Pater Rufus Pereira, karizmatski svećenik, svjedočio je brojnim čudesnim obraćenjima i ozdravljenjima. Među njima je i jedno duboko dirljivo svjedočanstvo koje nikada nije zaboravio.
Na jednom seminaru mu je prišla žena, slomljena od boli. Godinama je molila za svog sina koji je bio ovisan o drogi. Iscrpljena i očajna, pitala je patera Rufusa što još može učiniti.
Njegov odgovor bio je neočekivan:
– Zahvaljuj svaki dan Gospodinu za svog sina!
Žena ga je zapanjeno pogledala:
– Kako da zahvaljujem za ovo zlo koje nas je snašlo?
– Samo zahvaljuj, tiho je ponovio pater Rufus.
Ozdravljenje
Iako joj to nije imalo smisla, smogla je snage poslušati. Umjesto da i dalje moli na isti način, počela je svakodnevno zahvaljivati Bogu – za svog sina, za njegov život, za svaki trenutak, i dobar i loš. Čak i kada ju je sin istjerao iz sobe, stajala je iza vrata, plakala – i zahvaljivala.
PROČITAJTE: Molitva za oslobođenje od ovisnosti
Ubrzo, čudo se dogodilo. Njezin sin se vratio iz „živih mrtvaca“, oslobodio se droge i započeo novi život. Kroz jednostavnu, ali duboku molitvu zahvalnosti, majka je u sebi otkrila istinu: njezin sin je dobar, jedinstven, vrijedan ljubavi. I upravo ta iskrena zahvalnost otvorila je rijeke milosti koje su promijenile njegovo srce.
Ovo istinito svjedočanstvo podsjeća nas da ponekad, u svom naporu da izmolimo ili „zaslužimo“ milost, zaboravimo ono najvažnije – ljubav i povjerenje. A upravo to je ono što otvara nebo. Jer kad se mi mijenjamo iznutra, tada Bog može djelovati i u onima koje volimo.
