Kada je u pitanju poznavanje Boga i naš odnos s Njim, na odgovarajući način moramo objasniti tko je Bog, kakav je Bog, i kako mu pristupiti. Bog je transcendentan, iz čega logično slijedi da ako bi čovjek sa sigurnošću o Njemu saznao istinu, Bog se mora spustiti i otkriti se čovjeku.

Ne postoji veće Božje otkrivenje od toga da je Njegov Sin, vječna druga osoba Božanstva, došao u tijelu i prebivao među ljudima. Isus Krist je otkrio Oca. On ga je obznanio (Ivan 1,18). Kroz Isusa imamo ispravno objašnjenje tko je Bog, kakav je Bog, i kako mu trebamo pristupiti.

16_tabernacle-tents

Ivan 1,14 predstavlja Isusa kao Šator, mjesto gdje se sveti Bog i grešan čovjek mogu susresti i imati osoban odnos koji se temelji isključivo na poticaju i milosti Božjoj. Starozavjetni Šator je bio nagovještaj dolaska Sina Božjega kao čovjeka koji će objaviti Oca, otkupiti grešnike, te vladati u pravednosti.

U Prebivalištu se nastanila Božja slava, što znači da se nastanila Božja prisutnost. Čitamo da nakon što je Mojsije podignuo Šator, Prebivalište je ispunila Božja slava, i Mojsije nije mogao ući zbog ogromne Božje prisutnosti – „A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalište“ (Izlazak 40,34-35). Ista stvar se ponovno dogodila kada je Kovčeg saveza unesen u hram kojeg je sagradio Salomon – „Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama (stihovi 4-8)… A kad su svećenici izašli iz svetišta, oblak ispuni dom Jahvin, i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni dom Božji! (1. Kraljevima 8,10-11). Ova Božja slava se navodi kao šekina slava.

Dakle, što možemo doznati iz Šatora koji će biti ispunjen u Isusu?

Prvo, vječni Bog će postati čovjek – „I Riječ tijelom postade“. Ovdje vidimo biblijski nauk o utjelovljenju – nauk koji je apsolutno presudan za naše otkupljenje – Bog je postao čovjek kako bi živio bezgrešan život, a onda umro u zamjenu za nas da bi ispunio svoje vlastite svete zahtjeve, te nas time mogao pravedno spasiti od svog gnjeva i omogućiti nam odnos s Njim. Božji gnjev nad nama je uklonjen kroz našu vjeru u Kristovo djelo, i naša ljubav prema Bogu se ostvaruje kroz našu vjeru u Kristovo djelo. Kako bi za nas ostvario djelo otkupljenja, Krist je morao postati čovjek.

Drugo, iz Šatora doznajemo da će Bog prebivati među ljudima – „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“. Riječ „nastaniti“ znači „utaboriti ili postaviti šator“. Bog je postao čovjek i utaborio se među nama. Podigao je svoj šator među ljudima. Starozavjetni Šator je bilo mjesto gdje je Božja prisutnost boravila među ljudima. Prebivalište je omogućilo pristup Bogu pod Božjim uvjetima. Prebivalište je bilo mjesto žrtvovanja, mjesto očišćenja, mjesto svjetla, mjesto života, mjesto posredovanja i mjesto milosti.

Treće, iz Šatora doznajemo da je tamo bila otkrivena Božja slava – „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca“. Riječ „vidjesmo“ se odnosi na one koji su primili Krista, kao što kaže u Ivanu 1,12. Ono što Ivan zapravo kaže je: „Mi, koji smo Njega primili, vidjeli smo Njegovu slavu.“

Slava dolazi od grčke riječi „doxan“, iz koje dobivamo riječ „doksologija“ . Vidjeti nečiju slavu znači vidjeti njegovu vrijednost, njegovu čast, njegovo veličanstvo, itd. Oni koji prime Isusa zapravo vide Njegovu vrijednost, vide Njegovu slavu! Na primjer, nakon što je Isusova slava osvijetlila vodu i pretvorila je u vino na svadbi u Kani, čitamo: „Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici“ (Ivan 2,11).

Slava Isusova nije bila slava koja odražava, već slava koja zrači (Hebrejima 1,3). Mi smo stvoreni da odražavamo Božju slavu, ali Isus zrači Božju slavu – „slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca“. „Jedinorođenac“ podrazumijeva da je On jedan, jedini od Njegove vrste. To ne znači da je Krist stvoren (vidi Hebrejima 1,5). On je jedini Sin Božji. „Od Oca“ pokazuje da je Bog poslao svog Sina, svog jedinog ljubljenog Sina, da otkupi grešnike. Ne postoji veća demonstracija ljubavi od te da Bog pošalje svog jedinog ljubljenog Sina da živi bezgrešan život i umre kao pomirbena žrtva da bi nas otkupio i obnovio s nama odnos.

Četvrto, iz Šatora doznajemo da je Bog pun milosti i istine – „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ Milost je nezaslužena dobrota. Dok je Prebivalište pokazivalo da je Bog pun dobrote koju ne zaslužujemo, Isus Krist ju je pokazao na djelu. Istina je apsolutna ispravnost. Možemo reći da je istina striktna pravednost. Istina je beskompromisna vjernost. Prebivalište je pokazivalo da je Bog pun istine time što je objavilo da pristup Bogu mora biti na razini koja podržava Božju pravednost i Njegov Zakon. Isus Krist je to demonstrirao.

Božja dobrota nikada ne poništava Božju pravednost. Milost i istina nikada nisu suprotstavljene jedna protiv druge, na način da je jedna važnija od druge. Kada Bog oprašta, to je samo na temelju Zakona kojeg je ispunilo Kristovo djelo. Vidite li u Isusu da je Bog pun milosti i istine? Vidite li Božju vrijednost na Kristovom licu?

Izvor: Destroyingspeculations.blogspot.com; Prijevod: Vesna L.