Smiju li kršćani “hodati” s nevjernicima?

Od svih kršćana koji su počeli ”hodati” s nevjernicima, koliko njih je to planiralo? Sumnjam da je nekolicina kršćana planirala namjerno ”hodati”, a još manje vjenčati se, s nevjernikom.

Pitanje zaista nije toliko kontroverzno u teoriji. Bi li netko tko iskreno voli Krista stupio u brak s nekime tko Ga ne voli? Ne, ali kada nastane ovo pitanje, ono više nije teorijsko. Do vremena kada ona ili on postavlja pitanje o ”hodanju” s nevjernikom, nevjernik već ima ime, priču, često puta privlačno lice i dobar smisao za humor.

Kada govorimo o braku, naravno želimo stupiti u brak s drugim vjernikom. Želimo zajedno čitati Bibliju, moliti se zajedno, služiti zajedno, ići u crkvu. No zbog mnogih razloga, vjernici imaju velikih problema s pronalaskom prave žene ili muža. Na primjer, ljudi stupaju u brakove kasnije, što znači da mnogi moraju duže čekati ili bolje tražiti. Zbrojite to s aplikacijama i internetskim stranicama koje množe kompetitivnost za stotinu puta i ljudi postaju izbirljiviji i ne žuri im se vjenčati. Uz to, neki su kršćani imali loša iskustva ”hodanja” s drugim kršćanima.

Kada uzmemo u obzir sve ovo, ne bi nas trebalo iznenaditi to da neki vjernici razmišljaju o tome da ”hodaju” s ljudima koji ne vjeruju u Boga. Ondje je daleko veći izbor, a i dalje s tim ljudima možete imati nešto zajedničko. U stvari, može izgledati na početku kao da s ne kršćanima imamo više toga zajedničkog, nego s ljudima koje gledamo svake nedjelje u crkvama.

No ovo nije ono što ste planirali, je li tako? To nije bio plan A, B, čak ni C. To činite jer nemate više dobrih planova. Pišem ovaj članak kako bih vas ohrabrio da nastavite tražiti i da se ne pomirite s utješnom nagradom.

Samo u Bogu

Kada se radi o ”hodanju” s nevjernicima, stih koji mi često puta pada na pamet jest 2. Korinćanima 6, 14: „Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?“ Ovo je zasigurno relevantno u vezi naše teme i na to ćemo se vratiti kasnije, no ovaj stih ne govori samo o braku. Ne, vjerojatno najjasniji stih, kojeg često puta zanemarimo jest 1. Korinćanima 7, 39:

„Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu.“

Ovaj stih isprva može djelovati opskurno, no za apostola Pavla nije bio. Nakon što je govorio o različitim okolnostima, u kojima se Kristovi sljedbenici mogu vjenčati ili ne vjenčati, on govori o manjoj, ali dragocjenijoj skupini u crkvi: ženama koje su izgubile muževe. Bilo bi neoprezno pretpostaviti da se 39. stih odnosi samo na udovice, kao da one koje još nisu udate imaju slobodu udati se izvan Gospodina. Ne, ako se kršćanin odluči vjenčati, on ili ona slobodni su vjenčati se za koga oni žele, ali samo u Gospodinu.

Taj se izraz ističe iz završetka Pavlovog savjetovanja vjernicima samcima. Na početku svoje poslanice on piše: „Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.“ (1. Korinćanima 1, 2) Poslanicu završava s jednako važnom rečenicom: „Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!“ (1. Korinćanima 16, 24) U drugoj poslanici istoj crkvi, on piše: „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“ (2. Korinćanima 5, 17)

Više od dvadeset puta u 1. Korinćanima koristi izraz ”u Gospodinu” ili ”u Kristu”. Taj izraz za apostola nije bila samo duhovna oznaka, koju je koristio kod davanja mudrih savjeta u vezi brakova; to je bio njegov cijeli svijet. On smatra da sve što činimo trebamo činiti u Bogu, pogotovo ako se to odnosi na velike pozive. Za kršćanina, isto vrijedi i za brak.

