Imate osjećaj da vam se brak raspada? Ako doista želite izići iz ove nevolje, postoji siguran put. Razvod vam nije rješenje. On vodi u sve veće nevolje.

Filip i Emilia nisu došli na savjetovanje zato što su htjeli spasiti svoj brak. Već su odlučili da se rastanu. No, kao kršćani su znali da to nije u redu, jer nisu imali za to biblijsku osnovu. Nije bilo ni preljuba, napuštanja niti zlostavljanja – samo neizreciva napetost. Došli su na savjetovanje ne bi li uvjerili i sebe i starješinu crkve kako njihov slučaj zaslužuje da bude iznimka prema Božjoj riječi (Matej 5,32).

“Evo vidite”, rekla je Emilia, “ništa nije ostalo u našem braku. Ne osjećam ništa za Filipa niti on za mene. Nemamo na čemu graditi.” “Tako je”, potvrdio je Filip. “Ništa nije ostalo”.

Čekali su moj odgovor. U dubini su znali da Bog ne prihvaća razvod (Malahija 2,16), ali su od mene čekali riječ koja će umiriti njihovu savjest. Htjeli su reći: “Ako je ljubav uistinu nestala, onda vam ništa ne preostaje osim rastave.” No, odgovorio sam ovako:

“Žao mi je što čujem o vašim poteškoćama  io stanju u kojemu se nalazite. Budući da je vaš brak postao gorak i pošto su svi vaši pokušaji da ga zasladite ostali bez uspjeha, pomoć vam je zaista potrebna. Kažete da nema više ljubavi. To je vrlo ozbiljno. Ako ne volite jedan drugog, preostaje vam samo jedno rješenje, (tu su čekali riječ o rastavi) a to je da naučite voljeti.

“Naučiti voljeti?” – Odgovorili su gotovo istovremeno. “Što to znači?” – Pitao je Filip kad je došao k sebi. “Kako se to može naučiti?” “Osjećaji se ne mogu stvarati iz ničega”, tvrdila je Emilia.

LJUBAV NIJE SAMO OSJEĆAJ

“Nisam govorio o osjećajima”, odvratio sam. “Govorio sam o ljubavi. Ljubav i osjećaji ljubavi nisu jedno te isto, iako suvremeni filmovi i časopisi to propagiraju. Ljubav nije prvenstveno osjećaj. Ljubav je odlučnost i ustrajnost u tome da činim dobro drugoj osobi zato što to Bog od mene traži. Ljubav počinje od želje da ugodim Bogu. Ljubav prema drugome znači spremnost dati mu sve što imam, ako mu to treba. Tamo gdje postoji prava ljubav, osjećaj ljubavi se brzo stvara.

“Bog u cijeloj Bibliji zapovijeda ljubav. No, osjećaji ne podliježu naređivanju, tj. ne stvaraju se tako. Ne možemo ih otvoriti i zatvoriti kao slavinu. Da je ljubav prvenstveno osjećanje, Bog je ne bi od nas mogao zahtijevati.

“Evo, Filipe, što kaže Bog: ‘Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju’ (Efežanima 5,25). Ne zaboravi, Krist je umro na križu za Crkvu.”

“Ako to znači da tako moram voljeti Emiliu, onda zaboravi na to! Nikada to ne bih mogao,” odvratio je Filip.

Ne smijemo ovo zaboraviti, jer to Bog zapovijeda. Svakako moramo početi učiti na mnogo nižoj razini, ali učiti moramo. Bog to zahtijeva, da u tome rastemo i usavršavamo se. To nam je ujedno i nada. Ako to On od nas traži, onda će nam On omogućiti da to i ostvarimo.

BOŽJI IZLAZ

“Ako doista želite izići iz ove nevolje, postoji siguran put. Razvod vam nije rješenje. On vodi u sve veće nevolje. Ne možeš ići protiv Božje volje i očekivati ​​da stvari idu glatko u životu. Blagoslov nam ne dolazi kad ga tražimo. On se javlja kao rezultat poslušnosti Božjoj volji.”

“Ako iznad svega želite ugoditi Bogu, ako se pokajete što ste uopće pomislili na razvod, obećavam vam da ćete uskoro imati skladan brak. No, moram vas upozoriti. Bog želi ozbiljnost i djelovanje. Zahtijeva od vas promjene – a te vam promjene neće biti lake. Morate raditi ono što Bog od vas traži i onda kada svi vaši osjećaji govore protiv toga. ”

LJUBAV JE DAVANJE

“Ljubav nije prvenstveno osjećaj, već izvršavanje dužnosti prema Bogu i čovjeku. Vezana je za djela, ne osjećaje. Ljubav je davanje drugima. Moramo izvršavati svoju dužnost prema drugima i onda kada nam osjećaji govore suprotno.”

“Zar me to ne čini licemjernim?” – Pitala je Emilia. “Kako mogu pokazati ljubav koju ne osjećam?”

“Pazite, već prvu stvar danas ja sam učinio protiv svojih osjećaja: ustao sam kada me je svaki osjećaj nagovarao da ostanem još u krevetu. Jesam li zato licemjer?”

“Ni govora!”

“Ustao sam zbog odgovornosti prema Bogu i obvezama. Kada bih svima govorio kako volim rano ustajati, onda bih bio licemjer. Ovako nisam. Isto tako trebam i voljeti. Moramo davati drugome i protiv svojih osjećaja, zato što želimo ugoditi Bogu i biti odgovorni bračni drugovi. Ako ne kažem pri tome: ‘Draga moja, to ti činim zato što mi toliko značiš’ – u tome nema licemjerja. ”

Ako ste ovo shvatili možemo prijeći na konkretne korake.

Oproštenjem

Bog želi akciju. I kao prvo želi tražite oproštenje, znači pokajanje. Najprije od Boga, a zatim jedan od drugog. Morate jedno drugome oprostiti. Sve ovo treba učiniti želito li vi to ili ne. I za oproštenje možemo reći da nije prvenstveno osjećaj. Kada nekome nešto oprostim, obećavam mu time tri stvari:

1) Nikad više neću tvoje pogreške koristiti protiv tebe.

2) Neću o njima govoriti drugima.

3) Neću o njima stalno razmišljati.

“Ne možeš se dobro osjećati prema jednoj osobi sve dok joj ne činiš dobro. Možeš istinski oprostiti samo onda kada izvršavaš ovo trostruko obećanje, Nije potrebno da osjećaš oproštenje. Važno je to činiti čak sedam puta dnevno, ako ti netko dođe sedam puta tražeći oproštenje. Jeste li na to spremni? ”

“To je zaista teško. Malo je previše zahtjevno! Ne znam hoćemo li to uopće moći učiniti.”

“To u svojoj sili nikako ne možemo. No, to ne znači da moramo pasivno čekati dok nam Bog ne da potrebnu silu. Moramo krenuti na konkretno izvršavanje njegove Riječi, u vjeri da će nam on pri tome dati potrebnu snagu. Uz pomoć Duha Svetoga , koji u nama stanuje, možemo i moramo izvršavati Riječ Božju. Božja sila se spušta na onoga koji hoda naprijed u poslušnosti, dok onaj koji pasivno čeka neće je primiti. Svaka nam Božja naredba daje nadu, jer Bog od nas ne traži nemoguće niti očekuje da sve to postignemo bez Njegove pomoći – Njegove sile.

“Sad vidim da Biblija o tim stvarima mnogo više kaže nego što sam mislio”, prekinuo me je Filip. Napokon se u meni javlja nova nada.

“U narednim tjednima dat ću vam nekoliko domaćih zadataka koji će vam pomoći u rješavanju praktičnih problema u vašem braku. Međutim, prije no što pređemo na detalje, želio bih da shvatite još dva osnovna principa.”

LJUBAV JE ODGOVORNOST MUŽA

Pogledajmo ponovno poslanicu Efežanima (Efežanima 5). U cijelom petom poglavlju Bog naređuje muževima da ljube. Ako u vašem domu nema ljubavi, onda glavna krivica leži na Filipu. Božja se ljubav treba stvarati u vašem domu prvenstveno kroz njega.

“Vraća se i meni nada!”

“To mi je drago, Emilia. No, ovaj odlomak govori io tvojoj odgovornosti. Muž je glava ženi kao što je Krist Glava crkve. To znači da se on mora brinuti o ljubavi u domu, ali on je i autoritet. On mora preuzeti vodstvo , ali vodstvo ljubavi poput Kristova vodstva crkve. Ukratko, svaki oženjeni kršćanin ima priliku a i dužnost da odražava odnos između Krista i njegove Crkve. A ti Filipe, znaš da nije crkva prva pružila ljubav, već Krist. Prema prvoj Ivanovoj poslanici (1. Ivanova. 4,19) “mi (crkva) ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” To je ljubav iz čiste milosti – nismo je zaslužili. On nas je odlučio voljeti i onda kada to nismo zaslužili. Prema tome, Filipe, ako ti je ponekad teško voljeti, i smatraš da to tvoja žena ne zaslužuje, znaj da ni Bogu nije bilo lako.

“Oduvijek sam htio biti glava obitelji, ali mi nije bilo jasno otkud treba početi”, rekao je Filip.

“I ja sam oduvijek željela da on bude glava”, dobacila je Emilia.

“U narednim danima dat ću vam konkretne zadatke koji će vam pomoći da primjenjujete ove osnovne biblijske principe u svakodnevnoj praksi. To će vam dati dobar početak u rješavanju problema. Pazi Emilia, ti nisi odgovorna za stvaranje ljubavi u domu, ali Božja riječ inzistira na tvojoj pokornosti mužu … ”

+ + +

“Štoviše, kao što je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene u svemu svojim muževima!” (Efežanima 5,24) Želio bi objasniti što to zapravo znači, jer put do pravog ispunjenja ženine bračne sreće, o kojoj se danas toliko govori, baš leži u dolini pokornosti, Božja riječ uči da je Bog pri samom stvorenju čovjeka, pa i nakon pada u grijeh, odredio uloge muškarcu i ženi, i naše iskustvo u savjetovanju pokazuje da su u problematičnim brakovima uloge gotovo uvijek izmijenjene. Mi ne možemo zanemariti “upute proizvođača” i izbjeći “kvarove” i pored žestokog protivIjenja suvremenog svijeta (što je u suštini protest protiv prevlasti muškaraca koja se izražava silom i donosi izrabljivanje žena). Biblija potpuno jasno uči da je kršćanka dužna pokoravati se svome mužu kao što je Crkva dužna pokoravati se Kristu.

Dakle, “ropstvo pokornosti” upravo je put do bračne slobode. Kao što je zrakoplov slobodniji i pokretljiviji na nebu, i žena nalazi svoju svrhu i slobodu kada se pokorava mužu. Bit će kadra živjeti onim životom za koji ju je Bog stvorio.

Svakako, mnogo je teže rješavati bračne probleme kada samo jedan bračni drug izvršava svoje obveze, tj. želi se pokoriti Božjoj riječi, ali i onda smo kao kršćani dužni poslušati Božju riječ – i težiti za uspostavljanjem mira, koliko god je to u našoj moći. Činjenica je da samo kada i muž i žena izvršavaju svoje biblijske obveze, samo tada može nastati potpuni sklad u domu – nebo na zemlji.

Autor: Jay Adams

IZVORSiont.net