Smiju li se vjernici ljutiti?

Svi se ponekad borimo s ljutnjom. Ljutnja može uništiti komunikaciju i odnose, a mnogima i radost i zdravlje. Smiju li se vjernici ljutiti?

Nažalost, ljudi obično opravdavaju svoj ljutnju umjesto da prihvate odgovornost za nju. Ljutnja je uobičajena ljudska emocija i mnogima od nas teško je njome upravljati.

Nije sva ljutnja grijeh. Ljutnja je često posljedica grešnog stava. Ona može brzo postati grijeh ako se s njom ne postupa pravilno. Srećom, Božja Riječ sadrži načela kako s ljutnjom postupati ispravno i kako prevladati grešnu ljutnju.

Može li Bog biti ljut?

Kada pogledamo Bibliju, otkrivamo da se Bog ljutio. To nije proturječje, jer različiti konteksti nose različito značenje onoga što je ljutnja.

Razljuti se Jahve na Mojsija i reče: “Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u srcu.” (Izlazak 4, 14)

Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. (Suci 3, 8)

“Izađi iz njega, narode moj! Nek’ svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina!” (Jeremija 51, 45)

Treba spomenuti i Isusovu ljutnju zbog toga što su neki od Židova oskvrnili bogoslužje u Božjem hramu u Jeruzalemu.

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. (Ivan 2, 13-17)

Primijetite da niti jedan od ovih primjera ljutnje nije uključivao samoobranu, već obranu drugih ili načela.

Kad god se Bog naljuti, to je pravedna ljutnja. Uzrujava se zbog ljudi koji čine idolopoklonstvo, pobune se, lažu, kradu itd. Zapravo mrzi one koji čine bezakonje (Psalam 5, 5). Pravedna ljutnja je ona ljutnja koja je pravilno motivirana i, prema tome, bez grijeha. To je ljutnja protiv nepravde, nečistog, onoga što je zlo itd.

Smiju li se vjernici ljutiti?

S jedne strane, rečeno nam je da ljutnju stavimo na stranu.

Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! (Efežanima 4, 31)

Ali s druge strane, rečeno nam je da se ljutimo, ali da ne griješimo (Efežanima 4, 26). Neka je ljutnja pravedne prirode, jer je potaknuta gledanjem stvari koje idu protiv Boga, na primjer nepravde ili lošeg postupanja s drugima. Mogli bismo se i ispravno ljutiti kad čujemo kako se Božja Riječ kleveta ili kada ljudi pokušavaju ukrasti Njegovu slavu. Iako se pravedni bijes najčešće doživljava kao posljedica prijestupa nanesenih drugima, nije neprimjereno ljutiti se zbog istinske nepravde počinjene prema nama. Ali također smo pozvani prisjetiti se biblijskog poziva na poniznost.

Svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. (1. Petrova 5, 5)

Budući da smo grešnici, naše su presude često motivirane iz samopravednosti, a ne iz Božje slave. Kada nam se učini nepravda, naljutimo se, želimo pravdu nad počiniteljem. Ali, često nemamo sve činjenice, pa u srcu počinimo svojevrsno ubojstvo kada se naljutimo. Isus je poučavao oštru poruku o nepravednom gnjevu.

A ja vam kažem: “Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.” (Matej 5, 22)

Ljutnja zbog nepravde protiv vas može biti zdrava i može vas upozoriti na opasne situacije i ljude, pomažući vam da budete sigurni. Ono što je od presudne važnosti u ovakvim okolnostima je kako se nositi s bijesom koji iz njih proizlazi. Ako ste prošli kroz nešto nepravedno ili što je prouzročilo traumu u vašem životu, krajnji cilj koji biste trebali imati je doći na mjesto oprosta. Trebat će vremena da se riješite ljutnje i dođete do mjesta istinskog oprosta. Ali oprost je važan ne samo za pokoravanje Bogu, već i za primanje punine Njegovog ozdravljenja. Na putovanju će vam biti potrebna molitva i čitanje Božje Riječi. U konačnici, kao što je Bog nama oprostio, moramo oprostiti i drugima. Oprost će vas osloboditi, ne ostavljajući mjesta korijenu gorčine.

Bez obzira na situaciju, jedan od načina da izbjegnemo gorčinu i bijes jest tražiti Boga na djelu u vlastitim i tuđim kušnjama. Čak i ako su stvari trenutno nepravedne, Bog obećava da će u konačnici provesti Svoju pravdu.

Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: “Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.” (Rimljanima 12, 9)

PROČITAJTE JOŠ: