Naslovnica Duhovnost Što roditelji moraju učiniti za obraćenje svoje djece?

Što roditelji moraju učiniti za obraćenje svoje djece?

Ako djeca nisu spašena, što roditelji moraju učiniti da bi osigurali njihovo obraćenje?

U domu stare bake Simpson bile su spuštene zavjese. Noć je bila vlažna i kišna. Osjećao sam se vrlo umorno i bilo mi je hladno kad sam izašao iz svog automobila i pošao prema malom domu gdje su anđeli čekali da jednu dušu odnesu na vječni počinak.

Zbog kiše morao sam voziti vrlo polako i imao sam mnogo vremena da razmišljam i molim za riječi utjehe i pouke koje su potrebne u prilikama kao što je bila ova. Tiho sam pokucao na vrata.

Kakvu je suprotnost predstavljao ovaj mali topli dom naspram hladne, tamne, kišne noći koja je bila vani! U jednom su uglu klečale dvije osobe i molile, dok su druge stajale oko kreveta nad kojim je bila slava Gospodnja koja je već blago držala slabu i naboranu ruku. Osjećala se Božja nazočnost i pobjeda Kristova križa. Nisam mogao ni zamisliti da će stara baka Simpson staviti u moje srce riječi o kojima do tada nisam razmišljao.

Ova draga stara sveta žena još je uvijek bila pri svijesti. Bilo je trenutaka kad se činilo da njene misli lutaju i osjećaji nestaju. Ali samo jedna riječ utjehe iz usta onih koji su je voljeli izgleda da je ponovno razmrsila zamršeno klupko i ona je ponovno bila sposobna govoriti potpuno pravilno, iako joj je glas bio samo šapat. Sva su njena djeca bila ovdje. Nitko od njih, međutim, nije bio spašen. Svi su bili odrasli i u braku, i svi su, prema svjetskim mjerilima, živjeli normalnim životom.

Dok sam uzimao njenu mršavu naboranu ruku, čuo sam kako kišne kapi nemilosrdno udaraju o prozorska stakla iza njene glave. Ipak, ovdje je ozračje bilo utješno i toplo iako je smrt bila blizu. Sva su je njena djeca voljela, uistinu voljela. Ona je znala da su nebeska vrata već napola otvorena i da će uskoro proći kroz njih. Izgleda da je znala da će biti s Isusom prije nego svane zora. Izgledala je sretna, o tome nije bilo sumnje. Bila je prisutna žalost radi rastanka, ali i radost radi ponovnog susreta u vječnosti. Iz tih dragih starih usana čuo sam riječi koje su bile ukrašene nebeskom vjerom. Gledala je u lica sve svoje djece, a zatim je rekla s potpunom sigurnošću:

“Djeco moja, znam da ću vas tamo sresti. Uzela sam Janje za obitelj i moj mi je Gospodin dao obećanje.”

To je bilo sve. Kroz njenu svijetlu dušu nisu prolazili sumnja, oblak straha ili neizvjesnost. Iako je vani bilo mračno, svjetlo božanske nazočnosti bilo je u sobi i vjera ove drage svete žene bila je uistinu divna pred Gospodinom. Ona je uzela Janje za obitelj. Ona je vjerovala Bogu za spasenje svoje djece. Ona je umrla sretna u Isusu; otišla je da se pobjedonosno sretne sa svojim Spasiteljem i da čeka svoje mile koji će ubrzo kroz očišćenje u krvi doći u svoj vječni dom.

Ovo je dragocjena istina: Janje za dom ili za obitelj. Vjerujem li ja u to? Uistinu vjerujem. Da bismo to mogli razumjeti, tražimo Gospodina da rasvijetli naše srce svjetlom Riječi Božje.

Kako kršćanski roditelji mogu biti sretni ako njihova djeca nisu spašena?

Kako mogu roditelji, kršćani, biti sretni ako njihova djeca nisu spašena? Radovati se samo vlastitom spasenju duše i ne biti zabrinut za stanje izgubljenih oko sebe nešto je čemu se naš Gospodin od nas ne nada.

Ako je Isus plakao tugujući nad izgubljenim stanjem Jeruzalema, nije moguće da bi mogao biti zadovoljan s nama da se sami penjemo na goru slave i radujemo što su naše glave iznad oblaka, dok oni koje volimo i koji su naši bližnji tumaraju u tami duboko dolje ispod nas u dolini grijeha. Nije li on došao da nam dâ krasotu za naš pepeo? Nije li njegovo poslanje bilo da nam dâ sunčev sjaj za našu sjenu?

