Kad oboli netko koga volimo, uvijek se molimo za njegovo izlječenje. I dobro je da to činimo. Isus je liječio bolesne, a isto tako liječi i danas. Ali nisu svi bolesni vjernici izliječeni. Neki umiru. Je li iz tog razloga njihova smrt nedostatak vjere?
Ima onih koji na smrt gledaju kao na poraz. Oni mole za izlječenje i izbavljenje za nakog. A tada kad umjesto izlječenja nastupi smrt, ponašaju se kao da se dogodilo nešto strašno. Osjećaju se krivima, misleću da su u nečemu u molitvi pogriješili.
Kako ”odlaženje kući” može biti greška. Ako je smrt izgubila svoju snagu, zašto se mi osjećamo pogođani? Zašto bismo se bojali uz osjećaj krivice? Zašto bi vjernikov put u nebo bio propast?
Je li smrt nedostatak vjere? Ne. Tisuću puta, ne! U Hebrejima 11,39 govori se o onima koji su umrli, a nisu bili izbavljeni. ”I ti svi, iako su postigli pohvalno svjedočanstvo zahvaljući vjeri, ne primiše ono što je obećano, jer je Bog nešto bolje predvidio za nas: da bez nade ne postignu savršenstvo!”
Smrt nije nedostatak vjere. Pravi stanovnici neba to znaju. Oni koji su previše zaokupljeni ovom zemljom to zaboravljaju. Njihova molitva nije savršena, jer suviše vole ovaj život!
Autor: Morris Williams
