Škrtost je najbliži rođak pohlepe, lakomosti i vjerojatno začetnik mnogih zala, više nego ijedan drugi grijeh.

U Prvoj poslanici Timoteju 6,10 piše da je ”pohlepa za novcem izvor svih zala”. Zbog pohlepe smo spremni krasti, pljačkati, klevetati i ubijati. Lakomost je bila jedan od prvih grijeha koji je u Edenskom vrtu digao svoju pakosnu otrovnu glavu. Postanku 3,6 čitamo: Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bjiaše s njom, pa je i on jeo.”

Škrtost je isto toliko prirođena čovjeku kao i disanje. Od rođenja do duboke starosti ona motivira naše postupke i obilikuje način ponašanja. I naše je shvaćanja o životu pod utjecajem šrtosti. Tako su zapravo sve izreke kao ”samoodržavanje je čovjekov prvi instinkt” ili ”samozaštita prvi zakon života” ili ”traži zauvijek najbolje” – zapravo izrazi šrktosti.

Ako pažljivo prelistate stranice Svetoga pisma, primijetit ćete tragove kukavne bijede koju je taj smrtni grijeh ostavio kroz povijest čovječanstva. Bezbožna i pokvarena žudnja navela je kralja Ahaba da poželi Nabotov vinograd i da na kraju ubije Nabota kako bi dobio ono što je u svojoj žudnji poželio. Ali Ahabu se tada javlja Božji glas koji mu reče: ”Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju” (1 Kr 21,19).

Škrtost nam najprjie uzima dušu, a onda nam zapečaćuje sudbinu. Ahab nije ni sanjao da će nevino sjeme pohlepe u njegovu srcu na kraju požnjeti smrt i osudu. I Josipova braća nisu mogla predvidjeti ni glad ni bijedu nakon što su zbog škrtosti i pohlepe prodali u ropstvo svog kreposnog braka.

Bogataš kojeg Isus spominje u svoj priči također je posijao sjeme sebičnosti i pohlepe koje je dobro rodilo. Međutim, on je uskoro upoznao jalovost i beskorisnost punih žitnica i punog džepa, ali praznih srca. Umire, kao što mu je glas s neba najavio: ”Luđače, još noćas zatražit će ti se natrag duša” (Lk 12,20).

Juda pak, gonjen škrtošću, prodaje Gospodina za deset zlatnika, ali ubrzo uviđa da bez njega život nije vrijedan življenja. Bacivši okaljane zlatnike pred noge pohlepnih ljudi s kojima je sklopio tu bijdnu trgovinu, pribjegava samoubojstvu. No njegova je duša već i prije toga bila mrtva – zadavila ju je pohlepa i škrtost. Svim Ahabima, Judama i bezumnicima koji žive sebično i pohlepno Krist kaže u Luki 12,21: ”Tako biva s onim koji sebi zgrče blago, a ne sabire bogatstvo koje pred Bogom vrijedi.”

Škrtost u životu traži više nego što mislimo. Ona vara, krade i ubija, pljačka i kleveće da bi postigla što želi. Sveto pismo uči da smo svi rođeni s tim grijehom. ”Jer od najmanjega do najvećega svi gramze za plijenom” (Jer 6,13). Djeca se već rađaju sa sebičnim, pohlepnim karakterom koji je očit, iako svoja traženja ne mogu izraziti riječima.

Ljubav za novcem nagriza čovječje srce, uništava mu sreću i dovodi ga u sukob s drugima. Zbog pohlepe za tuđim zemljama i teritorijima vodili su se ratovi i porobljavalo nevino pučanstvo. Moćniji su vijekovima, pod utjecajem sličnih pobuda, pljačkali i tlačili slabije. Poslodavci su iskorištavali radnike, iako im je savjest govorila da ih plaćaju manje nego što to oni zaslužuju. Škrtost je zapravo dovela do ropstva i trpljenja, bijede i smrti. Zbog pohlepe i prevelike ljubavi prema novcu ljudi pribjegavaju ubojstvima i pljačkama. Mljekar npr. ulijeva vodu u mlijeko, seljak i trgovac podvaljuju lošu robu, a pravnik laže.

Najveći je grijeh Amerikanaca lakomost, pa zbog zarađivanja novca nemaju vremena ni za Boga. Mnoge poslove obavljaju u nedjelju, oskrvnjujući tako Božji dan samo zato da bi zaradili što više. Koliko sam samo puta zvao ljude u crkvu, a oni mi rekoše da moraju raditi! Za Boga nemaju vremena. Amerikanci ne shvaćaju da u svojoj želji za lagodnim životom mogu izgubiti sve, u najstrašnijem i užasnom uništenju kakvo svijet još nije vidio. Molim vas, probudite se dok još nije kasno!

Nije li to grijeh škrtosti zbog kojega kockari padaju u groznicu i lakomisleno žive sve dok ne izgube ne samo novac nego i dušu?!

Bogatstvo nije grijeh ako je stečeno na pošten način. Tada nas Bog smatra upraviteljima onoga dobra koji nam je dao, ali ako ono uguši naš duhovni život, onda postaje grijeh i mi smo siromašni u Božjim očima. Mnogi nam primjeri iz Svetog pisma govore o bogatim, ali pravednim i pobožnim ljudima koji su svoje bogatstvo posvetili Bogu.

Možda ste zaista siromašni, ali vam je pohlepa za novcem otvrdnula srce, učinila od vas ogorčena i zavidna čovjeka. Pokajte se zbog tog grijeha i u vjeri dođite Gospodinu Isusu Kristu. Njegova će vas krv očistiti od svakoga grijeha. Na podnožju križa dobit ćete divno, stvarno blaženstvo oproštenja – bez obzira na veličinu svoga grijeha.

Autor: Billy Graham; prilagođeno prema poglavlju iz knjige ”Sedam smrtnih grijeha”