Jednog jutra, 26-godišnja Mallory Wilkerson iz Kentuckyja probudila se s čudnim trncima u rukama i nogama. Mislila je da su joj udovi “zaspali” — no osjećaj nije nestajao.
Uskoro više nije mogla razlikovati toplo od hladnog, a ni hodati bez spoticanja. Već iste večeri otišla je u hitnu pomoć. Devet dana kasnije bila je potpuno paralizirana i priključena na respirator.
Dijagnoza: Guillain-Barréov sindrom — rijedak autoimuni poremećaj u kojem vlastiti imunosni sustav napada živčani sustav, uzrokujući slabost i paralizu.
“Nikad nisam čula za taj sindrom. Bila sam prestravljena jer nisam mogla govoriti, a bila sam potpuno svjesna,” prisjeća se Mallory, inače medicinska sestra i samohrana majka petogodišnjeg sina.
Tri mjeseca provela je na respiratoru. Liječnici su obitelji rekli da možda nikada više neće hodati. No, to joj nisu rekli – i Mallory je nastavila vjerovati u oporavak. U kolovozu je prebačena u rehabilitacijski centar u Atlanti, gdje je polako počela vraćati pokrete – prvo u ruke, pa noge.
“Počela sam s terapijama pet dana tjedno, od devet do četiri. U prosincu sam uz pomoć fizioterapeuta napravila prve korake.”
No najteži trenutak nije bila fizička bol, već odvojenost od sina. “Nisam mogla biti uz njega, nositi ga, igrati se s njim. To mi je slamalo srce,” kaže. Upravo je on bio njezin najveći motivator.
“Moj sin je bio moj anđeo. Gurao me u invalidskim kolicima, hranio me, bio uz mene u svakom trenutku. On je moj kućni terapeut.”
Nakon mjeseci tišine, uspjela je izgovoriti tri riječi: “Volim te.” Video u kojem to govori sinu postao je viralan, sa stotinama tisuća pregleda. “Taj trenutak je bio sve. Ne uzimam više ništa zdravo za gotovo”, kaže.
Iako se još uvijek bori – nema osjeta u stopalima, lice joj je djelomično paralizirano – Mallory ne gubi vjeru.
“Ova bolest mi je promijenila život, ali i otvorila oči. Zahvalna sam na svakom trenutku, jer sada zaista znam koliko je život krhak – i koliko je ljubav snažna.” Pomolimo se za nju!