Što bi brak trebao govoriti?

Izraz ”u Gospodinu” ima i drugo značenje. Prvo, kršćanin čini sve što čini u Kristu, isto vrijedi i za brak. No onda drugo, brak je stvoren na jedinstven način kako bi otkrio ono što znači živjeti u Kristu. Ta ljubav, od svih ljudskih ljubavi, bila je oblikovana na temelju ljubavi između Krista i Crkve.

„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.“ (Efežanima 5, 31-32)

Većina brakova u svijetu lažu o Kristu i Crkvi. Muževi se ne žrtvuju za svoje žene. (Efežanima 5, 25) Ne savjetuju se s Biblijom i ne koriste mudrost iz Biblije za brak. (26. stih) Ne idu za svetošću. (27. stih) Muževi ne uživaju u ženama kao što Krist uživa u nama. (33. stih) Mnoge žene neće se podčiniti muževima koje ime je Bog dodijelio. (22. stih) Mnoge žene ne podržavaju svoje muževe niti podržavaju njihove pozive. (33. stih) Zbog toga su mnogi brakovi trač priče koju trebaju pripovijedati. Oni su samo izobličenje Božjeg remek-djela.

Kada Pavao kaže ”vjenčajte se u Gospodinu”, on govori: „Recite istinu o Kristu i Crkvi.“ Recite svojim brakom ono što je brak trebao reći. Vjenčajte se na način koji obasjava svjetlo na Boga i Njegovu slavu, grijeh i milosrđe, križ i grobnicu, raj i pakao; umjesto da to skrivate kao što mnogi čine.

Jesmo li nejednako ujarmljeni?

Sada pogledajmo na ponešto neobičan tekst, koji nam često puta prvi pada na pamet kada govorimo o ”hodanju” ili vjenčavanju s nevjernicima:

„Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj.“ (2. Korinćanima 6, 14-16)

Ja tvrdim da je ovo čudno, jer ovi stihovi ne govore ništa izričito o romansi ili braku. Jaram je oruđe koje se stavlja na dvije životinje, koje vuku ista kola. Ako životinje nisu istih dimenzija, na primjer ako imamo bika i majmuna, jedna će vući u stranu. Isto vrijedi i s dušama, kaže Pavao. On upozorava o opasnim odnosima i savezima. U ovome slučaju, ti opasni odnosi sklapaju se unutar crkve, a idu protivno njegovoj poruci i službi. Ovo su i dalje dobri stihovi, koji mogu poslužiti za obeshrabrivanje osobe u pogledu sklapanja braka s nevjernikom, ali možda ne na način kako očekujemo.

Zašto sada ovdje razgovaramo o braku? Jer niti jedan jaram nije teži niti ima veći utjecaj, u boljem ili gorem slučaju, od braka.

Brak bi mogao koštati sve

Ono s kime ćemo se vjenčati vjerojatno će nas oblikovati više od bilo kojeg drugog međuljudskog odnosa. Ako vaš supružnik ne vjeruje u Boga, tada nećete moći izbjeći podvodnu struju njegovog nedostatka ljubavi. Ako žena ne vjeruje u Boga, živjet ćete pod unakrsnom vatrom njezinog nepokajanog grijeha. Možda ćete preživjeti nevjernog supružnika, ali samo kao kroz vatru. Brak pod Bogom postao bi dugačak i uništavajući rat.

