Kada nam je teško shvatiti što Bog namjerava

Kada nam je teško shvatiti što Bog namjerava
Foto: Unsplash

Postoje trenuci kada je većini nas jako teško shvatiti što Bog namjerava. Zašto dopušta da se neke stvari dogode ako su one naizgled suprotne onome što je dobro nama i našoj obitelji? Zašto ne intervenira i ne učini nešto kako bi mi pomogao kada se osjećam kao da jednostavno više ne mogu. To je knjiga koju bi svaki kršćanin volio pročitati.

Prorok Habakuk nas nešto želi naučiti, ne zato što je imao hrabrosti pitati pitanja koja mi često izbjegavamo pitati, pogotovo kada je riječ o molitvi. On se nije ni malo suzdržavao. Preciznije, rekao je: „Bože, zašto si ovo dopustio? Ne razumijem što činiš? Ma što Ti to želiš postići? Zašto mi ne odgovaraš na molitve?“.

No, unatoč toj zbunjenosti i boli, Habakuk je izrekao neke od najdubljih i najznačajnijih riječi u Pismu: „Jer smokvino drvo neće više cvasti
niti će na lozi biti ploda,
maslina će uskratiti rod,
polja neće donijeti hrane,
ovaca će nestati iz tora,
u oborima neće biti ni gòveda“ (Habakuk 3,17).

Habakuk je spis bolnog duhovnog putovanja jednog muškarca. Počinje s boli i pitanjima, a i završava s boli. No do kraja su pitanja nestala: zamijenila ih je vjera.

VIDI OVO: 12 razloga zbog kojih vas Bog može pozvati na patnju

No, vjera ne znači da razumijemo što se događaja. Jako je ljudski misliti da će Bog uvijek djelovati na načine koji nama imaju smisla, ali nam Pismo govori nešto potpuno drugačije. Nitko od nas ne želi ići tim putem.

Kada nam je dobro i sve je „super, divno i krasno“ kažemo da Bog blagoslivlja te Ga slavimo. No Biblija nam pokazuje da su Božji ljudi često pozvani da idu drugačijim putem. Iznova i iznova su me ljudi ispitivali: „Zašto Bog ovo dopušta“ i iznova sam im morao reći: „Ne znam odgovoriti na to“.

Nije loše željeti razumjeti, ali možda smo došli do točke kada smo prihvatili da će naša potraga biti neuspješna. Jer kao Habakuk (i Job) možda ćemo morati priznati da jednostavno ne možemo razumjeti Božje putove. U tom smislu će vjera značiti da ne odustajemo iako nemamo pojma što se događa.

Jako je važno razumjeti što je Habakuk rekao: „propada onaj čija duša nije pravedna,
a pravednik živi od svoje vjere“ (Habakuk, 2,4). On je govorio o praktičnoj vjeri, onoj vjeri po kojoj živimo, onoj vjeri zbog koje možemo vjerovati Bogu i hvaliti Ga u našim najtamnijim satima.

VIDI OVO: Za sve kršćane čiji je život ispunjen patnjom i bolima

No to nije slijepa vjera. Jako je dobra rečenica da Židovi nisu imali tako visoko mišljenje o povijesti kao o sjećanju. Oni su se sjećali što je Bog učinio za njihov narod u prošlosti i to im je dalo snagu da Mu vjeruju za budućnost. To je i Habakuku dalo snagu: „Jahve, čuo sam za slavu tvoju,
Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu!
Ponovi ga u naše vrijeme!
Otkrij ga u naše vrijeme!
U gnjevu se svojem smilovanja sjeti“ (3,2).

Kao kršćani, mi imamo nešto još bolje u sjećanju: Mi se sjećamo Isusa. On je umro. On je uskrsnuo te će ponovno slavno doći.

Kao ljudi, mi imamo instinktivnu potrebu razumjeti i odobriti što Bog čini. Apostol Petar je slično tako mislio. No dok je prao noge svojih učenika, Isus ga je podsjetio da postoje vremena kada nećemo razumjeti i u tom trenutcima trebamo samo vjerovati.

Postoji himan koji to jako dobro opisuje:

Kada se čini da mu je tama prekrila lice

Počivam u njegovoj stalnoj milosti

U svakoj oluji i nevolji

Moje sidro čvrsto stoji

Njegovo obećanje, krv i savez

Spas mi je u oluji

Kada sve oko moje duše padne

On je moja snaga i hrid

Na Kristu stijeni ja stojim

Sve drugo samo je pijesak

(Slobodan prijevod. Original: “My Hope is Built on Nothing Less”).

VIDI OVO: 9 razloga zašto vas Bog neće izbaviti iz određene nevolje

Nitko od nas ne zna što budućnost nosi, ali nam je Bog svima dao dokaz da nas voli, da će se brinuti za nas i da će osigurati da sve bude upravljeno prema našem dobru.

Postoje vremena kada to nije baš lako, ali kao Habakuk, tada vjerujem: „Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine“ (3,19). Molim se da svi oni koji se osjećaju skrhani tugom nađu snagu u svojoj vjeru i da tuguju, ali ne bez nade.

Autor: Rob James; Prijevod: Ida U.; Izvor: Christiantoday.com