10 razloga zbog kojih tjeskobu trebamo predati Bogu

Bog ne želi da nas brige preplave. Našu tjeskobu trebamo predati Bogu, jer samo nam On može dati mir koji nadilazi sve.

Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu“. (Filipljanima 4, 6-7)

Dugo sam vremena mislima da je tjeskoba isključivo duhovni problem. Ako sam osjetila i malo nemira u utrobi ili ako bi mi misli odlutale u spiralu samosažaljenja, to je očigledno bio znak da ne vjerujem dovoljno čvrsto u Isusova obećanja. Tada bih udvostručila svoje molite i podebljala bih svoje znanje biblijskih redaka, no ono što me je posramilo jest to da se ništa nije promijenilo. Nakon godina nikakvih rezultata pomislila sam da su Pavlove riječi da „ne budemo zabrinuti ni za što“ samo lijepe želje. No evo što je meni od Pavlovih savjeta promaknulo.

Duhovni problemi imaju duhovna rješenja, naravno kroz – Božju neograničenu moć, teologiju, molitvu i pokajanje. No oni isto tako zahtijevaju i praktično djelovanje. Ne bismo molili o davanju desetine da prije toga nismo osmislili bankovni plan, ne bismo molili o „ne zanemarivanju zajedničkih okupljanja“ bez da prije toga nismo postavili alarm za nedjelju ujutro. Zanemarite praktično i završit ćete poput mene – u besplodnom očaju.

Hvala Bogu postoje neke vrlo praktične i primjenjive stvari koje možemo učiniti kako bismo slijedili Pavlov savjet o tjeskobi. Ako budemo činili malene korake ozdravljenja ne samo da ćemo Božju Riječ o strahovima uzeti za ozbiljno već ćemo se i sami prestati osjećati tjeskobno. Neka svatko od nas nauči kako se osloboditi od tjeskobe.

Evo deset praktičnih stvari s kojima možemo započeti.

1. Dopustite neka Bog bude Bog.

Nekoć sam mislila da je borba protiv anksioznosti prvenstveno moj posao. Ako bih se osjećala tjeskobno to bi značilo da sam u duhovnom porazu. Ipak u Galaćanima 5 Pavao nas podsjeća da „živimo po Duhu“ i po plodovima koji nastaju iz te neovisnosti. Duh je taj koji u našim životima stvara plodove, ne mi. Da, mi sudjelujemo u našoj preobrazbi, ali mi sami ne možemo ne osjećati se tjeskobno ništa više od toga što Petar nije mogao hodati po vodi bez Isusa. Neka Bog bude Gospodin vaših misli, uključujući i one tjeskobne. Kada se osjećamo tjeskobno, to nije pokazatelj osobnog neuspjeha već je to pozivnica Bogu u naše osjećaje i živote. Neka vas Svemoćni usmjeruje u ono što iduće trebate činiti, ne u posramljenosti, već u neustrašivoj, poniznoj ovisnosti.

2. Promatrajte tjeskobu kao hitni signal da trebate djelovati.

Vaša tjeskoba nije znak da ste duhovno slabi, to je hitni znak upozorenja. Nešto u vašem životu (nestabilni odnosi, kemija koja šteti vašem umu, pretrpan raspored, trauma) vam uzrokuje patnju. Tjeskoba je signal za hitnu pomoć, upozorenje da trebate učiniti nešto.

PROČITAJTE: 7 obećanja koja Isus daje kako bi nas oslobodio od zabrinutosti i tjeskobe

Osjećanje trenutne tjeskobe zapravo nije najveći problem. Umjesto toga, Pavao nas upozorava neka ne budemo tjeskobni u dugoročnom smislu. Primijetite tjeskobu, ozbiljno se pozabavimo s njome i dopustimo da nas Duh Sveti vodi prema praktičnom načinu kako ju riješiti.

3. Dosegnite do korijena, ne do simptoma.

Tjeskoba je samo pokazatelj dubljih problema. Kod mene se ona obično pojavi kao znak pretrpanosti, gubitka ili zbog ljudi zbog kojih se osjećam nesigurno. Ako taj osjećaj pokušam prikriti umjesto da potražim mir, iskrenost i zdrave granice, nikada neću uspješno smiriti svoje strahove.

Molitva da bi tjeskoba prestala je kao da uzimamo aspirin kako bismo umirili zubobolju. Možda ćete nekoliko sati osjećati mir, ali bol će se vratiti istog trenutka kada lijek popusti. Trebamo odstraniti infekciju koja uzrokuje bol. Molitva nas treba ubaciti u akciju, ne u pasivnost.

4. Zatražite profesionalnu pomoć.

Moja tjeskoba potiče iz tri glavna izvora: traume iz djetinjstva, nezdravih načina nošenja s problemima koje sam naučila kako bih preživjela i genetskih predispozicija. Sve dok nisam prošla dvije godine terapije nisam uspijevala ozdravljati i učiti nove načine kako se nositi sa ovim problemom.

Lijekovi (koji su spasili živote nekih od mojih prijatelja) su samo dostupni kroz profesionalnu pomoć. Ako vas vaša tjeskoba preplavljuje, a ništa što činite ne pomaže, potražite stručnu pomoć.

5. Postavite zdrave granice.

Doktor Henry Cloud i doktor John Townsend definiraju granice na ovakav način: „Granica mi pokazuje gdje ja završavam i gdje netko drugi počinje“… Dodatak naslovu njihove knjige o granicama to još preciznije objašnjava: „Kada reći da i kada reći ne“.

