Druga poslanica Solunjanima 3,10 kaže: „Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: ‘Tko neće da radi, neka i ne jede!’“
Ovaj je redak smješten u kontekst Druge poslanice Solunjanima 3, 6-15 gdje se vjernike upozorava da ne budu lijeni i beskorisni. Fokus ove zapovijedi je na onima koji odbijaju raditi, a ne na onima koji nisu u mogućnosti raditi.
Stihovima u kojima čitamo o upozorenju onima koji nisu voljni raditi prethodi pozitivan primjer: “Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati.“ (2 Sol 3, 7-9). Pavao i njegovi suputnici nisu došli u Solun kako bi od ljudi uzeli hranu ili novac, već kako bi im donijeli Krista. I bili su spremni dodatno raditi kako bi si osigurali hranu.
VIDI OVO: Molitva za posao: Ovako molite za blagoslov i uspjeh na poslu
Kršćani ne smiju biti lijeni
Suprotno tome, ako bi ijedan radnik kršćanin došao u crkvu i odbio raditi, Pavao kaže neka mu se ne ponudi hrana. Ovaj je naputak također vrijedio za ljude unutar njihove zajednice. Stihovi 11-12 kažu: „A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.“ Ovo je kršćanska radna etika. Vjernici bi trebali biti poznati po napornom radu, a ne po lijenosti.
Sveto Pismo često beskorisnost i lijenost naziva grijehom. Na primjer, u Izr 18, 9 stoji: „Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu tko rasipa.“ Izr 19, 15 dodaju: „Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje.“ – u ovoj je izreci vrlo tanka linija između nerada i gladi. Prop 10,18 također bilježi negativne posljedice lijenosti: „S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća.“
Ponovno, upozorenje za onoga „tko neće da radi, neka i ne jede“ odnosi se više na nevoljkost nego na nemogućnost. Postoji razlika. Jak 1,27 opisuje istinsku religiju kao „zauzimanje za sirote i udovice u njihovoj nevolji.“ Siromašna djeca i udovice, hromi, oni s posebnim potrebama, stariji i drugi koji ne mogu zarađivati za život su oni koji zaslužuju pomoć.
Kao vjernici, važno je da budemo prepoznati po svojoj snažnoj radnoj etici i pomaganju drugima kojima je pomoć potrebna. Trebali bismo dopustiti da „svijetli naša svijetlost pred ljudima da vide naša dobra djela i slave Oca našega koji je na nebesima.“ (Mt 5,16).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Suzana Z.
