Tit u Bibliji: Tko je on bio i što znamo o njemu?

Tit je u Bibliji spomenut u Novome zavjetu  u 2. Korinćanima, Galaćanima, 2. Timoteju i naravno, u Poslanici Titu. Tko je on bio i što znamo o njemu?

Jedan od načina kako drugima možemo pokazati ljubav i Božju istinu jest tako da budemo živi primjeri. Svakodnevno imamo na stotine prilika, kako ljudima, osobito nevjernima, možemo demonstrirati Kristoliki način.

Pavao je napisao u Kološanima 4, 5: „Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme!“ Drugim riječima, koristimo svaku prigodu za prikazivanje Kristove ljubavi u životu. U poslanici koju je napisao svome štićeniku i ”suzajedničaru vjere,” Pavao daje naputak o istome zadatku, kojeg je i on sam obavljao dok je služio crkvama na Kreti. No tko je bio Tit?

Nije nam puno toga poznato o životu Tita, no ono što razumijemo jest to da je bio jedan od Pavlovih dragih pratitelja i službenika. Uvod poslanice Titu pokazuje Pavlovu veliku ljubav i poštovanje prema njemu. U nekim prijevodima, Tit je opisan kao ”moj jedini sin”. (Titu 1, 4) 

Znamo da je Tit bio poganin iz Grčke i da je vjerojatno bio obraćen Pavlovim posredovanjem, tijekom njegovih misionarskih putovanja.

Tit je također bio Pavlu na ohrabrenje, jer ga je često posjećivao dok je Pavao bio utamničen. Tada je Tit govorio Pavlu o širenju crkve i o tome kako se evanđelje širi tim područjem. 

Nakon što je ostavio Timoteja u Efezu, Pavao i Tit putovali su na Kretu, gdje su evangelizirali. Slično kao i Timoteja, Pavao je dao zadatak Titu u pogledu vođenja crkve koja je rasla. Pavao je podučavao Tita i vjerovao je njegovoj sposobnosti vođenja novonastalih crkava. Timotej je vodio crkvu u Efezu, dok je Tit vodio novu crkvu, koja je nastala na otoku Kreti. 

Tit u Bibliji
Foto: Unsplash

Tko je bio Tit?

Tit je spomenut u Novome zavjetu, u 2. Korinćanima, Galaćanima, 2. Timoteju i naravno, u Poslanici Titu. Tit se prvi puta spominje u poslanici Galaćanima. U Galaćanima 2, Pavao bilježi svoj posjet Jeruzalemu, gdje su se on i Barnaba suočili sa Židovima u vezi pitanja o tome trebaju li pogani biti obrezivani i kršteni.

Pavao koristi Tita kao primjer toga kako je Duh Sveti taj koji mijenja srce čovjeka, a ne zakoni. Pavao govori da je evanđelje to koje nas tjera na promjenu: „Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se.“ (Galaćanima 2, 3)

Vrlo je vjerojatno da je Tit bio pratitelj Pavlu na njegovim misijskim putovanjima. Njegova je služba rasla kada mu je Pavao povjerio dužnost dostavljanja poslanice Korinćanima. Učenjaci ne vjeruju da se radilo niti o prvoj niti o drugoj poslanici Korinćanima, ali je vjerojatno da se radi o ”teškoj poslanici”, o čemu Pavao govori u 2. Korinćanima 7. 

Nakon što je poslao svog suradnika neka dostavi poslanicu, Pavao je strpljivo čekao na riječ od Tita. U međuvremenu, Pavao je putovao do Troje i Makedonije, gdje je Tit u dogledno vrijeme dostavio radosne vijesti iz Korinta. U 2. Korinćanima, učimo da je Tit posjedovao iznimne vještine za ophođenje s ljudima i da je bio osoba od integriteta.

Pavao ovako piše o Titovom posjetu korintskoj crkvi: „I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.“ (2. Korinćanima 7, 15) Iz Biblije vidimo da je Tit dostavio Pavlovu poslanicu s ljubavlju i autoritetom. 

Tit je bio vrijedan Pavlov suradnik. Posjedovao je iznimne vještine vođenja i zdravorazumski sud. Ova vještina učinila ga je idealnim kandidatom za ispravljanje problema u crkvama, koji su se širili duž otoka Krete. 

Kakve su bile odgovornosti Tita?

Narod Krete bio je poznat po svojoj dvoličnosti i pohlepi. Nadalje, sam grad bio je poznat po tome što je bio nesiguran za život i što je bio središte seksualne izopačenosti. No, na otoku se nalazila mreža pomorskih luka, koje su služile za povezivanje i putovanje.

Vjerojatno je Pavao mislio da je Kreta idealna kao baza za širenje evanđelja zbog njezinog prometnog značaja i upravo je zbog toga poslao Tita, neka riješi rastuće probleme, koji su nastali u crkvi na Kreti. 

U svojoj Poslanici Titu, Pavao naglašava odgovornosti Tita i daje mu naputke o tome kako ispraviti probleme u crkvi na Kreti. Najprije Tit treba imenovati novo vodstvo crkve. Židovski vođe su kvarili poruku evanđelja time što su zahtijevali da se svi ne-Židovi obrežu. Prema Pavlovim riječima, ti Židovi nisu živjeli kao ljudi koje je preobrazila Kristova ljubav. „Jer mnogi su nepokorni, prazno-rječni i zavodnici, ponajprije oni iz obrezanja.“ (Titu 1, 10)

Pavao čak i upotrebljava riječi kretskog filozofa kako bi opisao nedolično ponašanje: „Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: “Krećani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni.”“ (Titu 1, 12) Tit je trebao vodstvo koje je još uvijek bilo na vlasti zamijeniti vođama mudrosti, discipline, bezgrješnosti i vjernosti, s vođama kojima će se moći vjerovati. Takvi vođe trebali bi biti primjeri zajednici u pogledu toga kako živjeti, s obzirom na Božju Riječ. Njihovo izvanjsko ponašanje prikazivalo je njihovu unutrašnju vjeru. 

Drugo, Pavao je Titu dan naputak u vezi toga kako da kretskim kršćanima pokaže kako živjeti, tako da i drugi mogu prepoznati tu preobražavajuću Božju silu. Navodno su ljudi tvrdili da slijede Krista, no njihova djela su pokazivala drugačije. Ovakav dvostruki život poništavao je evanđelje i zbog njega nevjernici nisu bili spremni prihvatiti evanđelje kao istinu. 

Tit je trebao podučiti starije i mlađe, žene, muškarce i robove kako živjeti život na ispravan način. Pavao govori Titu neka bude primjer: „U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju – nepokvarljivost, ozbiljnost.“ (Titu 2, 7) Tit bi trebao prikazati narodu kako da žive moralno čiste živote, što je išlo nasuprot kretskim načinima i što bi bio živ primjer onoga kako Krist mijenja ljude. Na završetku Pavlove poslanice Titu, Pavao ga nuka neka dođe u Nikopol, nakon što njegove zamjene, Artem i Tihik stignu. Nakon toga, Biblija više ne spominje Tita, no učenjaci pretpostavljaju da se kasnije vratio na Kretu, gdje je živio svoj život. 

Što mi trebamo naučiti o Titu iz Biblije?

Pavlova poslanica Titu pokazuje nam da je on bio čovjek integriteta i da je uvijek bio spreman činiti Božje djelo. Vrlo vjerojatno je da se Tit suočio s ogromnim protivljenjem od strane kretskih vođa i naroda. Pavao je vodio Tita kako bi Tit poboljšao način života Krećana, no ne kroz društvene nemire i neposluh. Ne, Tit bi crkvu trebao voditi primjerom. 

Danas se suočavamo s istim problemima. Kao i na Kreti, neki tvrde da su Kristovi sljedbenici, no njihova djela pokazuju njihove iskrene namjere. Također, crkve opterećuju skandali i podjele. Neki kršćani ne žive na temelju Božje Riječi; crkve zapadaju u lažna učenja i vode ih nesposobni pastori. 

U Pavlovoj poslanici, koju je pisao svome drugome sinu u vjeri Timoteju, Biblija nam govori: „Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, hvališe, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, opaki, ne ljubazni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdržljivi, nemilosrdni, okrutni, izdajnici, drzoviti, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli; i ovih se kloni!“ (2. Timoteju 3, 2-5)

No kao vjerni Kristovi sljedbenici, naš odgovor ne bi trebao biti osuda, nego život kao primjer ljubavi, iskrenosti i vjerodostojnosti. Neka naša dobra djela i ljubaznost prema drugima pokaže kako spasenje preobražava srca i živote. Efežanima 5, 1-2 nas potiče: „Budite dakle nasljedovatelji Boga, kao ljubljena djeca, I živite u ljubavi kao što je i Krist ljubio nas i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodni miris!“ 

Živimo u palom svijetu, kojemu je potreban primjer onoga kako živjeti u skladu s Božjom Riječju. Kao Božja djeca, mi možemo biti taj primjer. 

Autorica: Tamela Turbeville; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com

PROČITAJTE JOŠ:

NE PROPUSTITE!

NAJNOVIJE