Učenje kada reći ”da” i ”ne” je lijek za strah. Kao što su Cloud i Townsend na to ukazali, Bog nas potiče na to da „čuvamo svoja srca“ (Izreke 4, 23). Za mene to je značilo reći ”ne” stvarima zbog kojih me je bilo sram i ”da” brizi za sebe i ljude do kojih mi je stalo. Ako ne postavite granice osjećat ćete se tjeskobno. To je kao da živite u opasnom susjedstvu sa širom otvorenim ulaznim vratima.

6. Imajte dan odmora.

Biblija doslovno započinje s odmorom, što nam pokazuje Svemoćni Bog. Ako je Stvoritelj sa svim poslovima stao kako bi se odmorio onda to može svatko od nas. Meni ne jedan dan bez društvenih medija, obaveza i poslova pokazalo koliko sam radoholičarka. Bojala sam se mirnoće, bojala sam se tišine i stoga sam samu sebe svakoga dana u tjednu iscrpljivala. Kada sam se konačno odmorila pronašla sam u svakome danu više mirnoće i mira.

7. Tražite radost umjesto duhovnih obaveza.

U svojoj avanturi kako se riješiti tjeskobe iznenadila sam se otkrićem koliko su moje duhovne obaveze doprinijele bezdanu straha koji je bio u mojoj utrobi. Većinu svog života vjerovala sam da su one najteže i najzahtjevnije duhovne discipline bile najbolje i kao rezultat toga odgađala sam ih ili bila njima opterećena.

PROČITAJTE: 11 biblijskih citata koje trebate čitati kada osjećate tjeskobu

Učenje kako provoditi vrijeme s Bogom kroz pjesme, duge šetnje, u umjetnosti ili kroz zajednicu učinilo je da vrijeme s Isusom bude vrijeme odmora, a ne još jedna stvar koju ne uspijevam učiniti.

8. Pokušajte molitvu ”napamet” ili molitvu od jedne riječi.

Molitva je služila samo da mi poveća tjeskobu umjesto da je umanji. No kada sam započela s molitvom liturgije (najčešće iz episkopske Knjige svakodnevnih molitvi) počela sam se povezivati s Bogom bez osjećaja tjeskobe. Knjiga Anne Lamott ”Pomoć, hvala, Wow: tri esencijalne molitve“ su isto tako promijenile moj pristup molitvi. Kada se osjećam previše tjeskobno da bih molila mogu izreći samo jednu riječ.

Slobodu mi je dalo to što mogu kleknuti pred Gospodina bez puno razmišljanja. To me isto tako naučilo da se više oslonim na Božju moć nego na vlastiti um. Sada smatram da je molitva jedan od najučinkovitijih načina kako se boriti protiv tjeskobe i vjerujem da se to dopada Isusu.

9. Prihvatite svoje tijelo.

Tjeskoba je uzrokovala da prestanem vjerovati svom tijelu i osjećajima. Zbog nje sam dobila bolove u želucu i znojne ruke, ona me spriječila od povezivanja s ljudima ili da idem za svojim snovima i učinila je da se osjećam utišanom i bespomoćnom.

No kako sam počela učiti o tjeskobi kao o pokazatelju na problem (umjesto da gledam na nju kako na pokazatelj izdaje) shvatila sam da moje tijelo posjeduje veliku mudrost. Nesanice su mi pomogle da primijetim svoj hormonalni ciklus i vlastitu tugu. To što sam se tresla i bila nervozna mi je podsjetilo na to da se trebam odmoriti i jesti. Tjeskoba je značila da nisam slušala svoje osjećaje i da nisam bila iskrena sa samom sobom.

Naši osjećaji ne bi trebali vladati našim životima, ali slušanje osjećaja nam u konačnici pomaže da budemo više u skladu sa samima sobom i da budemo mudriji u svojim postupcima. Umjesto da se od svojih tijela i umova pokušamo odmaknuti kada se oni ne ponašaju ”kako treba”, dođimo bliže svojim dragocjenim tijelima i obratimo pozornost na njih.

10. Usmjerite svoj pogled na sadašnji trenutak.

Isus nas savjetuje da se „ne brinemo za sutra“ (Matej 6, 34). Ovo je savjet kojeg je meni užasno teško za poslušati. No svakoga dana sam počela sjediti mirno pet minuta, duboko disati i stalno se vraćati u umu na jednostavne molitve kao što je Isusova molitva. Kada mi misli odlutaju nježno ih vratim na Krista. U razdobljima stresa molitva mi daje snagu. Čak i kada sam potresena ili ljuta sada mi je puno lakše da umirim svoj um, dišem i molim.

PROČITAJTE: Molitva protiv brige

Zahvalna sam za tjeskobu.

Tjeskoba me je mučila i maltretirala no sada na nju gledam drugačije. Ona je poput svjetalaca upozorenja na ploči moga automobila. Bez tih signala mogla bih oštetiti automobil i ne znajući da nešto nije u redu. Iako uzdahnem svaki puta kada vidim da se svjetla upale zahvalna sam na ovim nježnim podsjetnicima na to da brzo trebam otići kod Mehaničara.

Ako na tjeskobu gledamo kao na sigurnosna upozorenja umjesto na osobne neuspjehe možemo početi uviđati kako doživjeti promjenu u svojim životima. Bog može vašu tjeskobu upotrijebiti kako bi otkrio neke stare rane, kako bi pokazao nedostatak iskrenosti (prema sebi i drugima) ili kako bi osvijetlio bol od koje trebate ozdravljenje. Ovo pokazatelji upozorenja možda neće biti ništa više dobrodošli od pokazatelja ”Provjeri motor” ali vas mogu spasiti od jako velike boli.

Nemojte se sramiti ili bojati svojih tjeskobnih misli. Umjesto toga, kao što Pavao savjetuje, predajte ih Bogu – učinite nešto s njima.

Autorica: Heather Caliri; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com