Trebaju li kršćani za vrijeme slavljenje podizati svoje ruke? Je li to dozvoljeno ili nije? Dijelovi Svetog pisma poput 1. Ljetopisa 16, 23-31 i Psalam 95, 1-2 pišu smjelo o tome.
Poznatom američkom pastoru Johnu Piperu je nedavno u njegovoj emisiji ”Upitajte pastora Johna” postavljeno pitanje u vezi toga trebaju li ljudi za vrijeme slavljenja dizati ruke.
Vođa slavljenja postavio je to pitanje u Piperovoj emisiji želeći znati trebaju li se u crkvi za vrijeme slavljenja podizati ruke, referirajući se pritom na dijelove Pisma poput 1. Ljetopisa 16, 23-31 i Psalam 95, 1-2 gdje piše o smjelom slavljenju.
Rekao je: „dok čitam stihove poput onih iz 1. Ljetopisa 16, 23-31 i iz Psalma 95, 1-2 pitam se zašto ne podižu svi ruke za vrijeme slavljenja u crkvama“. Nastavio je pitanjem je li dovoljno to da svi pjevaju u isti glas.
Piper je na to odgovorio tako što je ispričao priču o službi u jednoj kapelici u koju je išao dok je bio profesor na sveučilištu. Rekao je: „Sjedio sam pored kolege koji je za vrijeme molitve svoje ruke stavio na svoja bedra, dlanovima prema gore“. Piper je rekao mu se od ovog prizora zamalo smučilo.
Nastavio je: „Ne sjećam što mi se tada odvijalo u duši, ali ono što sada osjećam je sram i žaljenje zbog arogantnog i osuđivački-nastrojenog stava koji sam imao“.
VIDI OVOE: Što podrazumijeva slavljenje Boga i zašto Ga trebamo slaviti?
Pet godina nakon tog događaja Piper je prestao biti profesor i postao je pastor. Prisjetio se da je tada, nakon cjelovečernjeg slavljenja i molitve s još dvadeset do trideset sudionika podizao ruke gore kako bi slavio Gospodina.
Rekao je: „Odjednom sam osjetio da mi se ruke podižu u zrak i to je više izgledalo kao da sam sebe gledam kako to radim umjesto da sam to radim. Nikada prije, u 36 godina svoga života dotad nisam podigao ruke za vrijeme slavljenja.
Nastavio je: „Ni danas ne mogu objasniti što se dogodilo, osim da je to dovelo do toga da budem oslobođen jedne vrlo važne veze“.
Reformirani teolog i bivši vodeći pastor betlehemske baptističke crkve u Minnesoti je rekao kako podizanje ruku za vrijeme slavljenja velikome broju ljudi može biti nelagodno, stoga on i danas nastoji stvoriti okolinu gdje će ljudi biti opušteni podići ili ne podići ruke za vrijeme slavljenja.
„Prisilna ili ograničavajuća pokazivanja slavljenja srcem su sama po sebi protivna. Slavljene će doći ili iz srca i kao takvo je ono vrijedno izražavanje srca ili će to biti performans koji uopće neće imati nikakvu vrijednost slavljenja“, Piper kaže.
Nikada ne bih na taj način ukorio ljude
„Ne bih čak niti kao vođa slavljenja nikada rekao – ”ljudi, ‘ajmo podignite svoje ruke. Upravo smo otpjevali pjesmu koja kaže ”Naše ruke su podignute”. Nikada ne bih na taj način ukorio ljude. To bi stvorilo nevjerojatnu krizu licemjerja kod njih jer bi oni činili sve ono što im vi kažete čak i onda ako najradije to ne bi činili, a to bi upropastilo ono autentično slavljenje“.
Gateway crkva iz Dallasa i njihov pastor Robert Morris čini se misle kako bi ovakav način mogao funkcionirati. Za vrijeme bogoslužja prije dvije godine, Morris se prisjetio kada je on po prvi puta podigao svoje ruke za vrijeme slavljenja, prisjećajući se kako je bio na službi gdje je vođa slavljenja rekao ”hajde da svi podignemo svoje ruke Gospodinu”.
PROČITAJTE: Kakvo treba biti istinsko štovanje Boga?
Prisjetio se da je tada razmišljao: „Ne, hajde da ne podignemo svi svoje ruke Gospodinu. Hajde da budemo ljudi kojima je u redu da svoje ruke podignu Gospodinu ako to žele“. Ipak, svi oko njega su počeli podizati ruke, pa je i on podigao svoje. Sjeća se oklijevanja i toga da se osjećao čudno dok je stajao sa svojim ispruženim dlanovima. „Sjećam se da sam mislio- svi gledaju u mene, sada svi misle da sam karizmatičan“.
„Ali tada se nešto u mome srcu preokrenulo“, nastavlja.
Što nas motivira na podizanje ruku?
Morris je rekao da, usprkos tomu što mu nije bilo ugodno, konačno oslobađanje i podizanja ruku za vrijeme slavljenja (čak i onda kada to nije bilo potrebno) to je uzrokovalo još više opusti za vrijeme slavljenja. Dodaje: „Sjećam se da sam razmišljao da me više nije briga što drugi misle. Nije me briga. Slaviti ću Gospodina“.
Piper ipak navodi da ljudi dobro promisle o onome što ih motivira da podižu ruke.
„Himne se mogu pjevati jednako neautentično kao i pjesme slavljenja. Orgulje mogu biti svirane jednako licemjerno kao i gitare. Možemo držati ruke dolje ili ih podići prema gore iz jednako loših motiva“, rekao je.
Izvor: Crosswalk.com; Prijevod: Ivan H.
