Koji je razlog naše patnje?

Razlog naše patnje neće nam uvijek biti znan. Bog nikada nije rekao Jobu razlog njegove patnje, al mu je rekao da postoji dobar razlog za nju. Rekao mu je da on vrlo malo zna o svemiru i tražio je da stavi svoje povjerenje u Njega.

Jobova knjiga nam ne govori zašto Bog dopušta patnje u našim životima, koliko govori o načinu našeg ponašanja u patnjama.

Pitanja koja si trebamo postaviti su slijedeća:

1. Prolazim li kroz patnju zbog toga što sam sagriješio?

Ako smo sagriješili, zamolimo Boga da nam pokaže o kojem se to grijehu radi. Bog nas nikada neće pustiti da se utopimo u osjećaju krivice. Takva osuda dolazi od sotone, a nikada od Boga. Ako smo sagriješili, pokajmo se i zamolimo Boga za oproštenje i očišćenje.

2. Što mi Bog govori po ovome? Možda te Bog želi nečemu poučiti.

3. Što Bog želi od mene?

Nadalje, trebamo se čvrsto držati nade. Ovaj je život mješavina borbe i blagoslova, a u vremenima borbe trebamo imati na umu da borba neće vječno trajati i da je blagoslov već na pomolu.

Bez obzira je li tako ili nije, sigurno je da ćemo jednoga dana vječno biti s Gospodinom. U međuvremenu, gledajmo na Njega (Heb 12,2), znajući da On suosjeća s nama jer je patio više nego što ćemo mi ikada moći.

Ako vidimo gdje drugi pate, pozvani smo suosjećati s njima. U vrijeme velikoga trpljenja, svako mudrovanje može biti kontraproduktivno. Čak i ako netko pati zbog osobnoga grijeha, nemamo pravo takvoga ”kamenovati’; jer smo svi grješnici i moramo biti oprezni u donošenju zaključaka.

Nije svako trpljenje, kako smo to već i vidjeli, uzrokovano grijehom. Ponekad je najbolje zagrliti osobu i ”plakati s onima koji plaču” (Rim 12,15).

Imamo se pravo suprotstaviti patnji, jer je ona, kao što smo vidjeli, uljez u Božjem svijetu. Isus se borio protiv patnje kad god ju je susreo. Hranio je gladne, iscjeljivao bolesne i uskrsavao mrtve. Svoju službu je vidio u propovijedanju dobre vijesti i siromasima, najvešćujući oslobođenje zarobljenima i otvarajući vid slijepima. Pozvani smo slijediti Ga.

Konačno, kao sažetak, ponovo trebamo doći do Kristova križa. Jer samo na tom mjestu možemo razumjeti zašto Bog ljubavi dopušta patnje.

Prvo, ondje vidimo posljedice čovjekove slobode, gdje je grijeh pribio Isusa na križ. Vidimo pokvarenost ljudi u najgorem obliku. Vidimo da je Bog platio cijenu grijeha za posljedicu zloupotrebe čovjekove slobode.

Drugo, vidimo da Bog djeluje po trpljenju. Oni koji su prikovali Isusa na križ učiniše to iz zla, ali je to Bog izveo na dobro – spasio je mnoge ljude.

Treće, vidimo da nas Bog višestruko blagoslivlja nakon patnje. Isus ”koji je radost zamijenio križem” (Heb 12,2), vidio je svoje uskrsnuće i kao rezultat toga i naše uskrsnuće također.

Četvrto, što je navažnije od svih, Bog nije odvojen od nas u patnjama, nego zajedno s nama kroz njih prolazi.

Razlog patnje vam neće uvijek biti poznat, no kada izađete iz nje, sve će vam biti puno jasnije. Shvatit ćete da je Bog nešto učinio s vama.

Autor: Nicky Gumbel; prema poglavlju iz knjige ”Odgovori na pitanja”

PROČITAJTE JOŠ: