Svaki tjedan su mi govorili da pobacim, a ovo je moj odgovor njima

Svaki tjedan su liječnici govorili majci Kate da pobaci. No, ova iskusna majka postala je mnogima svijetlo u tami nakon što je odbila pobaciti svoju bebu kako su liječnici preporučili. 

Umjesto pobačaja i vjere u liječnike, ona je vjerovala Bogu te je sve predala Njemu u ruke. Na Facebooku je opisala cijelo iskustvo:

„Htjela sam već neko vrijeme podijeliti našu priču, ali kao što svi znate, ne objavljujem mnogo na društvenim mrežama. Sa svime što se trenutno događa mislim da je vrijeme da i ja ispričam svoju priču. 

Prošle godine u ožujku, Bobby i ja smo saznali da ćemo ponovno biti roditelji. Nakon spontanog pobačaja nekoliko mjeseci ranije bili smo jako uzbuđeni. Odlučili smo čekati do kraja prvog tromjesečja kako bi podijelili vijest s drugima.

U 16. tjednu smo trebali ići na pregled kako bi otkrili spol djeteta. Činilo se da svi jedva čekaju dječaka jer već imamo 3 djevojčice, ali mi smo samo željeli da beba bude zdrava. I sama sam bila u „godinama“ tako da je zdravlje djeteta bilo prioritet. 

Taj dan nismo samo saznali da je beba dječak, nego i da ima anomaliju te moramo ići specijalistu. Jedino što su nam mogli reći jest da vide tekućinu oko njegova vrata i da prognoze nisu dobre. Otišli smo od liječnika prilično potišteni. 

VIDI OVO: Odobrava li Bog pobačaj?

Liječnik ju je pokušavao uvjeriti da pobaci dijete

Morali smo čekati dva mučna tjedna do pregleda kod specijalista. U 18. tjednu trudnoće smo saznali da je nakupina tekućine na vratu bebe bila tako velika da je vjerojatno da neće preživjeti. Da nema niti malo šanse. Imao je cistični higrom što je značilo da će imati mnoge probleme te da mu se jedan od organa neće dobro razviti. Liječnici su mi govorili da trebam pobaciti. Zapravo, odmah su htjeli to napraviti. Kao da je to ništa. Naravno, počela sam plakati… liječnik je otišao iz prostorije kako bih se smirila. Počela sam razmišljati o svojim kćerima Elli i Emmi prije 10 godina. Rečeno nam je da imaju samo 32% šanse za preživljavanjem. Isto su mi rekli da pobacim. Nisam mogla vjerovati da se sve to ponavlja. Kada se liječnik vratio rekla sam mu da nema šanse da pobacim. On mi je nabrojao sve rizike i što će se dogoditi ako rodim mrtvu bebu. Pokušavao me je uvjeriti da pobacim. 

Rekla sam liječniku da ću proći kakve god testove kako bi utvrdili što znači ta tekućina, ali da neću pobaciti. Sigurna sam da je medicinska sestra mogla vidjeti da sam plakala kada mi je došla izvaditi krv za testove. Pitala me je kako je prošao pregled te sam znala da je požalila čim je pitala. Nježno je položila dlan na moju ruku te je rekla: ‘Samo imaj vjere. Ništa nije preveliko za Boga’. Ta žena je u tom trenu bila moj anđeo. Znala sam da ju je Bog tamo postavio da mi to kaže. Trebala sam to čuti. Njezino je ime Whitney te ju nikada više nisam vidjela u 20+ pregleda poslije. Ona je bila moj anđeo taj dan. 

Kako su tjedni prolazili, tjedno sam odlazila na preglede. Svaki tjedan su mi govorili da pobacim – nekoliko puta u jednom pregledu. Jesu li dobili kakvu nagradu s time što su mi pokušali ‘prodati’ pobačaj? Čini se da jesu. 

Molili smo se. Jako. Molila sam Boga za čudo prije pregleda u 26. tjednu trudnoće. Za vrijeme pregleda liječnik nije mjerio veličinu ciste. 

Budući da su to mjerili svaki put, pitala sam u čemu je riječ. Rečeno mi je da će mi drugi liječnik sve objasniti za nekoliko minuta. Čekanje je bilo užasno. Nisam imala pojma što se događalo. Znala sam da je beba živa jer sam čula otkucaje srca. Osim toga, nisam ništa znala. 

U prostoriju je ušla potpuno nova liječnica. Nikada ju prije nisam vidjela. Bila je jako draga. Znala se odnositi prema pacijentima. Da sam mogla birati osobu koja će mi dati loše vijesti, izabrala bih nju. Odmah sam ju pitala za veličinu ciste. Nasmiješila se i rekla da nije mogla ništa izmjeriti. Cista je nestala. Nisam sigurna tko je bio u većem šoku. Morala mi je ponoviti tu rečenicu nekoliko puta jer nisam vjerovala što čujem. Postoje slučajevi (čitala sam o njima dan i noć) u kojima bi se nešto takvo moglo dogoditi samo od sebe. Znala sam da postoji mogućnost. Bila je jako mala, ali je postojala. 

VIDI OVO: Može li Bog oprostiti pobačaj?

Beba za koju su rekli da ima 0% šanse za preživljavanjem je rođena zdrava

Rodila sam 5.11. Bio je savršen. 10 prstiju na rukama, 10 na nogama i glava PUNA kose. Liječnici su bili šokirani. Proveli su jako mnogo testova pokušavajući naći nešto što nije u redu s njim. Svi testovi su bili negativni. Ima malenu manu na srcu za koju se očekuje da će sama nestati. To je sve. Beba za koju su rekli da ima 0% šanse za preživljavanjem bila je ovdje i bila je zdrava. 

Ne mogu ni pomisliti da sam mogla promijeniti mišljenje taj dan kada su mi rekli da pobacim. 

Čvrsto vjerujem da je moja vjera testirana tijekom ove trudnoće. Bog je htio vidjeti bi li se usudila učiniti nezamislivo i ukloniti Njegov plan. Htio je vidjeti hoću li Mu vjerovati da spasi našu bebu. Drago mi je što sam Mu vjerovala. 

Odabrala sam život. Jučer, danas i sutra. Molit ću se za ovu državu i za njezine vođe. Iz prve ruke znam da Bogu ništa nije nemoguće. 

Nadam se da će ovo jednog dana pomoći nekome tko prolazi kroz tešku situaciju“.