Jehovini svjedoci jedna su od najzatvorenijih i najkontroverznijih vjerskih zajednica današnjice. Iako se u javnosti predstavljaju kao miroljubivi propovjednici koji od vrata do vrata dijele Bibliju i poruke nade, njihova unutarnja struktura, doktrina i način života često su predmet kritika bivših članova, sociologa religije i organizacija za ljudska prava.
Zajednica je organizirana hijerarhijski, s vrhom koji se nalazi u tzv. Betelu, gdje se pišu sve publikacije i tumačenja Biblije. Lokalne zajednice vode starješine, koji imaju snažan utjecaj na privatni život članova, od toga s kim se smiju družiti, do toga kako se oblače, kakvu glazbu slušaju i koga smiju voljeti, piše Dnevno.
Posebno je kontroverzna praksa tzv. isključenja. Član koji se ne pridržava pravila ili počne dovoditi u pitanje nauk biva izopćen, a ostali, uključujući i vlastitu obitelj, moraju prekinuti kontakt s njim. Za mnoge to znači potpuni gubitak obitelji, prijatelja i identiteta.
Potresna ispovijest
Upravo iz takvog okruženja dolazi i ispovijest Svjetlane Kovačević, mlade žene čija je priča posljednjih dana postala viralna na TikToku. U seriji videa koje je objavila, Svjetlana opisuje kako je izgledalo odrastanje u zajednici Jehovinih svjedoka.
Kaže da joj je djetinjstvo bilo obilježeno stalnim strahom, nadzorom i osjećajem da nikada nije dovoljno dobra.
Prema njezinim riječima, djeca u zajednici od najranije dobi prolaze strogu indoktrinaciju. Tri puta tjedno idu na dvosatne sastanke, a uz to imaju obiteljske i osobne studije te redovite odlaske u propovijedanje od vrata do vrata. Svaki sat te “službe” bilježi se i predaje starješinama koji prate koliko je tko “duhovno aktivan”.
Svjetlana tvrdi da nije smjela imati prijatelje izvan zajednice niti sudjelovati u školskim događanjima. Bila je ismijavana među vršnjacima jer im je morala govoriti o svojoj vjeri, dok je kod kuće bila pod stalnim nadzorom. Čak su joj, kaže, čitali privatne dnevnike kako bi kontrolirali njezine misli i osjećaje.
Jedan od najtraumatičnijih trenutaka doživjela je kada su njezini zapisi o usamljenosti, gušenju i želji za “normalnim životom” proglašeni znakom da je “Sotona ušao u njezin um”. Natjerali su je da dnevnik rastrga i spali, izgovarajući molitve protiv Sotone, nakon čega je bila tjednima u izolaciji.
Posebno potresno govori o zabrani transfuzije krvi
Tijekom poroda izgubila je veliku količinu krvi, a liječnici su joj rekli da će umrijeti bez transfuzije. “Zamislite da dijete ostane bez majke zbog vjerskog pravila”, kaže.
Danas, nakon izlaska iz zajednice, opisuje dug proces psihološkog oporavka. Strah od Armagedona, krivnja i osjećaj da je “izdala Boga” prate bivše članove godinama, a mnogi trebaju pomoć terapeuta kako bi ponovno izgradili vlastiti identitet.
Svoju priču odlučila je podijeliti javno jer želi, kaže, upozoriti druge. “Šutnja održava sustav. Istina ga razara”, poručuje.
Pogledajte u nastavku njezino svjedočanstvo.
