Samo pravi vjernici ukorijenjeni u Božjoj Riječi i spremni biti vođeni i ispunjeni Duhom Svetim mogu prepoznati znakove u današnjem svijetu i u vlastitom životu.
U svijetu prepunom upozorenja, sirena i vijesti o katastrofama, mnogi su navikli zatvarati oči. Neki ih shvaćaju ozbiljno, dok ih drugi vide samo kao pretjerivanje. No, Biblija nas podsjeća da su upozorenja često Božji način da nas pripremi i zaštiti. Ona nisu tu da unesu strah, nego da nas usmjere na pravi put.
Kroz povijest, Božji narod dobivao je jasne znakove. Adam i Eva su upozoreni da ne jedu s drveta spoznaje dobra i zla. Abraham i Lot su upozoreni na uništenje Sodome i Gomore. Izraelci su često čuli Božja upozorenja o posljedicama neposluha. U Novom zavjetu, Isus koristi riječ „jao“ – snažan izraz koji u suvremenom smislu znači: „Pazite!“, „Opasnost!“, „Sud dolazi!“
Isusove riječi „jao vama, pismoznanci i farizeji“ bile su usmjerene na vjerske vođe tog vremena, poznate po strogom legalizmu i licemjerju. Oni su slijedili 613 zapovijedi iz Tore, ali su često zaboravljali smisao tih zakona – ljubav i milosrđe. Stavljali su teret na ljude, a sami nisu bili spremni pomoći. Isus ih naziva „obijeljenim grobovima“ – izvana uredni i čisti, ali iznutra prazni.
Istinska vjera ne traži pohvalu
Problem nije bio samo u njihovim pravilima, nego u nedostatku ljubavi. Isus nikada nije odbio grešnika, bolesnog ili odbačenog. Njegova najstroža upozorenja bila su upućena upravo onima koji su se smatrali „previše svetima“ da bi imali suosjećanja. Duha oholosti i nadmetanja Isus je razotkrio. Istinska vjera ne traži priznanje ili pohvalu, već ljubav prema Bogu i bližnjemu.
U Bibliji se više puta ističe da ljubav stoji iznad svega. Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše: „Ljubav je strpljiva, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, nije ohola… Ljubav nikada ne prestaje.“ Bez ljubavi, sva pravila i tradicije gube smisao.
Bog koristi izolaciju za promjenu
Mojsije je proveo 40 dana i noći nasamo s Bogom na Sinaju. Kada se vratio, njegovo je lice sjalo od Božje prisutnosti. Josip je prošao godine odvojenosti, izdaje i zatvora, ali je kroz sve to postao čovjek od povjerenja koji je spasio čitav narod od gladi. Žena koja je 12 godina patila od teške bolesti bila je odbačena i sama, no njezina vjera ju je dovela do čudesnog ozdravljenja kad je dotaknula Isusovu haljinu. Čak je i sam Isus proveo 40 dana u pustinji u molitvi i postu prije nego što je započeo svoje javno djelovanje.
Teški trenuci, izolacija i kušnje često su Božji način da nas pripremi za nešto veće. Možda trenutno prolazimo kroz tamnu dolinu, osjećamo se neshvaćeno ili napušteno, no Bog ima plan i koristi te trenutke kako bi nas oblikovao. Put može biti trnovit, ali cilj je uzvišen – bliži odnos s Bogom i život ispunjen ljubavlju, nadom i vjerom.
