Milost se nalazi u jezgri kršćanske vjere. Kršćani vjeruju da je Bog milostiv, da je milost ključan dio Božje osobnosti i da smo spašeni po milosti. S obzirom na ovo, milost je gotovo sinonim evanđelju, Božji dar nezasluženog spasenja kroz Isusa Krista.
No što je uistinu milost? Koje je podrijetlo te riječi i što ona znači? U ovome članku istražit ćemo kako Biblija koristi izraz ”milost”. Otkrit ćemo da ta riječ ima dublje i veće značenje, od onoga što se ponekad pretpostavlja.
Stari zavjet
Hebrejska riječ koja se obično prevodi kao milost jest חֵן chen. Chen ne samo da znači milosrđe, nego ”privrženost”, ”naklonost”, ”ljepota”. Chen se u Starome zavjetu spominje sedamdeset puta. Četrdeset i tri puta vidimo da se ova riječ koristi u kontekstu ”pronaći milosrđe u očima…” Obično ovaj se izraz koristi za ljude koji traže ili dobivaju naklonost od nekoga, kao što je Jakov dobio od Ezava (Postanak 32, 5), Josip od Potifara (Postanak 39, 3-4) ili Ruta od Boaza. (Ruta 2, 2)
Biblijski pisci isto tako koriste ovaj izraz kako bi ukazali na to da su neki ljudi dobili posebnu naklonost od Boga. Primjeri ovih ljudi su Noa (Postanak 6, 8), Mojsije (Izlazak 33, 12-19) i Gideon. (Suci 6, 17) Svatko od njih imao je blizak odnos s Bogom i dobivali su važne zadatke od Boga. Odgovarajuća hebrejska riječ חננ chanan nosi sljedeće značenje: ”obratiti se nekome u ljubavi i pomoći nekome”. Psalmist često moli Bogu za takve stavove. (Psalam 4, 1; 6, 2; 26, 16)
Osim riječi chen, Stari zavjet koristi druge riječi kako bi opisao milost u smislu ”nezaslužene ljubavi”, kao što je riječ milost ili רָחַמ racham i čvrste ljubavi ili ljubavi saveza, odnosno חֶסֶד chesed. Ove se riječi često koriste u kombinaciji sa slavljenjem i opisom osobnosti Boga, s obzirom na to kako se Bog otkrio u Izlasku 34, 6.
Stari zavjet jako puno pozornosti posvećuje Zakonu kao životnim pravilima, kojeg je Bog milostivo dao svome narodu. Stoga, pisac Psalma 119 ne može prestati slaviti Boga zbog dara kojeg je dobio. No, već i u Starome zavjetu prisutna je zamisao da samo održavanje Zakona nije dovoljno kako bi čovjek dobio naklonost od Boga. (Ponovljeni zakon 7, 7-10; 9, 4-6; 2. Samuelova 7, 14-16)
Ovo postaje još više očigledno što više Izrael ne uspijeva u slijeđenju Božjeg Zakona. Posljedično, proroci kao što je Hošea proglašavaju da Izrael, zbog njegove nevjere i slamanja saveza, nema privilegije u odnosu na druge narode. Izrael je bio u poziciji privilegije samo i isključivo zbog Božjeg milosrđa i milosti, zbog koje Bog želi imati odnos sa svojim narodom. Milost se zbog toga ne smije uzimati zdravo za gotovo. Dobivamo je nakon pokajanja i obraćenja. (Amos 5, 11-15; Jona 3, 9)
VIDI OVO: Što je Božja milost?
Novi zavjet
Kako bismo mogli cijeniti bogatstvo značenja milosti, Stari zavjet nam nije dovoljan. Sadržaj Božje milosti u potpunosti je otkriven samo i jedino u Evanđelju o Isusu Kristu. Grčka riječ χαρις charis naglašava većinu prijevoda za riječ ”milosrđe”. Charis se spominje više od 170 puta u Novom zavjetu. To je isto tako bila uobičajena riječ koja se koristila za ne biblijski grčki jezik. U najosnovnijem smislu, ova se riječ odnosi na prikladan izgled i ponašanje osobe, u smislu karizme ili šarma. (Luka 4, 22) Kao osobina, charis isto tako znači ”ljubaznost” ili kada se koristi za određene pojedince, ”naklonost”. Primjer za ovo drugo pronalazimo u Luki 2, 52: „A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.“
Charis je, dakle, bila stav i osobnost dobročinitelja prema potrebitoj osobi. Charis također može izraziti osjećaj kojeg dobročinitelj pobuđuje u potrebitoj osobi. (Luka 17, 9) Nakon polagane promjene u definiciji značenja, charis isto tako može pobuditi riječi ili djela, na temelju kojeg se izražava zahvalnost. (Rimljanima 16, 7; 1. Korinćanima 16, 3) Sva ova značenja često se kombiniraju zajedno, zbog čega ih je teško razlikovati. Luka posebice, kao pisac poganima, koristi charis odnosno milosrđe, za opis različitih značenja.
Na naše razumijevanje riječi milost utječe Pavao, koji koristi charis daleko češće. Ovo specifično kršćansko značenje nastalo je nakon objašnjavanja riječi charis u smislu dara i ponašanja. Božji milostivi stav nikada nije neaktivan; on uvijek ima dobre učinke na one na koje se odnosi.
Stoga, milost je Božja snaga koja uvijek ima određen učinak, na primjer, u zajednici (2. Korinćanima 1, 15), za službu (Efežanima 4, 7), kod apostolstva (Rimljanima 1, 5; 1. Korinćanima 15, 10), za vječni život (1. Petrova 3, 7) ili kod iskušenja. (2. Korinćanima 12, 9) U ovome smislu, milost je doslovno sinonimno povezano s Duhom Svetim, Božjom silom. (Djela 6, 5; 6, 8; Hebrejima 10, 29) Stoga, Pavao u jednoj prigodi govori o ”darovima milosti” (Efežanima 4, 7-13), a u drugima o ”darovima Duha” (1. Korinćanima 12, 4-11), iako zapravo ovo znači istu stvar.
Premda charis ne znači nužno nezasluženu naklonost, Pavao je učinio da ova riječ bude ključna za njegovu teologiju u tom smislu: „Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!“ (Rimljanima 11, 6) Milosrđe potječe od Boga, ne od onih koji primaju milosrđe. To je čisti dar od Boga i stoga stoji u velikom kontrastu u odnosu na djela Zakona. (Rimljanima 3, 24) Bog odabire svoj narod, ne s obzirom na zasluge ljudi, nego se radi o tome da ljudi koji su krivi dobivaju milosrđe i oprost na temelju Kristove pravednosti. Milosrđe se dobiva po vjeri i ide zajedno s pokajanjem.
Milost kao bezuvjetan oprost i Božje prihvaćanje pokazuje se kao glavna poruka u Novome zavjetu. Matej i Marko ne koriste riječ charis, iako je koncept milosrđa jasno prisutan: Krist poziva grješnike i odbačene te iscjeljuje bolesne i ranjive. Ivan isto tako naglašava prirodu milosrđa kao dara (Ivan 1, 17), ali obično koristi riječ αγαπη agape, kako bi opisao Božju milosrdnu naklonost prema ljudima.
Sažetak
Kao sažetak, trebamo reći da originalno značenje riječi milost znači da osoba dobiva naklonost. U ovome kontekstu odnosa između Boga i ljudi, milost se odnosi na posebnu pažnju i naklonost koju Bog gaji prema ljudima, koji su pozvani kako bi izvršili Njegov plan. Ovo je nezaslužena i neočekivana naklonost, koja se u potpunosti otkriva u Isusu Kristu. Isus je punina Božjeg milosrđa (Ivan 1, 14); On je u potpunosti ispunio Božji poziv. Kroz Krista, vjernici isto tako dobivaju Božje milosrđe i Duh, nakon čega kroz vjernike Božje milosrđe dolazi na ovaj pali svijet. Božji milosrdni oprost izbavlja nas od nas samih, od Zakona koji nas tlači i od naše želje da djelima ”zaslužimo” Božje milosrđe. Božja sila milosti, koja je ista kao i ona koja je uskrsnula Krista od mrtvih (Efežanima 1, 19-20) nas oslobađa, posvećuje i daruje nam vječni život.
Autor: Hildert Bronkhorst; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
