Sotonine laži u koje žene vjeruju

U koje sotonine laži žene vjeruju? Đavao zasljepljuje naše oči za našu vlastitu ljepotu i šapuće nam na uho: „Nikada nećeš biti dovoljno dobra.“

Ležala sam u krevetu i pokušala zaspati. Trebala sam ustati rano ujutro i s obzirom na to da nisam osjećala nadolazeći radni dan, bila sam na rubu i oborena. Odjednom je moj um počeo raditi sto na sat što se zna dogoditi kada legnem te sam nekoliko minuta razmatrala svoje misli. Zagrlila sam muža za laku noć prije nego što sam legla za spavanje, a on se činio tiši nego inače.

„Je li ljut na mene ili nešto“!?

I nije to bio sam on, što sam shvaćala kako su mi se misli nastavile vrtjeti. Niti moja djeca me nisu propisno zagrlila prije nego što su otišla u svoje sobe. Rekla sam im da moram raditi no to ih nije nešto posebno doticalo. Izgledalo je kao da ona meni nedostaju više nego ja njima, a samo jedno od njih troje me je pozdravilo kada sam se navečer vratila s posla.

„Nije ih uopće briga za mene“.

Običavala sam ostati kod kuće dok je moj muž znao duže raditi. Sada su se naše uloge okrenule. Činilo mi se da otkako sam počela više raditi da nitko od njih više ne mari do mene toliko.

„Njihov tata im je sada omiljen roditelj“.

Razmišljala sam o ljudima koje sam voljela, o ljudima za koje sam radila i skrbila i pitala sam se misle li oni ikada na mene kada nisam u blizini.

„Mogla bih otići i oni to vjerojatno ne bi primijetili. Ja nisam važna. Ja sam samo bankomat, mobitel s kojim se igraju ili sluškinja po potrebi“.

I dok su ove glupe misli nastavile kolati mojim umomo znala sam da su smiješne.

„Ovo su gluposti!“

Ali ipak one su bile tu. Laži koje su došle ravno iz paklene jame, trudeći se posijati svoje sjeme u mom umu. Znala sam da nisu istinite, ali jedan dio mene se pitao bi li one možda mogle biti. To je bio onaj dio mene koji je postao žrtva đavla kada bi on šaptao neistine onda kada sam bila hormonalna, ponekad emocionalno nestabilna ili umorna. Znala sam da su ove misli laži, ali dio mene je mislio da bi možda mogle biti istina, čak i na jedan trenutak.

Žene su jedinstvena stvorenja. Bog nas je stvorio dovoljno snažnima da preživimo boli rođenja, ali i tako nježne da možemo njihati malena djetešca na svojim prsima. Stvorio nas je dovoljno stoičkima da se možemo nositi s boli i gubitkom u puno njegovih oblika, ali i dovoljno mekima da možemo suosjećati s boli i gubitkom drugih. Stvorio nas je dovoljno moćnima da možemo nositi brige naših obitelji na ramenima, ali i tako da se možemo potčiniti dovoljno da Ga zamolimo za pomoć. Stvorio nas je dovoljno bijesnima da se do smrti borimo za svoju djecu, ali i tako pune ljubavi da možemo obrisati suze sa očiju našeg djeteta kada ga netko povrijedi. Stvorio nas je sposobnima da možemo voljeti, žrtvovati se i da možemo izdržati različite nevolje. Gospodin je u ženama stvorio nešto posebno i vjerujem da Sotona to itekako zna i stoga čini sve što može kako bi pokvario planove koje Bog ima za nas tako što će u naše živote sijati laži.

Vjerujemo da nas naše obitelji ne cijene ili da nas možda ne trebaju. Vidimo njihova ponašanja i stvari koje zapravo ne postoje. Osjećamo se iskorišteno, zanemarivano i potcjenjivano. Osjećamo se kao i da bi našoj obitelji bilo bolje bez nas. S ovakvim mislima se moja majka borila kada je pokušala sebi urediti život. Vjerujem da smo ponekad u ovome užurbanom i pretrpanom životu uzete zdravo za gotovo, ali vrag dodatno umnožava naše misli bezvrijednosti i čini nas slijepima za istinu o tome koliko smo mi uistinu vrijedne.

