Skriveni neprijatelj obitelji

Tko je skriveni neprijatelj obitelji? Što je obitelj slabija, to je jača đavlova vladavina i to on sve više napreduje. 

Disfunkcionalnost u obiteljima često puta je problem duhovne, a ne odnosne prirode, unatoč tome što često, zbog redovitih napetosti i sukoba, mislim da je problem upravo u odnosima. Sotona se raduje kada su domovi uništeni. Bori se kako bi obitelj bile što slabije. Što je obitelj slabija, to je jača njegova vladavina i to on sve više napreduje. 

Sotona u borbi koristi instrumente, ljudska sredstva. Često djeluje kroz nas, ljude. Ipak, naša borba nije protiv krvi i mesa (Efežanima 6, 12). Umjesto toga, oslanjamo se na odnose krvno-srodničke odnose, dok se borimo protiv njega u našim domovima. 

Korištenje slavljenja kao način ratovanja 

Na koje se odnose trebamo osloniti? Koji će nam savezi pomoći u pobjedi protiv Sotone, kada on napada naše domove? Naš veliki savez je s našom braćom i sestrama u crkvi. Oni su naši suborci koji se bore u istom ratu. Ujedinjenje je ključ. Djelujemo zajedno i ovisimo jedni o drugima za postizanje trajne pobjede. 

Crkva je vojska u velikom duhovnom ratu. Dok se svaka obitelj suočava sa svojim pojedinačnim bitkama, ratovanje je također zajednički poduhvat. Zajedno se borimo protiv zajedničkog neprijatelja, Sotone. Ovu stvarnost možemo vidjeti posebno u Pavlovoj poslanici Efežanima, gdje apostol šalje upute o obiteljskim odnosima, (Efežanima 5, 22; 6,9) o zajedničkom štovanju (Efežanima 5, 18–21) i zajedničkom ratovanju. (Efežanima 6, 10-20) Ova struktura pokazuje da obiteljski odnosi proizlaze iz zajedničkog štovanja i ratovanja Božje obitelji. 

Božja obitelj, crkva, pruža izvor moći, obrazac i sredstva zaštite za naše pojedinačne obitelji. Ako želimo čuvati svoje obitelji od napada đavla, pronaći ćemo našu zaštitu u crkvi. 

Hodati u svome domu u Duhu 

Prije nego što je dao upute o obitelji, Pavao objašnjava kako trebamo živjeti i štovati zajedno. (Efežanima 5, 15–21). Hodanje u mudrosti, piše on, podrazumijeva ispunjenje Duhom, kroz govor i slavljenje istine Kristu i jedni drugima u zajedničkom bogoslužju. Na taj način Duh ispunjava Božju okupljenu obitelj i osnažuje ih za življenje po evanđelju. Tako obitelji proglašavaj pobjedu u svojim domovima. Kada je Božji narod ispunjen Duhom kroz zajedničko obožavanje, žene se pokoravaju svojim muževima, muževi vole svoje žene, djeca slušaju svoje roditelje, očevi nježno odgajaju svoju djecu, sluge slušaju svoje gospodare, a gospodari čine dobro svojim slugama.

Veza između odjeljaka o zajedničkom bogoslužju i domu još je jasnija na grčkom jeziku. Efežanima 5, 22 nema riječ za podvrgnuti; podrazumijevani glagol razumijemo samo ako se vratimo na stih 21, gdje Pavao koristi particip podvrgavati se. Pavao koristi neobičnu gramatiku kako bi povezao dva dijela, povezujući tako obiteljske odnose u Efežanima 5, 22; do 6, 9 s okupljenom Božjom obitelji, crkvom, kao izvorom snage obitelji. Drugim riječima, naši pojedinačni obiteljski životi su prelijevanje života u okupljenoj Božjoj obitelji. 

Kada je ispunjena Duhom, Božja obitelj postaje ne samo snaga nego i obrazac za naše vlastite obitelji. Žene se pokoravaju kao što se crkva pokorava Kristu. Muževi vole kao što je Krist volio crkvu. Djeca slušaju roditelje u Gospodinu, kao što ga slušaju i Božja djeca. Očevi se oslanjaju na nebeskog Oca u iskazivanju blagosti. Sluge se pokoravaju kao što bi Krista. Gospodari se prema svojim slugama odnose s poštovanjem jer i gospodari i sluge imaju jednog Gospodara. Dakle, odnos crkve s njezinim Gospodinom i nebeskim Ocem postaje obrazac za obitelj ispunjenu Duhom. Sinclair Ferguson ispravno kaže: 

„Moja obitelj treba crkvenu obitelj za vlastiti rast i zdravlje. Niti jedna obitelj ne posjeduje sve resurse koji su joj potrebni kako bi bila istinska i potpuno kršćanska obitelj. Od crkvene obitelji trebamo podršku, prijateljstvo, primjer, mudar savjet i još puno toga. Dva kršćanska roditelja nisu sama po sebi prikladna za odgajanje jednog djeteta za Krista; nikada im nije bilo suđeno da budu.“ (Posvećeni crkvi Božjoj, 7) 

Izvan krvi i mesa

Nakon što je pozvao određene članove crkve na hod po Duhu, poštujući Krista u svojim pozivima, Pavao privlači crkvu na oklop koji će njezine pojedinačne obitelji držati postojanima, na putu koja je ispred njih. Svaki član obitelji, muževi, žene, roditelji, djeca, sluge, gospodari, moraju biti jaki u Gospodinu kako bi se „suprotstavili đavolskim spletkama“ (Efežanima 6, 11) i kako bi „odoljeli u zao dan“ (Efežanima 6, 13), odjeveni u svu Božju opremu (Efežanima 6,14). U cijelom ovom dijelu Pavao koristi drugo lice množine, upućujući na cijelu crkvu. Udruženo vođenje rata je sredstvo kojim se pojedine obitelji suprotstavljaju đavolskim planovima. 

