potaknut vlastitim iskustvom, to će ti biti najbolja odluka koju si donio/la u životu. Koliko god da si u ovom trenutku grješan/a, zla učinio/la, nema toga što ti On neće oprostiti.

Obećavam ti neki bolji svijet, unutarnji mir… Život nije samo živjeti i umrijeti, kao da nismo nikad ni postojali, već nešto puno više… U životu imaš dva putâ, a to je put koji vodi u propast tj. sotoni ili put mira i vječne slave tj Bogu. Uvijek i u bilo kojem trenutku možeš odlučiti za Boga ma kako god dosad živio/la, sve se briše kad se jednom pokajemo za svoje grijehe, prihvatimo Isusa za svog Spasitelja i pozovemo ga u svoj život, jer Isus nas voli, a Bog sve okreće na dobro, baš sve, samo ako mu dozvoliš…

Autor: V. H.

Reci što misliš