Smiju li kršćani hodati ili stupiti u brak s nekršćanima?

U 2. Korinćanima 6,14 čitamo: »Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini?«

Iako se u ovome odlomku ne spominje brak, sigurno je da u njemu postoje implikacije koje se odnose na brak.

U nastavku piše: »Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? Kakav li sklad između hrama Božjega i idolâ? A mi smo hram Boga života, kao što reče Bog: ‘Stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. Zato iziđite između njih i odvojite se – veli Gospodin! Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti« (2. Korinćanima 6,15-17).

Biblija nastavlja: “Nemojte se varati: ‘Zli razgovori (tj. društvo) kvare zdravo ćudoređe!« (1. Korinćanima 15,33).

Imati bilo kakav prisan odnos s nevjernikom brzo i lako može postati nešto što je prepreka u vašem hodu s Kristom.

Pozvani smo evangelizirati izgubljene, a ne imati prisan odnos s njima.

Nije nimalo pogrešno graditi kvalitetno prijateljstvo s nevjernicima, no to je najdalje što smijemo otići.

Iskreno recite, kada biste hodali s nevjernikom bi li vam bilo važnije imati romantičan odnos s njime ili zadobiti njegovu dušu za Krista?

Ako ste u braku s nevjernikom, na koji način biste vas dvoje njegovali duhovno prisan odnos u vašem braku?

Kako biste mogli graditi kvalitetan brak, kada se ne biste slagali oko najvažnijeg pitanja u čitavom svemiru: Gospodina Isusa Krista?