Prva stvar koju trebamo učiniti kada nas netko povrijedi

Prva stvar koju trebamo učiniti kada nas netko povrijedi ili nam je nanesena krivica jest da toj osobi oprostimo u svom srcu.

“I budite jedni drugima dobrostivi, samilosni, opraštajući jedni drugima kao što i Bog u Kristu oprosti vama.” (Efežanima 4,32)

Postoji točan redoslijed kojega se treba držati kada govorimo o oproštenju u biblijskom smislu. Kada bismo pratili taj redoslijed, uštedjeli bismo mnogo glavobolje i muke.

Prva stvar koju trebamo učiniti kada nam je nanesena krivica jest da toj osobi oprostimo u svom srcu. Njoj još ne kažemo da smo joj oprostili, ali opraštajući joj u srcu, stavljamo tu stvar između Boga i te osobe. Time smo spriječili da se naši želučani sokovi pretvore u sumpornu kiselinu i štitimo se od drugih teških fizičkih i emocionalnih smetnji.

Nakon toga pristupamo bratu i opomenemo ga (Luka 17,3). Umjesto da s drugima brbljamo o tome kako nam je nanesena nepravda, postupimo kako piše: “Idi i ukori ga nasamo, da to ostane između tebe i njega” (Matej 18,15). Pokušajmo što je moguće više obuzdati širenje priče, tj. pokušajmo sve zadržati što je moguće više u privatnim okvirima.

VIDI OVO: Kako prevladati osjećaj krivnje zbog prošlih grijeha?

Ako brat ne prizna i ne zatraži oproštenje, onda pođimo k njemu s jednim ili dvojicom svjedoka (Matej 18,16). To će pribaviti odgovarajuće svjedočanstvo sukladno Pismu s obzirom na stav prekršitelja.

Ako je i dalje nepopustljiv, tada treba u pratnji svjedoka s time upoznati crkvu. Ako odbije poslušati sud crkve, tada je, naravno, isključen iz zajedništva (Matej 18,17).

Ali ako se on u bilo kojem trenutku tijekom tog procesa pokaje, oprostimo mu (Luka 17,3). Već smo mu oprostili u svom srcu, ali sada dajemo oproštenje njemu. Ovdje je vrlo važno ne umanjivati pogrešku. Ne treba reći: “Ma, u redu je. Zapravo nisi ništa loše učinio.” Treba reći: “Rado ti opraštam. Sada je stvar gotova. Kleknimo i pomolimo se.”

Sramota što je morao priznati i pokajati se može ga odvratiti od toga da se opet ogriješi o nas. Ali čak i ako ponovi svoj grijeh i onda se pokaje, moramo mu oprostiti. Makar se to ponovilo sedam puta na dan, moramo mu oprostiti – bez obzira mislimo li da je iskren ili ne (Luka 17,4).

Nikad ne smijemo zaboraviti da su nama oprošteni milijuni i zato se ne smijemo ustručavati oprostiti drugome ono što, slikovito rečeno, ispada tek kao sitniš (Matej 18,23-35).

Autor: William MacDonald