Jedan od đavolskih planova, kojima se crkva mora suprotstaviti, jest iskušenje u pogledu obezvrjeđivanja mjesta Božje obitelji, za naše pojedinačne obitelji. Mnogi kršćani danas ne vide zajedničko bogoslužje i ratovanje kao nešto nezamjenjivo. Okupljanje crkve je fakultativno; lako napuštamo okupljanje radi drugih poslova, u situacijama kada bismo sve drugo trebali ostaviti kako bismo se okupili, kao crkva. Kada nas đavao odvoji od Božje vojske, ima veće šanse za pobjedu protiv naših obitelji. 

Svaki zapovjednik u vojsci postupio bi suludo kada bi u bitku poslao vojnike zasebno. Zapovjednik koji odvoji jednog čovjeka iz desetine može zapravo, poslati tog vojnika u smrt, kao što je David učinio Hetitu Uriji. (2. Samuelova 11,15) Ako je vojska podijeljena unutar sebe, kako može opstati? U vojsci je težak prekršaj dezertiranje ili napuštanje ranjenog suborca. Jer, borimo se za naše zemlje, borimo se zajedno, štitimo i čuvamo jedni druge. Međusobna briga jednih za druge je jezgra svega. Kada vjernici zaborave to i napuste ostatak vojske, crkvu, time daju prednost đavlu. 

Ne borimo se protiv krvi i mesa, ali nam treba krv i meso za rat protiv đavla. Nijedna obiteljska svađa nije samo odnosna; uvijek se događa više nego što se na prvi pogled čini. Evina neposlušnost i Adamova pasivnost možda su se činili kao problem od krvi i mesa, da nas Mojsije nikada nije vodio iza kulisa, kako bismo mogli vidjeti Sotonine spletke. Savjet Jobove žene, dok su ih zapljuskivali valovi iskušenja, možda je izgledao jednostavno kao riječi uznemirene duše (Job 2, 9). Ali pisac knjige o Jobu podiže zavjese i pokazuje nam da se iza tih riječi krije zla sila. Jobova bitka nije bila protiv krvi i mesa; bila je duhovne prirode. 

Puna vojna oprema za obitelj 

Kako voditi te duhovne ratove? Djelomično, te ratove vodimo zajedno. Stojimo u punoj ratnoj opremi, koju je Krist osvojio za nas i borimo Riječju Božjom. (Efežanima 6, 13–18) Dijelove oklopa, koje Pavao navodi, ne razlikuju se od istine koju zajednički ispovijedamo i pjevamo jedni s drugima u zajedničkom bogoslužju. Biti jak u snazi Gospodnjoj slično je ispunjenju Duhom, koji “jača snagom” u unutarnjem čovjeku. (Efežanima 3,16) Punu bojnu opremu oblačimo kada se obraćamo jedni drugima istinom evanđelja, našom istinskom pravednošću u Kristu i evanđeljem mira, jačajući jedni drugima vjeru u evanđelje, slaveći naše veliko spasenje, pridružujući se pjesmama koje su bogate Riječju, koja je mač Duha. Zajedničko obožavanje je samo po sebi zajedničko ratovanje.

Iako se ovi dijelovi oklopa mogu staviti na pojedinačnu razinu, zajednička dimenzija je od vitalnog značaja. Na primjer, kao pojedinci, možda nemamo uvijek podignute štitove. Ali u zajedničkom ratovanju, kada mužev štit padne, drugi se mogu okupiti oko njega i zaštititi ga svojim vlastitim štitovima, moleći ga i ohrabrujući ga za povratak u bitku. Pobjeda za pojedine obitelji dolazi kada smo aktivni u Božjoj lokalnoj obitelji, gdje vodimo rat s drugima, protiv đavolskih planova. 

Ova stvarnost također stavlja teret odgovornosti na lokalne crkve, budući da zdravlje njezinih obitelji u velikoj mjeri ovisi o snazi crkvenog bogoslužja i ratovanja. Ono što okupljena obitelj čini s istinom određuje zdravlje njezinih pojedinih obitelji.

Borimo se zajedno ili propadamo 

Zajedničko bogoslužje i ratovanje su neophodni za naše brakove i obitelji. Ako preziremo Božju obitelj, nećemo preživjeti pokušaje uspostavljanja vlastitih. Vaša obitelj treba Božju obitelj. Vaš brak treba Božji brak. Vaše roditeljstvo treba Božji očinski odnos s njegovim narodom. Borimo se zajedno ili propadamo. 

Ako se izoliramo od zajednice Božjeg naroda, neizbježno ćemo pasti u bitci i nikoga neće biti da nas podigne. Bog nas nije stvorio za takav život. Zdravlje vaše obitelji projekt je Božje obitelji. Zajedno štujemo, zajedno ratujemo i Božjom milošću zajedno ćemo pobijediti. 

Autor: Dieudonné Tamfu; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: