U raspravama s farizejima i pismoznancima, Gospodin Isus često je razotkrivao ljudsku sklonost da se vanjskim obredima zamijeni stvarna pobožnost. Suočivši se s optužbama da njegovi učenici jedu „nečistih, to jest neopranih ruku“, Isus je okupio narod i izrekao bezvremensku istinu o pravoj prirodi grijeha i ljudskoga srca.
Farizeji su vjerovali da vanjsko, obredno pranje ruku i posuda osigurava čistoću pred Bogom, stavljajući tako ljudsku predaju iznad Božje zapovijedi. Isus ih je razotkrio citirajući proroka Izaiju: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene“ (Marko 7, 6).
Potom je jasnim riječima poučio mnoštvo: „Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka! Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, pakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, hula, oholost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Marko 7, 20-23).
Izvor onečišćenja
Isus je naglasio da ništa što izvana ulazi u čovjeka – poput hrane ili obredno neopranih ruku – ne može ukaljati njegov duh, jer ne ulazi u srce, nego u želudac. Time je Isus svu hranu proglasio čistom. Pravo duhovno onečišćenje, ono koje čovjeka čini nečistim pred Bogom, ne dolazi iz materijalnog svijeta koji nas okružuje, nego iz samog izvora naših misli i želja: iz ljudskoga srca.
Grijeh koji izlazi iz srca razara naš odnos s Bogom i bližnjima. Bilo da je riječ o skrivenim zlim mislima, oholosti, zavisti, prijevari ili razuzdanosti, sva ta zla ne nastaju pod utjecajem vanjskih okolnosti, već u paloj ljudskoj naravi koja treba Božje milosrđe i preobražaj.
Upravo zato Pismo stravično naglašava važnost unutarnje čistoće. U Mudrim izrekama čitamo poziv: „A vrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život“ (Mudre izreke 4, 23). Umjesto da trošimo energiju na vanjsko opravdavanje i praćenje ljudskih tradicija, pozvani smo ispitivati vlastito srce pred Bogom.
Prava pobožnost ne mjeri se vanjskim obredima, nego preobraženim srcem koje rađa plodovima Duha. Samo Krist može očistiti čovjeka iznutra i darovati mu novo srce spremno ljubiti Boga i bližnje u istini.
