Što Biblija govori o tjelovježbi?

Spominje li Biblija tjelovježbu? Je li ona važna za zdrav duhovni život? Je li Bogu zaista stalo do naše tjelovježbe?

Vježbate li? Možda to činite “religiozno”, postavljajući vježbanje kao visoki prioritet u svom životu. Možda imate zdrav odnos s vježbanjem ili ste netko za koga je pokretačka snaga vaše kondicije zapravo nezdrava, kao da se radi o ovisnosti ili nekom poremećaju.

Možda malo razmišljate o tjelovježbi ili to namjerno izbjegavate. Možda vjerujete da je svaka vježba ispraznost, a time i loše korištenje ograničenog vremena koje imate svaki dan. Postoje dvije krajnosti koje možemo istražiti u raspravi o tome vježbamo li iz pravih razloga (pridavanje prevelike važnosti vježbanju ili uopće ne) i puno temelja između.

Možda ste ambivalentni, razapeti između ovih ekstrema ili negdje u sredini, osjećate se prilično dobro u vezi sa svojim motivacijama ili se možda tek počinjete pitati kako se i na koji način vjera i kondicija presijecaju. Mogu li postojati dobri ili loši, ispravni ili pogrješni razlozi za vježbanje?

Je li Bogu zaista stalo do tjelovježbe?

Kao kršćani, želimo da svaki aspekt našeg života slavi Boga. Ako je to istina za vas, ima smisla razmotriti kako vaš odnos s Bogom utječe na to kako brinete o svom tijelu. Stvoreni smo na Božju sliku; mi smo divno stvoreni, a naša tijela u konačnici pripadaju Bogu. Možda se pitate “je li Bogu zaista stalo do tjelovježbe” ili “nisu li naša zemaljska tijela ionako privremena”? Oba su valjana pitanja, pa pogledajmo nekoliko stihova koji se obično spominju u raspravama o vjeri i tjelesnoj spremi.

1.Timoteju 4, 8 uči: „Jer dok je tjelesni trening od neke vrijednosti, pobožnost ima vrijednost za sve, obećavajući i sadašnji život i život koji dolazi.” Iako je važno napomenuti da je Sveto pismo jasno da je pobožnost vrjednija, ono ipak priznaje da tjelovježba ima svoje koristi. Iako je dobro prepoznati Pavlov naglasak da nam je duhovna tjelovježba više koristi nego tjelesna, on namjerno ističe da za vježbanje postoji korist. On je sigurno mogao izostaviti ovaj redak, no zašto ga je onda uključio? Dok razmišljate o tome, pogledajmo još jedan odlomak.

Tijelo je hram Duha Svetoga

1.Korinćanima 6,19-20 kaže: „Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga u vama, koga imate od Boga? Niste svoji, jer ste skupo kupljeni. Zato slavite Boga u svom tijelu.“ Kontekst ovog odlomka odnosi se na Pavlov poticaj na bijeg od seksualnog nemorala, a ne na raspravu o sposobnosti. Međutim, ovi stihovi jasno govore da naša tijela nisu naša vlastita; ona su Božja.

Zapovijed da “proslavite Boga u svom tijelu” može poslužiti kao podsjetnik da je Bog stvorio i stoga brine što radimo sa svojim fizičkim tijelima. Discipliniranje naših tijela u konačnici treba biti vođeno željom da poštujemo Boga, tako što ćemo biti tjelesno spremni služiti Mu u bilo kojem svojstvu.

Naše težnje za tjelesnom spremom ne bi trebale biti potaknute željom da budemo najmršaviji, najsnažniji ili najprivlačniji, nego bi nas umjesto toga trebala voditi predanost upozorenju Svetog pisma, da svojim tijelima častimo Boga. Veću ćemo radost dobiti kod discipliniranja svojih tijela, iz želje da štujemo Boga nego od osposobljavanja iz zemaljskih razloga ili razloga vođenih ponosom. Stupanje u tjelesnu formu ne bi trebao biti samo sebi cilj, nego rezultat brige za svoje tijelo, iz želje služenja Bogu.

Ne smijemo zanemariti brigu o našim tijelima

Bog je velikodušan, blagoslivlja nas mnogim darovima na kojima možemo biti zahvalni, uključujući naša fizička tijela. Dio iskazivanja zahvalnosti za Božje darove je dobro upravljanje njima. Merriam-Webster rječnik definira upravljanje kao “pažljivo i odgovorno korištenje nečega što je povjereno nečijoj brizi”. Mi smo ipak dodijeljeni korisnici naših tijela, a ne vlasnici.

Dok nastojimo neprestano prinositi svoja tijela Bogu kao živu žrtvu, ne bismo trebali zanemariti brigu o našim tijelima niti se prepustiti želji da svoje tijelo učinimo lijepim zbog vlastite taštine. Argument “moje je tijelo da činim kako hoću” nije dio kršćanskog svjetonazora ako vjerujemo onome što piše u 1. Korinćanima 3,16 i Rimljanima 12,1, gdje čitamo da ta tijela nisu naša.

Ne bismo trebali ništa više voljeti ili težiti nečemu s većim žarom od našeg odnosa s Bogom; ovo se ponavlja u cijeloj Bibliji. Ipak, neki od nas toliko su posvećeni tjelesnoj spremi da više vremena i energije ulažemo u vježbanje nego u odnos s Bogom. Razmotrite ovo; netko bi mogao parafrazirati Mateja 6, 21 kao “u što ulažeš svoje vrijeme najviše cijeniš.” Ispitajte iskreno za sebe; je li to Isus ili teretana? Ili kauč? John Mark Comer piše: „U konačnici, vaš život nije ništa više od zbroja onoga čemu ste posvetili svoju pažnju. Mi postajemo ono čemu posvećujemo pažnju, u dobru i zlu.“ Stoga svoju pažnju moramo prvo posvetiti traženju Boga. S njim kao prioritetom, sve druge aktivnosti mogu pasti na mjesta odgovarajuće važnosti, uključujući vježbanje. Kada prvo tražimo kraljevstvo Božje, onda možemo prakticirati tjelovježbu sa zdravim motivacijama i ciljevima, odnosno ne radi nas samih, nego zbog Boga.

Bezbroj prednosti tjelovježbe

Dakle, da, Bog želi da se brinemo o svojim tijelima kako bismo Mu mogli služiti; ali On je tako dobar, ljubazan i milostiv Bog da nam daje neke dodatne pogodnosti! Ne nedostaje znanstvenih istraživanja koja dokazuju bezbroj prednosti tjelovježbe, a sve je to dio Božjeg savršenog plana. Evo nekoliko primjera:

Koliko god zvučalo klišejsko, tjelovježba dodaje godine našim životima, kao i život našim godinama. Istraživanja su pokazala da možemo dodati do sedam godina našim životima, ako vježbamo najmanje 150 sati tjedno; to je manje od sat vremena vježbanja tri dana tjedno. To je dijelom posljedica činjenice da tjelovježba jača srce i kosti, a istodobno snižava krvni tlak, šećer u krvi, prekomjernu masnoću i čimbenike rizika od nekih bolesti. Dodatni bonus je da će dodatno vrijeme koje ugrađujemo u naš život također biti ugodnije; mnoge studije su pokazale da tjelovježba djeluje kao antidepresiv na mnogo načina.

Vježbanje povećava lučenje moždanih kemikalija, koje podižu raspoloženje poput serotonina i dopamina, a također uklanja kortizol, hormon stresa, iz našeg sustava. Osim toga, porast endorfina koji se oslobađa tijekom vježbanja povezan je s višim samopoštovanjem, boljim snom i povećanom kreativnošću! Sve ovo djeluje zajedno u skladu s Božjom voljom kako bi nam pokazao da, iako naša motivacija za postizanje kondicije treba biti služenje i čast Njemu, rezultati su ipak naši, u kojima možemo u potpunosti uživati.

Dok razmišljamo o vlastitim rutinama tjelovježbe, postavimo si nekoliko pitanja. Je li naše iskustvo, da što smo zdraviji da smo i sposobniji služiti Bogu i drugima s darovima koje vam je dao? Jesmo li molili za najbolji način kako brinuti o našim tijelima? Ako je tako, što nam je Bog otkrio? Postoje li koraci koje trebamo poduzeti? Neka nas potaknu Božji poticaji, pozivajući Boga u isto vrijeme neka obnovi naše umove, u vezi s vježbanjem i motivacijom koja stoji iza naših rutina tjelovježbe.

Autorica: Cheryl Gilbert; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: