Prije nekoliko tjedana počeo sam čitati omiljenu knjigu iz djetinjstva svojim sinovima od 5 i 3 godine. ”Dani na farmi” s Annette i Samuelom njihova je prva knjiga. Svaku večer moj najstariji sin strpljivo čeka da završim dio, kako bi mogao proučiti jednostavan crtež koji prati svaku priču.
Prve večeri podigao je pogled sa slike na kojoj se Annette i Samuel igraju i upitao: “Ali tata, gdje je mreža?” Na trenutak sam bio zapanjen dok nisam shvatio da je naslov knjige čuo kao Dani na farmi s mrežom i Samuelom. Ova jednostavna pogreška promijenila je cijelu priču; moje je dijete imalo vizije malog dječaka kako se igra po farmi, u pratnji svoje starije sestre, spremnog za sve izazove ili nevolje.
Nedostatak točke naglaska može dramatično promijeniti priču. Na isti način, propuštanje kritične točke u biblijskom tekstu može nas pomaknuti u smjeru koji nije podržan Božjoj Riječi. Naši zaključci nam se možda čine biblijski, ali se čine biblijski samo zato što smo nešto pogrešno razumjeli ili previdjeli u tekstu.
Efežanima 5, 21–33 vjerojatno je biblijski odlomak koji se najčešće čita, propovijeda i savjetuje u vezi s brakom i to s dobrim razlogom. Pavao ponovno potvrđuje i proširuje Božju sliku o zdravim brakovima koji djeluju na radost i procvat i muža i žene. Pavao nam skreće pozornost na usporedbu između Kristove ljubavi prema svojoj Zaručnici, Crkvi, i muževljeve ljubavi te svoje žrtve u ime svoje žene.
Shvaćanje poante
Ali u ovom trenutku moramo biti oprezni kako ne bismo brzo i lako pogriješili o tome kako točno muževa služba i vodstvo odražavaju Kristovu. Dok su muž i žena jednaki, Krist i muž nisu jednaki. Pavao u ovom odlomku koristi strategiju argumentiranja od većeg prema manjem. Kao da kaže: “Ako se Krist Isus, koji je sam Bog, može sagnuti da služi ljudima koji su mu inferiorni, sigurno ti, mužu, možeš služiti svojoj ženi koja je tebi jednaka.”
Za razliku od Kristova služenja crkvi, muževo služenje svojoj ženi nije “milost” ili “milosrđe”. To nije “snishodljivost”. Ne radi se o stavu podređenosti superiornom koji mora služiti inferiornom. Uostalom, milost, milosrđe i snishodljivost daju se onima koji nemaju pravo na njih. Inače, oni ne bi bili milost, milost ili snishodljivost. No, muževi svakako trebaju pokazati svojim ženama milosrđe i milost, ali ta nužnost proizlazi iz toga što su oboje ljudska bića koja se bore s grijehom, a ne zato što je muž u uzvišenom stanju iznad svoje žene. Ispravno razumijevanje da muževi nisu jednaki Kristu, ali da su jednaki svojim ženama, čuva nas od mnoštva mogućih pogrješnih shvaćanja. Krist pravedno upravlja našim životima, jer je naš Stvoritelj, zavjetni Gospodin i Spasitelj. On regulira seks, jer je stvorio seks. On upravlja našim financijama, jer je stoka na tisuću brda njegova. On nam zapovijeda da se sjedinimo s njegovim narodom, jer je On Glava Crkve. Suprug nije ništa od toga. Dok se žena u svemu pokorava svom mužu, na muža se stavlja značajan teret kako bi se pobrinuo da ne tvrdi da je njegovo vodstvo dokaz moralne, intelektualne ili duhovne superiornosti. Mudro je primijetiti da je Pavlov naglasak u ovom odlomku na Kristovoj žrtvi, a ne na Njegovu gospodstvu. Da, muževi vode svoje žene. Ali to vodstvo je vođenje žene koja je ravnopravna svome mužu.
Služiti kao jednak
Prepoznajući da u Efežanima 5 Pavao ne grupira Krista i muževe kao nadređene, a Crkvu i žene kao inferiorne, povlači nas s prijevarnih rubova teškog komplementarizma. Uzmite u obzir sljedeće istine:
- Kristove su želje inherentno superiornije od ljudskih želja.
- Muževljeve želje nisu inherentno superiorne u odnosu na želje njegove žene.
- Kristova mudrost je sama po sebi viša od ljudske mudrosti.
- Muževljeva mudrost nije sama po sebi veća od mudrosti njegove žene.
- Kristova važnost je sama po sebi veća od ljudske važnosti.
- Važnost muža nije sama po sebi veća od važnosti njegove žene.
- Kristov moralni senzibilitet inherentno je jasniji od ljudskog moralnog senzibiliteta.
- Muževljev moralni senzibilitet nije inherentno jasniji od moralnog senzibiliteta njegove žene.
- Kristova sposobnost teološkog rasuđivanja inherentno je bolja od ljudske sposobnosti da teološki rasuđuje.
- Muževljeva sposobnost teološkog rasuđivanja nije inherentno bolja od sposobnosti njegove žene da teološki rasuđuje.
Potvrđivanje ovih istina ni na koji način ne potkopava Božji otkriveni obrazac vodstva i pokornosti u domu kako se uči u Efežanima 5, 21–33. To također ne nalaže da su muškarci i žene nerazdvojni jedni od drugih osim na biološki naČin, kao da je Bog bacanjem novčića jednostavno nazvao muža “vođom”, a ženu “sljedbenicom”. Božje otkrivene uloge su dobre i On nas je jedinstveno stvorio kako bismo rasli u tim ulogama.
Muževljeva uloga kao vođe nema temelja u tome što je ”bolji” od svoje žene. Ako nas to čini nemirnima, možda je razlog toga taj što smo previše pričali o ulogama, a premalo o jednakosti ili smo upili kulturnu ideju da su vođe inherentno superiorni onima koje vode. Muževi su Božji dar ženama, kao što su žene Božji dar muževima. Ali muž nije vladar koji reformira ”prirodno nestabilnu ženku”. Umjesto toga, radost biti mužem je radost biti od Boga postavljenog vođe sluge svojoj ženi, koja mu je jednaka.
Autor: Nate Brooks; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
PROČITAJTE JOŠ:
- Kako voljeti svoju ženu kao što Krist voli Crkvu?
- Božji savjet za sve muževe: Ovako trebate ljubiti svoju ženu
- Voljeti svoju ženu kao svoje tijelo
