Nemoguće je dati primjeren kratak odgovor na pitanje o tome što je Isus naučavao. Zapravo, Ivan, nakon što je napisao prilično dugo evanđelje, napominje da je Isus činio mnoge druge stvari koje nisu zabilježene. To bi se zasigurno odnosilo i na Njegova učenja (vidi Ivan 20,30-31 i 21,25).
Teolozi i proučavatelji Biblije su stoljećima radili da dobro ujedine svo Isusovo učenje, ali ono što slijedi je, u najmanju ruku, početni sažetak.
Isus je naučavao privatno i javno
Isus je javno naučavao pred skupinama i privatno pred Svojim učenicima. On je ujedno javno odbacio židovsko religiozno vodstvo (Matej 23).
Isus je poštivao, ali i ponovno interpretirao Zakon Starog Zavjeta. Ono što se zove „Govor na gori“ najduži je zapis Isusovog javnog podučavanja u komadu (Matej 5-7; Luka 6,20-49). Ovdje je Isus naučavao da nije važno držati se slova zakona, nego duha tog zakona. Osoba ne može biti pravedna ako se samo drži zakona prema vani.
Velik dio Isusovih učenja se čini namijenjen tome da slušatelji shvate svoju neprimjerenost u održavanju zakona. Na primjer, kada je netko upitao Isusa o najvećoj zapovijedi, On je odgovorio: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“ (Matej 22,37-40).
U sličnom kontekstu u Luki 15, osoba koja je postavljala pitanja shvatila je koliko je to zapravo teško te se je pokušala opravdati. Bilo joj je jasno (kako i nama treba biti) da ne možemo savršeno poštovati te zapovijedi te da zato trebamo Spasitelja. Isus je pružio ruku odbačenima i grešnicima koji su bili bliže kraljevstvu nego „pravedni“ jer su prepoznavali svoje važne nedostatke (vidi Matej 21,31; Luka 18,9-14; Marko 2,15-17).
Isus je naučavao o kraljevstvu Božjem
Kraljevstvo Božje (ili kraljevstvo nebesko) je blizu. Isus je objavio da će kraljevstvo Božje uskoro stići i da On, kao Mesija, ga treba uspostaviti. No, to kraljevstvo nije zemaljsko, vojničko ili političko kakvo su često Židovi očekivali.
Kraljevstvo Božje usredotočeno je na vezu s Isusom kao Kraljem. Velik dio Isusovog naučavanja u Mateju usredotočeno je na prirodu kraljevstva Božjeg. Ključno, za ovo učenje, bilo je da će On umrijeti i ponovno uskrsnuti (Marko 9,31). Ta smrt je bila cijena za grijehe (Marko 10,45; Matej 20,28).
Isus je naučavao u prispodobama
Isus je često naučavao u prispodobama, dužim ilustracijama kojima se objašnjava duhovna istina. Neke od najpoznatijih Isusovih prispodoba nalaze se u Luki, kao što je prispodoba o dobrom Samaritancu (Luka 10,25-37) i o razmetnom sinu (Luka 15,11-32). Ovisno o kategorizaciji, ima oko 30 do 40 Isusovih parabola u Novom Zavjetu.
Isus je tvrdio da je Sin Božji, izjava za koju su ljudi smatrali da je tvrdnja da je On božanstvo (Ivan 10,33). No, izraz koji je On najčešće koristio kada bi se opisivao bio je „Sin čovječji“, zasnovano na božanskoj osobi opisanoj u Danielu (7,13-14).
”Ja sam” izjave
Dok Matej, Marko i Luka sadržavaju mnoga slična Isusova učenja, Ivan bilježi mnoga učenja koja nisu zabilježena u drugim evanđeljima. Možda su najvažnije „Ja sam“ izjave i njihova objašnjenja:
- „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ (Ivan 6,35).
- „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Ivan 8,12).
- „Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.“ (Ivan 10,9).
- „Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“ (Ivan 10,11).
- „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ (Ivan 11,25).
- „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Ivan 14,6).
- „Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar.“ (Ivan 15,1).
Ivanovo evanđelje ujedno sadrži zapis o najdužoj Isusovoj privatnoj uputi Njegovim učenicima u jednom sjedenju (Ivan 13,16).
Bez obzira kako osoba kategorizira Isusova učenja, postaje očito da je Isus smatrao da je reakcija na Njega odlučujući faktor u vezi koje osobe s Bogom, i u konačnici s vječnom sudbinom. Ujedno je zanimljivo napomenuti da, dok mnogi naglašavaju Isusova učenja o ljubavi, većina onoga što znamo o paklu dolazi od Isusa.
Kršćani crvenog slova?
Danas, neki kršćani tvrde da su kršćani crvenog slova. U mnogim Biblijama, riječi imena Krist su isprintane crvenom bojom. „Kršćani crvenog slova“ usredotočuju se na učenja Krista u Novom Zavjetu (crvena slova) i umanjuju druga učenja Novog Zavjeta. Slično tome, ljudi ponekad kažu, „Isus nikada nije spominjao ništa o homoseksualnosti (ili nekoj drugoj temi) pa ni ja to tome ne govorim.“ Naglašavanje „crvenih slova“ krivo postavlja učenja i Isusov autoritet.
Isus je potvrdio Stari Zavjet i sve moralne imperative koje on sadrži. Kada Pavao piše o homoseksualnosti ili kojoj drugoj temi, on piše s Kristovom autoritetom. Isus je obećao da će Duh Sveti podsjetiti učenike na Njegova učenja nakon što on uziđe na nebo (Ivan 14,26). Isus je dao zadatak apostolima: „Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!«“ (Matej 28,18-20). Apostoli su jednostavno prenijeli i primijenili Isusova učenja u mladoj crkvi te zapis toga pronalazimo u ostatku Novog Zavjeta.
Nema boljeg načina da se sazna što je Isus naučavao nego da se pročita cijeli Novi Zavjet – ne samo evanđelja.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.