Bog nas upozorava da bismo, boreći se u tom ratu, mogli izgubiti naše duše. To je jasno upozorenje iz 2. Korinćanima 6. Biti ujarmljen s pogrješnom vrstom srca moglo bi nas koštati naših srca. Trebamo biti oprezni u pogledu toga s kime ćemo se uskladiti u crkvi, tvrdi Pavao. Koliko više trebamo biti oprezni kada se radi o spavaćoj sobi, proračunu, rasporedima, odgajanju djece, patnjama i problemima svakodnevnih života? Brak s pogrešnom osobom zaista bi nas mogao uništiti. Stoga, Pava nekoliko stihova kasnije kaže: „Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.“ (2. Korinćanima 7, 1) Kada čitate stihove poput ovih, u kontekstu, shvaćate da možda postavljamo pogrješno pitanje u vezi ”hodanja”. Umjesto postavljanja pitanja trebamo li ”hodati” s nevjernikom, možemo se početi pitati kako dovesti svetost do dovršenja dok tražim osobu s kojom ću se vjenčati. Što će mi pomoći kako bih ispravno trčao/la svoju utrku? Prema kome će me odvesti strah od Boga? Bi li svetost mogla rasti u odnosu poput ovoga?

Brak bez Boga

U određenoj mjeri, ljudi ”hodaju” i vjenčaju se s nevjernicima, jer im nedostaje mašte. Zaista nije tako teško zamisliti ”hodanje” s nevjernikom: odlasci na kave, zajedničke vožnje biciklima, večere i ručkovi, zajedničko gledanje filmova, biti zaručen s nevjernikom, vjenčati se za nevjernika i čak uživati u medenom mjesecu s nevjernikom i usput raditi mnoge zajedničke aktivnosti.

No zamislimo na trenutak život nakon svega toga. Brak, sa svojim usponima i padovima, počecima i završecima, radostima i tugama, sve je to nešto što je obično teško osobi koja je samac zamisliti, no htio bih da pokušate.

Zamislite da sedam godina otkako ste u braku, odjednom završite u bolnici, teško bolesni. Najgori scenariji sada su postali stvarnost. Baš supružnik ulazi u bolnicu, povlači stolac, približava vam se, prima vas za ruku, no ne možete se zajedno moliti. Samo gledate zabrinuto jedno u drugo. Eventualno vam supružnik kaže: „Bit će sve u redu.“

Zamislite susret s Bogom u Njegovoj Riječi jednoga jutra, osjećaj preplavljenosti Njegovom veličinom i milosrđem, toliko da su vam oči zasuzile. Nakon toga to podijelite sa svojim supružnikom, no njihova je reakcija drvena. Nekako im je drago što vas slušaju, no ne mogu osjetiti niti vidjeti ono što vi osjećate ili što ste vidjeli. Nikada ne mogu dijeliti te trenutke s vama.

Zamislite veliku svađu sa svojom suprugom. Baš tešku svađu, koja zvuči ”ne želim više biti s tobom u braku”. Između vas nema Boga. Ona ne vjeruje da vas je Bog spojio. Ona ne vjeruje da je dala obećanja ispred Boga. Ona ne vjeruje da postoje posljedice, koje su izvan ovog života.

Zamislite da pokušate svoju djecu učiti o Bogu, da pokušavate zajedno s njima čitati Bibliju, moliti se zajedno, pjevati s njima, a vaš supružnik uvijek sjedi na drugome kraju prostorije. Odlazi s vama u crkvu samo na Božić i možda na Uskrs. Zamislite da vaša djeca gledaju, iz dana u dan, kako njihov tata ne vjeruje u ono što im mama govori. Zamislite kako bi to bilo dezorijentirajuće.

Zamislite da trebate donijeti još jednu nemoguću odluku u vašem domu, odluku o zajmu, obrazovanju vaše djece ili da se dogodi nekakva kriza, a vi nemate niti jedan zajednički stih na koji se možete osloniti. Ne možete zajedno čuti ništa od Boga, jer ona je vjeruje da Bog govori. Za nju je Biblija još jedna dobra knjiga, koja se nalazi na polici zajedno s drugim dobrim knjigama.

To su samo neki od stotine scenarija u kojima vjera u Boga mijenja sve u braku, situacija kada ”u Gospodinu” odjednom jako puno toga znači. Smatram da kršćani razmišljaju o vjenčanju s nevjernicima, jer ne mogu zamisliti kako će brak zaista izgledati. Za vjernika, brak bez Boga bio bi život bez sunčeve svjetlosti, jedro bez vjetra, ljubav bez istinske ljubavi.

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: