Kršćani se često nađu u duhovnoj zamci čekanja na poseban znak s neba umjesto da preuzmu odgovornost za vlastiti život.
Svećenik Mike Schmitz upozorava da se prečesto prepuštamo tjeskobi jer želimo da nam netko točno kaže što učiniti. Iako je vršenje Božje volje najvažniji cilj svakog vjernika, to ne znači da bismo trebali bježati od slobode odlučivanja.
Bog nam rijetko šalje jasne znakove poput onih u filmovima. Često ono što smatramo “znakom” – poput reklame na televiziji ili rečenice u knjizi – može biti tek subjektivna interpretacija onoga što već želimo čuti.
Mike takve pojave naziva “mutnim” znakovima i podsjeća da je Bog već progovorio s potpunom jasnoćom kroz Sveto pismo.
Mnogi vjernici vjeruju da je osjećaj unutarnjeg mira nepogrešiv dokaz Božjeg odobravanja. Međutim, osjećaji su nestalni i često otkrivaju samo trenutno stanje našeg srca, a ne nužno Božju volju. Postoje situacije u kojima jedna osoba može činiti nešto pogrešno, a osjećati se mirno, ili slijediti ispravan put uz osjećaj tjeskobe. Mir je važan, ali on ne smije biti jedini faktor u donošenju važnih životnih odluka.
Biti Kristov učenik znači biti spreman donositi odluke. Isus je pozivao apostole da ga slijede, a oni su morali svjesno odlučiti ostaviti svoje mreže. Bog nam je darovao razum i slobodnu volju upravo zato da bismo postali aktivni sudionici u vlastitom životu, a ne pasivni promatrači koji čekaju vanjske upute za svaki korak.
Ispravan proces odlučivanja uključuje nekoliko ključnih koraka: prikupljanje činjenica, traženje savjeta od povjerljivih osoba te vaganje rizika i posljedica. Preuzimanje odgovornosti može biti zastrašujuće, ali to je put rasta u vjeri. Svaka odluka, pa čak i ona koju ne donesemo, nosi svoju cijenu. Zato koristite dar razuma, odlučite hrabro i vjerujte da je Bog s vama na tom putu.