Siguran sam u svom srcu da mnogi kršćani gube i propuštaju najbogatije nebeske stvari jer nisu istražili istinu Janjeta za obitelj.

Znači li to da će svaki član obitelji biti spašen ako je majka spašena? Ne! Tisuću puta ne! Ako otac priznaje Krista kao svog Spasitelja, znači li to da su radi tog priznanja sva naša djeca pokrivena krvlju? Ja to uistinu ne mislim. Mislim da ne mogu dovoljno istaknuti veliku biblijsku istinu koju želim iznijeti.

U velikom Božjem planu otkupljenja bezuvjetno je potrebno da svaka duša osobno za sebe povjeruje u krv koja je bila prolivena na Golgoti za oproštenje naših grijeha. Ljudi i žene moraju sami svaki za sebe dati odlučan odgovor za spasenje svoje duše. Međutim, čvrsto vjerujem da postoje mnogi Duhom ispunjeni i krvlju oprani kršćani čija djeca su umrla u grijesima i koja nikada neće ugledati što se nalazi iza bisernih vrata. Kako je doista žalosno suočiti se s istinom da su mnogi odbacili Krista iako su bili odgajani u domu koji ga je ljubio! Kad je sve ovo istina, što je onda s naukom Janjeta za obitelj?

Tisuće kršćana nažalost to nije shvatilo iako čitavo Sveto pismo o tome govori. Stvar je u ovome: dijete Božje je nasljednik obećanja. Ako u potpunoj ozbiljnosti i vjeri u Isusa predamo našu djecu da se on brine za njih i čuva ih, doći se dan kad će oni predati svoja srca Isusu. To će možda biti poslije majčine smrti, ali će i oni doći Gospodinu. Možda nakon što se otac preseli u vječnost, ali to neće promijeniti obećanje našega Gospodina. U vjeri i pouzdanju mi vjerujemo Gospodinu za spasenje svoje djece i ja vjerujem da Isus jednostavno mora ispuniti svoje obećanje i dovesti ih u spasenje.

Problem je što vjeru uništavamo sumnjama i strahom

Problem je u tome što mi svoju vjeru i pouzdanje uništavamo sumnjama i strahom. Dopuštamo da nas zarobe brige i oduzmu nam blaženi mir koji Isus iz Galileje izriče burnoj vodi naše duše. Kad bismo samo mogli naučiti da našu djecu trebamo predati Gospodinu kao što predajemo terete i brige! Kakav bi to sunčev sjaj donijelo u mračnu klijet našega srca! Da kažem jednostavno: Moje uvjerenje je da će doći dan kad će osvjedočujuća sila Duha Svetog toliko utjecati na vaše mile ako ih predate u Isusove ruke te se u vjeri i pouzdanju oslonite na njegova obećanja, da neće biti u stanju oduprijeti joj se. Iako ja ne vjerujem da oni mogu biti spašeni samo na temelju vašega spasenja, vjerujem da postoji biblijski temelj u vašem spasenju na kojem se možete osloniti na Boga za spasenje njihovih
duša.

Pogledajte ovaj značajan primjer koji nalazimo u Izlasku: “… neka svatko za obitelj pribavi jedno janje” (Izl 12,3). U tom retku Janje predstavlja Isusa u njegovoj službi spasenja; ono treba dati spasenje cijelom domu. Kakvo pravo imamo dijeliti ovaj divni i sveti primjer ili simbol od svih ostalih koji slijede? Kakvom se vlašću usuđujemo ovaj važan i slikovit primjer odgurnuti u stranu, dok se oslanjamo na sve ostale?

Sve u onom događaju pashalne noći ima tako veliko značenje da ga trebamo cijeniti kao neprocjenjivo blago. Izop je predslika. Zdjela je predslika. Anđeo Zatornik je predslika. Faraon je predslika. Egipćani su predslika. Dovratnik je predslika. Krv je predslika. Ustvari nam čitav taj događaj daje predivnu i potpunu sliku spasenja koje nam daje Biblija.
Je li moguće da je u čitavom tom događaju samo jedan mali dio koji nema simboličko značenje? Ne mogu to vjerovati. Za mene je sve to prožeto slavom Božjom. To odiše nebom; to govori o mom spasenju i otkupljenju onih koje ja ljubim. Ja vjerujem u Janje za dom.

Želim ohrabriti sve one koji imaju sinove i kćeri izvan lađe sigurnosti. Iza sebe imate Božje obećanje. Pouzdajte se u njega za spasenje svojih sinova i kćeri i svih onih koje volite. Zašto ne biste vjerovali Njemu umjesto da dopuštate sumnjama i strahu da razaraju mir u vašoj duši!

Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI