Ovaj put želim pisati o čestim bolestima današnjice. Te bolesti zavladaju cijelim vašim životom – od vas samih pa do vaših prijatelja, škole ili posla. Bez obzira gdje se trenutno nalazite, bolest je uvijek prisutna. Radi se o anoreksiji i bulimiji.

Anoreksija

Anoreksija je poremećaj prehrane u kojem je najvažniji zadatak ne jesti. Što god se pojede, potrebno je izgubiti vježbanjem. Čak i ako se ne jede, treba vježbati. Najčešće se u ovoj bolesti prehrana bazira na vodi, jabuci ili jogurtu. Lako su probavljivi, siromašni kalorijama, a i nije ih problem za izgubiti. Osoba koja pati od anoreksije cijelo vrijeme provodi pred ogledalom ili na vagi. Vaga postaje najbolji prijatelj. Ali prijatelj čija vrijednost uvijek mora biti zadovoljavajuća. No, nije uvijek tako. Bez obzira ako anoreksična osoba smršavi, ona to ne vidi. Za sebe je i dalje debela. U njenim očima to nije dovoljno. Tu nastupa ljutnja, gorčina, razočarenje i nezadovoljstvo. Sve se vrti oko hrane. Hrana postaje najveća prepreka. I ovo malo obroka svodi se na brojanje zalogaja.

Anoreksija na osobu utječe fizički i psihički. Tijelo se mijenja. Kosti sve više dolaze do izražaja. Lice postaje izobličeno, uvučeno i mršavo. Ruke, noge, sve dobiva svoj novi i neprepoznatljiv oblik koji ukazuje na problem. Postoje različite stranice koje podržavaju anoreksiju. Sadrže slike mršavih cura kakvom se treba postati. Citati koji upućuju na sreću, zadovoljstvo i LJEPOTU mršave osobe samo su neki od materijala kojima se oboljela osoba može poslužiti. Tamo se nalaze i savjeti kako što lakše smršaviti. „Pij vodu prije i poslije obroka kako bi zasitila organizam“, „Udaraj se u trbuh kako ne bi osjetila bol želuca od gladi“ ili „Provodi što više vremena u pokretu kako bi izgubila kalorije koje si unijela u sebe.“

Bulimija

Bulimija je također poremećaj prehrane. Ta bolest se zasniva na prejedanju i potom izbacivanju te hrane iz organizma. Opasna je kao i anoreksija jer uništava psihičko i fizičko stanje osobe. Osoba oboljela od bulimije često živi dva života. Jedan je onaj u koji su uključeni drugi ljudi, sve je bajno i krasno, a smijeha nije na odmet. Međutim, onaj drugi svijet je pun tuge, nezadovoljstva i gorčine. Za taj svijet nitko ne zna. Zbog toga osoba oboljela od bulimije jako dobro zna prikriti stvarnost u kojoj zapravo živi. Tu je opsesija s hranom puno veća. Svaki dan samo jedete ono što vam dođe pod ruku. Slatko, slano, povrće ili hamburger. Sve je dobro do trenutka kada shvatite što ste pojeli. Odmah se javlja mali signal u glavi kako je vrijeme da sad platite za tu pojedenu „zabranjenu hranu“. Bulimiju bih nazvala obrambenim sustavom jer se osoba protiv hrane bori povraćanjem.

Nažalost, tu nije toliko problem hrana, već problemi s kojima se dotična osoba suočava. To može biti neprihvaćanje među vršnjacima, raspad braka roditelja ili nešto drugo što joj zadaje bol. Zapravo sve što proživljava slijeva u tu bolest. Sebe smatra bezvrijednom i nedovoljnom. Želi postati netko i nešto kako bi se dokazala. Međutim, na krivi način. Bulimijom uništava sve dijelove svog organizma. Stradaju jednjak, želudac, crijeva, zubi, kosa otpada, boja kože i noktiju se mijenja. Sve su to ozbiljne stvari koje u jednom trenutku dovode do smrti.

Smrtonosna bolest

Smrt. To je ono što je ovim bolestima zajedničko. Zapravo, to je poprilično grozna smrt. Zamislite samo da polako, godinama, malo po malo ubijate svoj organizam, a na kraju izdahnete. Kamo bi vaša duša otišla?

Sotona u svojoj šaci drži osobe koje pate od poremećaja prehrane. Svaki dan im stavlja riječi u glavu kojima će ih spustiti na dno, a sebe proslaviti. Lažima zavodi, lažima kojima oboljele osobe ne mogu odoljeti. Te laži postaju njihovo opojno sredstvo. Njihova nova stvarnost iz koje se ne usude izaći. Međutim, za svakog postoji izlaz zahvaljujući Isusu.

Jedini lijek

Boga žalosti kada čovjek radi nešto što šteti njegovom tijelu. U Korinćanima 6,19-20 piše:

„Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!“

Bog nam time govori da je naše tijelo sveto. On ne želi da ga uništavamo. Naime, mi smo njegova tvorevina. To je izvrsno objašnjeno u meni dragom Psalmu 139. Zapravo, cijeli taj psalam govori o Božjem poznavanju nas samih. Nismo sposobni pobjeći od Njegovog lica. On uvijek gleda na nas s posebnom toplinom i ljubavi. U svakom trenutku zna gdje smo, što radimo, o čemu razmišljamo i kako se osjećamo. U tom psalmu, stih 13 kaže:

Jer ti si moje stvorio bubrege,satkao me u krilu majčinu.“

To je predivna Božja istina. Zamislite samo, poznavao nas je godinama i godinama prije. Znao je za nas dok još nismo ni bili rođeni. Stvorio je svaku sponu našeg tijela. Zamislio nas ovakvima kakvi jesmo. Zašto bi onda Bog htio da upropaštavamo Njegovo umjetničko djelo? Naravno da ne bi. Bulimija i anoreksija upravo su takve bolesti. Uništavaju čovjeka, Božju tvorevinu.

Kao osoba koja sam 7 godina živjela u tom začaranom krugu anoreksije i bulimije, mogu reći da je Isus i samo Isus, jedini koji iz toga može izvući. U Mateju 11,28-30, Isus kaže:

„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći mir svojim dušama jer jaram je moj sladak, a moje je breme lako.“

Neke osobe se oporave od poremećaja prehrane, ali sve je to privremeno. Kad tad se počnu ponovno gledati očima Sotone. Jedino Isus stvarno može izliječiti tu bolest, kao i bilo koju drugu patnju kroz koju prolazite.

Prošla sam kroz svaki dio od ova dva poremećaja. Sedam godina sam vrtjela samu sebe u krug. Zašto? Zato da bih bila lijepa, dovoljna, sretna. Vjerovala sam u tu laž da su samo mršave cure sretne. Pa one imaju sve! Kada sam se prije nekoliko mjeseci obratila, spoznala sam pravu ljubav. Isusa. On me naučio koliko sam dragocjena, posebna i jedinstvena ovakvom kakva jesam. Sve ono što mi je prije bilo važno, sada je izgubilo svoju vrijednost i palo u vodu. Kila više ili manje, sasvim nebitno. Bog nikada ne gleda broj na vagi. Njemu je bitno srce. Ponizno srce spremno na promjenu. Na Njega. Od kada sam s Njim, nije mi bitno mišljenje ljudi. Ponekad se nekome želite svidjeti ovakvi kakvi jeste, ali nikada se ne bih više mijenjala zbog čovjeka. Bog je onaj kome se trebam svidjeti. Samo On. Isus mi je dao samopouzdanje. Naučio me kontrolirati samu sebe. Rekao mi da je uredu jesti sve. S obzirom da zadnje dvije godine uživam peći kolače, možete samo zamisliti koliko tek uživam isprobavajući ih.

Bog čini čuda u našem životu kada smo mu voljni predati sebe. Poznaje nas bolje nego mi sami sebe. Ima za nas predivan plan koji je dostajan toga da ga proživimo. U Jeremiji 29,11 piše:

„Jer ja znam naume koje s vama namjeravam, riječ je Jahvina, naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem nadu i budućnost.“

Nadu i budućnost, a ne smrt koju donose ove dvije bolesti.

Bog ljubi svakoga od nas vječnom ljubavi. Njemu smo mi dovoljni. Nema nikoga tko je bolji ili gori. Svakome od nas se raduje. Nikada nas se neće zasititi i uvijek će biti ovdje, pokraj nas. Stvoreni smo na Njegovu sliku. Voli svaki dio nas. U svakom trenutku zna što nam je potrebno. On je hrana i voda od koje nikada nećemo ogladnjeti i ožednjeti. On je sve što nam je potrebno. Tijelo će se ionako raspasti, izgled je prolazan, a duša je ono što ostaje.

„Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna“ (Psalam 139,14).

Autorica: Tea Bogdanić