Što je Božja milost?

Što je Božja milost?
Snimka zaslona: YouTube

Božja milost je bitan dio Njegovog karaktera. Ona je usko povezana s Božjom dobrotom, ljubavlju i milosrđem.

Milost se može definirati kao “Božja naklonost prema nedostojnima”. To je najvažniji pojam u Bibliji, kršćanstvu i svijetu.

Zbog svoje milosti, Bog je spreman oprostiti nam i obilno nas blagosloviti, usprkos činjenici da ne zaslužujemo da se prema nama tako dobro postupa.

VIDI OVO: Bog vam daje milost da prođete kroz ono što prolazite: Tri pouke iz Jobova života

Božja milost u Starom zavjetu

Koncept se prvi put javlja u Postanku 6, 8. Noa nalazi “milost u očima Gospodnjim”. Gospodin je bio ožalošćen “koliko je čovjekova pokvarenost na zemlji velika” (Postanak 6, 5). Ova izjava o Gospodinovoj antipatiji prema čovjeku prati Njegovo obećanje da će izbrisati čovječanstvo s lica zemlje, tj. potpuno ga uništiti. Samo su Noa i njegova obitelj bili spašeni od potopa.

Krucijalni presjek starozavjetnih stavova o neizmjernoj Božjoj naklonosti je razgovor između Mojsija i Boga u Izlasku 33. Tu je, u razmaku od šest stihova, Mojsije pet puta našao naklonost u Božjim očima. Na početku poglavlja Mojsije ulazi u šator sastanka, dok stup od oblaka stoji na ulazu u šator, a Izraelci ostaju vani klanjajući se (stih 10). Bog obećava da će poslati Arona s Mojsijem da mu pomogne izvući narod iz Egipta. Mojsije pokazuje svoju poniznu ovisnost o Božjoj milosti, potvrđujući da ako Božja prisutnost ne bude s njima, tada neće uspjeti (stih 15). Bog obećava da će ići s njim, “jer te po imenu poznajem” (stih 17).

Bog je jednako bio milost i prema Jošui, Josipu, Gideonu, Samuelu, Davidu, Esteri … i, naravno, svome izabranom narodu.

VIDI OVO: Božja naklonost i blagoslovi dolaze onima koji su siromašni duhom

Božja milost u Novom zavjetu

Da bismo potpuno razumjeli Božju milost, moramo razmotriti tko smo bili bez Krista i tko smo postali s Kristom. Rođeni smo u grijehu (Psalam 51, 5), a bili smo krivi što smo prekršili svete Božje zakone (Rimljanima 3, 9–20). Bili smo neprijatelji Božji (Rimljanima 5, 6), zaslužili smo smrt (Rimljanima 6, 23). Bili smo nepravedni (Rimljanima 3, 10) i bez načina da se opravdamo. Duhovno smo bili siromašni, slijepi, nečisti i mrtvi. Naše duše bile su u opasnosti od vječne kazne.

Ali onda je došla milost. Bog nam je pružio svoju naklonost. Milost je ono što nas spašava.

Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! (Efežanima 2, 8)

Milost je bit evanđelja (Djela 20, 24). Milost nam daje pobjedu nad grijehom (Jakov 4, 6). Isus Krist je utjelovljenje milosti.

Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. (Ivan 1, 14).

VIDI OVO: Isus je pun milosti, a ne gnjeva!

Biblija uči da je milost potpuno nezaslužen dar. U stvari, Biblija jasno kaže da ne zaslužujemo Božje spasenje. Ali, Bog je pun milosti.

A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. (Rimljanima 5, 8-10)

Božja milost se nastavlja dok smo živi

Bog je milostiv prema nama do kraja života. Kršćani žive svaki dan milošću Božjom. Opraštanje primamo prema bogatstvu Božje milosti, a milost pokreće naše posvećenje. Pavao nam kaže:

Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. (Titu 2, 11-13)

VIDI OVO: Jeftina milost: Što je to?

Božja milost mijenja naše želje, motivacije i ponašanje. Riječ milost naviješta se sa svake stranice Biblije. Posljednji biblijski stih sažima poruku iz Postanka do Otkrivenja: “Milost Gospodina Isusa sa svima!” (Otkrivenje 22, 21). Kroz Isusa smo primili “milost na milost” (Ivan 1, 16) – nezasluženu Božju naklonost. Kao primatelji Božje milosti, pozvani smo da služimo Bogu i drugima i koristimo svoje duhovne darove za izgradnju Crkve (Rimljanima 12).