Od davnina postoje priče o snovima koji navodno nagovješćuju smrt, no takva su se svjedočanstva dugo smatrala mitovima, strahovima ili plodom mašte. Ipak, suvremena znanost prije nešto više od desetljeća odlučila je ovom fenomenu pristupiti ozbiljno te ga istražiti kroz iskustva ljudi koji su se nalazili na samom kraju života.
Prekretnica se dogodila 2014. godine, kada je tim američkih istraživača s koledža Canisius u New Yorku proveo studiju na palijativnom odjelu. Istraživanje je obuhvatilo 66 teško bolesnih pacijenata, a cilj mu je bio utvrditi imaju li snovi i vizije posebnu ulogu u posljednjim fazama života te kako utječu na emocionalno stanje oboljelih. Rezultati su iznenadili i znanstvenu zajednicu i širu javnost.
Čak devet od deset ispitanika izjavilo je da je svakodnevno doživljavalo neobične snove ili vizije, najčešće tijekom sna. U tim su se iskustvima susretali s preminulim članovima obitelji, prijateljima ili bliskim osobama, koje su im pružale osjećaj mira, sigurnosti i utjehe.
Prema njihovim opisima, ti snovi nisu nalikovali uobičajenim noćnim slikama – bili su iznimno jasni, snažni i realistični, gotovo kao produžetak stvarnosti.
“Proročki” snovi
Istraživači su ovakva iskustva nazvali „proročkim” snovima zbog njihove učestalosti i intenziteta u razdoblju koje je prethodilo smrti. Prvi su se snovi javljali između osam i jedanaest tjedana prije kraja života, a kako se taj trenutak približavao, postajali su sve češći i emocionalno snažniji. Zanimljivo je da pacijenti rijetko navode strah; naprotiv, većina ih je opisivala kao smirujuće i ohrabrujuće.
Iako znanost još uvijek nema konačno objašnjenje ovog fenomena, autori studije ističu da takvi snovi mogu pomoći ljudima da se lakše suoče sa strahom od smrti te donijeti utjehu i njihovim obiteljima, podsjećajući da posljednji dani života ne moraju nužno biti ispunjeni patnjom, nego i mirom.
Za kršćane, ovakva svjedočanstva mogu biti i tihi podsjetnik da smrt nije kraj, nego prijelaz u susret s Bogom koji čovjeka prima s ljubavlju i milošću.
