NaslovnicaŽivotSamo Njegovo srce može iscijeliti naše

Samo Njegovo srce može iscijeliti naše

Samo Isusovo srce može iscijeliti naše. Kroz bolno otkriće, otkrili smo da su mnoge od naših ljubavi manjkave. No, evo nečeg drugačijeg. 

Svatko od nas hoda ovim palim svijetom, ulicama neispunjenih obećanja. Vjernik ili nevjernik, bogataš ili siromah, mlad ili star, malo, ako uopće postoje takvi, su iznimka od ovoga.

Neki su imali oca koji je obećao puno, ali gotovo da nije bio prisutan. Druge su odani prijatelji napustili u trenucima najveće potrebe. Nekoga je napustila supruga uhvaćena u preljubu, s oštrim sjećanjima na prazne zavjete ”dok nas smrt ne rastavi.” Svatko od nas zna kako je to otkriti srce i osjetiti da ono krvari. 

Da su se naši neprijatelji grubo ponijeli prema nama, to bismo mogli podnijeti. (Psalam 55, 12) No kada je počinitelj bliski prijatelj, rana postane samo dublja. Kao odgovor, neki odluče zazidati svoja srca, kako bi se zaštitili od budućih, potencijalnih rana. Oni itekako znaju što je C. S. Lewis mislio kada je pisao: 

„Voljeti u cijelosti znači biti ranjiv. Volite bilo što i vaša srca će biti oštećena i vjerojatno slomljena. Ako želite da vaša srca budu netaknuta, onda ih ne smijete dati nikome, čak niti životinji. Omotajte svoja srca pažljivo s hobijima i malenim luksuzima, izbjegavajte bilo kakvu povezanost. Zaključajte srce na sigurno, u lijes ili kutiju svoje sebičnosti. No u toj kutiji, sigurnoj, mračnoj i nepomičnoj, srce će se promijeniti. Neće biti slomljeno; bit će neslomljivo, neprobojno, kameno.“ (Četiri ljubavi) 

Možda ste voljeli, izgubili ljubav i zakleli se da više nikada nećete voljeti. Držite sve od sebe što je dalje moguće, zbog straha. Jer ne možete i nećete, ponovno kroz to prolaziti. 

Srca od kamena

Promijenili ste se. Srce je postalo tvrđe. Zaboravili ste zvuk vlastitog smijeha. Svoju ste pažnju usmjerili na malene stvari, a svoje ste srce zapečatili u nepomičnu, zatvorenu, sigurnu, mračnu kutiju, sve dok ondje ne preostane samo kamen. Polako umirete. Kako vas se može uvjeriti da ponovno živite? 

Ono što je istina jest da postoji takva ljubav, koja je toliko čvrsta, toliko probadajuća, da ona čak i sada ispunjava vaša pluća kisikom, obasjava svjetlom vaše skrovito mjesto i osvaja tu sebičnu riznicu s toplinom koje se više ne sjećate: nadom. Takva ljubav prijeti nadvladavanjem sigurnosti vašeg lijesa svojom preplavljujućom snagom.

Ona želi vaše kameno srce zamijeniti živim, jer ta je ljubav to učinila za mnoge druge. Ta ljubav se želi ustoličiti, kako bi naša bića u cijelosti osvojila i kako bi nas poslala, s novootkrivenim užitkom, da volimo i da ponovno budemo povrijeđeni. 

Takva ljubav ne zanemaruje, nego nadvladava stvarnu bol koju osjećamo, stvarne ožiljke koje nosimo, stvarne grijehe koje smo pretrpjeli, kao i stvarne grijehe koje smo počinili. Potreban nam je Spasitelj, Otkupitelj, Suprug, koji će nas spasiti i obećati nam da nas nikada neće napustiti, ni onda kada sagriješimo protiv Njega. 

Kako su se i nadali, On je došao. U svijet ljudske ljubavi koja je manjkava, napisao je čovjek koji je u potpunosti i Bog: „…one u svijetu, do kraja ih je ljubio.“ (Ivan 13, 1) 

Isusova ljubav do završetka

Kroz bolno otkriće, otkrili smo da su mnoge od naših ljubavi manjkave. No, evo nečeg drugačijeg. 

Bilo je pred blagdan Pashe. Isus je znao, da mu je došao čas, da ide s ovoga svijeta k Ocu. Tada on, koji je ljubio svoje, što su bili na svijetu, izrazi svoju ljubav do kraja.“ (Ivan 13, 1) 

Isus je znao da je došao Njegov trenutak. Znao je ono što Ga čeka. Znao je užase koji Ga očekuju. Dobro je poznavao stihove iz Izaije 53. Dotad, izbjegao je kamenje koje je letjelo prema Njemu i gomili koja Ga je željela baciti s litice. No sada slijede čavli, bičevi, izrugivanje, sramota i gnjev Njegova Oca. Njegova ljubav neće biti spontani čin ljubavi, pokazan nakon što će biti bačen u nepoznatu tamu za koju nije znao. Cijena Njegove ljubavi bila je predodređena, prorečena i naznačena; čak i od Njega samoga. 

Ivan daje fascinantan opis Isusove brutalne smrti, Njegovog odlaska ”od ovog svijeta, natrag svome Ocu.” Dok se Ivan prisjećao te noći, njegovo je pero pisalo ovaj sažetak: „…budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.“

Isus ih je volio kroz naučavanje, otkrivanje, iscjeljenje, ispravljanje i brigu za njih. Volio ih je savršeno svaku sekundu koju je proveo s njima. S obzirom na to da ih je volio prije postanka svijeta, voljet će ih do završetka, čak i do takvog završetka. 

Njegovo srce bez ožiljaka

Isus ih nije volio devedeset posto. Isus nije posustao, nije zastao. Njegovo obećanje vjernosti prema svojoj Mladenki, tada i sada, nije bilo do smrti, nego i nakon smrti. Njegova ljubav prema Svome narodu, ljubav kakvu je Njegov Otac prikazivao Njemu (Ivan 15, 9) nije zakazala, nego ga je progurala kroz najmračniji dan u povijesti. Bičevi nisu utjecali na Njegovu ljubav. Čavli je nisu probili. Njegovo srce prema ljudima bio je jedini dio Njega koji je bio bez ožiljaka. 

Takva je ljubav koja susreće kameno, neprobojno, neslomljivo srce i takva ga ljubav mijenja. Takva ljubav susreće pobunjeno, ranjeno, raskrvareno srce i obnavlja ga. Takva ljubav mrtvom srcu daje puls nebeskog života. 

Je li vam poznata Božja ljubav? Jeste li se pokajali i povjerovali u Radosnu vijest, da je Krist umro i uskrsnuo, kako bismo mogli zauvijek živjeti s Njime kao Njegova voljena obitelj?

Dođite žedni, siromašni. Dođite vi koji ste u neredu. Ako prihvatimo Isusa, na nama neće prebivati Božji gnjev, ”jer je Bog prema nama pokazao svoju ljubav na način da, dok smo još bili grješnici, Krist je umro za nas.” (Rimljanima 5, 7-8) 

Lako potaknuti na ljubav 

Trebamo li govoriti drugima o ovoj Kristovoj ljubavi, koja nas je na tako prekrasan način obuhvatila (2. Korinćanima 2, 14), koja nas sada kontrolira (2. Korinćanima 5, 14), s kojom smo povezani tako da je niti jedno iskušenje, golotinja, glad niti opasnost ne mogu slomiti? (Rimljanima 8, 35) 

Vjernici neke stvari posebice trebaju imati na umu. Mnogi od nas zamišljaju Boga kao ljutog, bijesnog i okrutnog, Boga koji lako pokazuje gnjev, koji nije tako brz na pokazivanju ljubavi. 

Boga koji lako prikazuje gnjev. Koji nije tako brz na prikazivanju ljubavi. Je li to dojam kakav i mi ostavljamo drugima? Jesu li to stvari za koje smo i sami nekad kušani da u njih vjerujemo? 

Naš veliki Bog za grešnike ima nevjerojatno veliko srce. Bog voli na način koji se ne može usporediti ni sa čime. Krist je bio izdan, ali nikada nije izdao, bio je odbačen, no nikada nije odbacio, bio je ostavljen da umre, kako bismo mi mogli biti ondje gdje je On sada, zauvijek. Ljubav Njegovih učenika u isto je vrijeme plamtjela i smanjivala se, no Kristova ljubav uvijek plamti nesmanjenom žestinom. 

Kristovoj ljubavi možemo vjerovati. Njegova ljubav opstaje, sve do završetka.

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za naš portal. 

PROČITAJTE JOŠ: