Prijatelju moj, u kušnji postoji stvaran blagoslov. Nije li i vama već palo na pamet da su testiranja neophodna da bismo mogli održavati svoje potpuno pouzdanje u Boga? Nitko ne poznaje svoju slabost dok njegova umišljena snaga nije iskušana.
Sjećate li se kako je nesretna postala Madam Guyon kad se prvi put našla iza rešetaka? U tom razdoblju mraka ušla je u slavno svjetlo krasnog i sretnog dana. Prekrasna duša! Sveta žena!
Kršćanska literatura ima tek nekoliko dragulja vrjednijih od toga neprocjenjivog blaga koje je ona pružila kroz rešetke zatvora. U trpljenju je pronašla svoga Gospodina. U tamnici je otkrila beskrajnost milosti i ljubavi.
Nije li Pavao imao isto iskustvo? Sjetite se da je nakon kratka sedmodnevnog boravka u Puteoli krenuo prema Rimu. Znao je da ide u smrt. Nesumnjivo je srce ovoga apostola lavljeg srca bilo skršeno i žalosno. Znam da je tako moralo biti jer nam izvješće govori da kad je na svom putu u Rim stigao do Tres Tabernae, susreo se tamo s nekom braćom. Zapisano je da kad ih je vidio i razgovarao s njima, “zahvali Bogu i ohrabri se”.
Njegove kušnje nisu ga slomile. Izgradile su ga. Jer upravo su iz rimske tamnice došli neki najuzvišeniji komadi kršćanske literature ikada napisani. Nisu bili nadahnuti samo otkrivenjem od Boga, već i živo svjedočanstvo sile Gospodina Isusa da je jedno svoje dijete sačuvao i na suđenju.
Bilo je to otkriće istine blagoslova u kušnji i utjehe u testiranju koje je ovoga velikog apostola natjeralo izjaviti da su to bile stvari u kojima se radovao. On se nije dičio svojim pobjedama, već Kristovom silom koja se očitovala u bitki kroz koju je došao do pobjede.
Ne možete li vidjeti da Bog dobiva više slave kad u kušnjama svoju djecu sačuva pobjednicima u duhu i duši, nego kad bi ih sačuvao potpuno bez ikakvih kušnji i testiranja?
Autor: Charles S. Price
