Dvorište hrama u Kyotu ovoga je tjedna postalo pozornica za tehnološku prekretnicu koja izaziva nelagodu kod vjernika diljem svijeta.
Istraživači sa Sveučilišta Kyoto predstavili su “Buddharoida”, robota redovnika opremljenog umjetnom inteligencijom “BuddhaBot-Plus”. Ovaj stroj, obučen na budističkim spisima, dizajniran je da pomaže redovnicima ili ih čak zamjenjuje tijekom određenih vjerskih službi, odgovarajući na osobna i društvena pitanja posjetitelja.
Dok znanstvenici ovaj projekt vide kao rješenje za pad broja svećenika i zatvaranje hramova, kršćanska perspektiva nameće hitno pitanje: Što se događa kada strojevi počnu posredovati u duhovnom životu ljudskih bića?
Iako robot može sklopiti dlanove u molitvenu gestu i citirati svete tekstove, on ostaje proizvod koda i strujnih krugova. Njemu nedostaje ono bitno – duša stvorena na sliku Božju i vodstvo Duha Svetoga.
Opasnost nije u samom napretku tehnologije, već u teološkom istiskivanju živoga odnosa s Bogom. Umjetna inteligencija ne može se pokajati, ne poznaje borbu s grijehom i ne posjeduje obnovljeno srce. Ona obrađuje podatke, ali ne moli.
Ako duhovni autoritet prenesemo na strojeve, vjera prestaje biti relacijska i postaje transakcijska. Postoji stvarni rizik da algoritmi, podložni ljudskim prilagodbama, počnu mijenjati istinu prema kulturnim trendovima.
Biblija nas opetovano upozorava na obmane u posljednjim vremenima i na uvjerljive glasove koji mogu zavesti mnoge. Robot redovnik u Japanu možda djeluje kao inovacija, ali on je zlokoban podsjetnik na iskušenje da živo vodstvo zamijenimo umjetnim surogatima.
Crkva se mora zapitati hoće li ostati usidrena u živoj Riječi koju naviještaju živi ljudi ili će dopustiti strojevima da govore umjesto Boga.
