Monah Ilija, koji boluje od mišićne distrofije, zamonašio se u Domu za odrasle i osobe s invaliditetom na Bežanijskoj Kosi, i unatoč teškoj bolesti i iskušenjima, izuzetno je duhovno jak.
Monah Ilija živi u Domu za odrasle i osobe s invaliditetom na Bežanijskoj Kosi. Potpuno je ovisan o tuđoj brizi i pomoći. Iako već dugo nosi teški križ bolesti, živi s nadom, molitvom i radošću.
Monah je ispričao što ga je potaknulo da postane redovnik.
„Nekako je došlo spontano. Upoznao sam brata iz crkve, koji mi je puno pomogao s duhovnom literaturom. Počeo sam s „Duhovnim razgovorima“ Vlade Jerotića, a onda sam čitao objave jednog tragatelja. Ta me knjiga jako razveselila. A onda sam se zainteresirao za dobročinstvo. Vjerovao sam da bolesni ljudi ne mogu postati monasi, i to mi je bilo pomalo šteta. Međutim, rekao sam tom svom prijatelju o tome kako se osjećam, kao i o svom duhovnom stanju i on mi kaže: „Da nećeš da se zamonašiš?“ Rekao sam: “Pa, ja bih, ali sam bolestan, ne može to”. “Tko ti kaže da ne može?!”, odgovorio je.
„Bolest je takva da ovojnica mišićne stanice odumire. Kao rezultat toga, mišići slabe, a čovjek je uglavnom sastavljen od mišića. Mišići su posvuda, uostalom, i srce je mišić, pa stoga i pluća pate. Dakle, korisnik sam neinvazivnog aparata za disanje. Ne bih mogao bez njega. Koristim ga cijelu noć, pa čak i neko vrijeme tijekom dana. U posljednje vrijeme moram ga koristiti sve češće. To je jedno od mojih najvećih iskušenja. Ali iskušenja su bitke“, samo da ne bih ja pokleknuo.
Monah leži nepomično cijeli dan i noć. Iznimka je posljednja subota u mjesecu, kada ga u invalidskim kolicima voze na liturgiju koja se organizira jednom mjesečno u domu.
Unatoč bolesti i teškim kušnjama, monah Ilija je duhovno jak.
„Psalam mi puno znači. Psalmi sami po sebi. Oni uče čovjeka živjeti. Mogu samo zamisliti kako stojim pred Gospodinom i padam mu pred noge, grlim mu noge i prolijevam suze. Jer Gospodin neće ostaviti čovjeka. Kad vidi i mali trud, Bog će dodati. Uvijek dodaje…“, kaže i dodaje da čovjek nikada nije zadovoljan.
„Ali on je tjelesan čovjek. Uvijek je u nekom problemu. Uvijek nešto želi. I nešto mu nedostaje“, kaže, dodajući da se čovjek treba okrenuti svom duhovnom biću, ali i zajednici koja mu je u njegovom slučaju pomogla da se duhovno rodi.