Vjerujemo da smo predebele, premršave, sa previše ili premalo oblina. Đavao zasljepljuje naše oči za našu vlastitu ljepotu i šapuće nam na uho: „Nikada nećeš biti dovoljno dobra“.

Ali Bog nas podsjeća,

Čak su i sve vlasi na tvojoj kosi izbrojane. (Luka 12, 17) Dragocjen si u mojim očima, volim te i uživam u tebi“. (Izaija 43, 4)

Sotona će nam reći da se ne uklapamo da nas ona skupina ljudi s kojom razgovaramo ne voli. Svoje nedostatke ćemo uspoređivati s njihovim ”savršenostima”, na njihove vještine odgajanja ćemo gledati kao na superiorne u odnosu na naše i osjećati ćemo se kao da nikada nećemo dostići njihov nivo.

No Bog želi da znamo,

Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo“. (Efežanima 2, 10)

Vjerovat ćemo da više nismo privlačne svojim muževima, da naša djeca za nas više ne misle da smo zabavne. Osjećati ćemo se manje vrijednima. Osjećati ćemo kao da ne uspijevamo. Osjećati ćemo se neadekvatnima i da ne zaslužujemo život koji živimo.

Ali Bog želi da se radujemo,

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga“. (Psalam 139, 13-16)

Sotona će nas pokušati uvjeriti u to da nismo dobri u stvarima koje započnemo, da nemamo talente ni za što, pogotovo ne za Božje Kraljevstvo. Biti će nas strah iskoračiti, bojati ćemo se započeti nešto novo, biti ćemo zabrinuti zbog eventualnog neuspjeha. „Što će ljudi misliti?“

Ali Bog kaže,

Opasno je brinuti se oko toga što drugi misle o tebi, ali ako svoje povjerenje daš Gospodinu biti ćeš siguran/sigurna“. (Izreke 29, 25)

Vjerovati ćemo da su naši problemi veći nego što uistinu jesu. Od buhe ćemo stvoriti slonove. Boriti ćemo se s mislima oko toga što se moglo dogoditi, biti ćemo opsesivne oko stvari iz prošlosti koje su izmakle kontroli. O svemu ćemo previše razmišljati! Ostajati ćemo dugo budne noćima, gubiti ćemo san zbog stvari koje ne možemo promijeniti. Izmišljati ćemo probleme kojih nema. To će nas zaslijepiti za prave stvari o kojima Bog želi da razmišljamo.

Tada će Gospodin šaputati,

Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu“! (Filipljanima 4, 8)

Te noći kada sam lijegala s tim smiješim, ali dosadnim mislima ostala sam čvrsta jer sam znala da nisu istinite. Nisu se slagale s onime što Bog kaže o meni i znala sam da dolaze iz paklene rupe. Istina je da me moja djeca vole kao i moj suprug. To mi često pokazuju, ali Sotona bi htio da zbog jedne loše noći izgleda kao da to nije tako. To je ono što otac laži čini. On želi da vjerujemo u loše i da zaboravimo dobro, da se držimo za uvrede i da izgubimo iz vida sreću u svojim životima. On je kao sok od limuna našem papiru kojeg režemo ili kao Freddy Kruger našoj podsvijesti. Njegov plan je da nas pokrade za one što Bog ima za naše živote, za planove napretka i nade. Zapamtite, on dolazi kao ričući lav i čeka koga da proždre.

Kada vam dođu misli koje su u suprotnosti s Božjom Riječju, kada vam dođu misli koje vas osuđuju, misli zbog kojih se bojite ili koje vas ispunjavaju tugom i mržnjom, čvrsto stojte u onome tko ste u Isusu i svoje misli preusmjerite na ono što Bog kaže tko ste.

Autorica: Brie Gowen; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com

PROČITAJTE JOŠ: