NaslovnicaŽivotTrebam li se nečega odreći u korizmi?

Trebam li se nečega odreći u korizmi?

Trebamo li se nečega odreći u korizmi? Koliko se od njih odreklo nečega zbog korizme? Ja se ničega nisam odrekla. Bih li trebala?

„Želiš li polovicu mog čokoladnog kolača“?

„Ne, hvala“, rekla je moja prijateljica. „Toga sam se odrekla za vrijeme korizme“.

Moje srce je ubola krivnja. Pogledala sam okolo prostorije za slavljenje u crkvi koja je bila ispunjena ljudima koji su uživali u svojim objedima. Koliko se od njih odreklo nečega zbog korizme? Ja se ničega nisam odrekla. Bih li trebala?

40 dana žrtve

Gotovo dvije tisuće godina kršćani odvajaju vrijeme koje provode u samoodricanju i pokajanju koje traje tjednima prije Uskrsa. Rani crkveni vođe kao i Nicejski sabor (325. pr. Kr.) su uzeli u razmatranje post – treba li on trajati nekoliko ili 40 dana. Ali papa Grgur I (540.-604.) je bio taj koji je odredio korizmene dane koji su trajali 40 dana – od Čiste Srijede (Pepelnice) pa sve do Uskrsa. To je ono na što velik broj kršćana 21. stoljeća misli.

Niti moja obitelj niti crkva u koju sam išla kao dijete nismo previše pažnje posvećivali vremenu korizme. Umjesto toga, mi smo se usredotočili na radosno proslavljanje našeg uskrslog Gospodina.

Nakon što sam odrasla, išla sam u crkve u kojima se obilježavaju dani Velikog Četvrtka i Velikog Petka. Trenutno idem u crkvu koja ima službe na Čistu Srijedu i koja nudi biblijska proučavanja za vrijeme korizme. Naučila sam cijeniti tmurno vrijeme koje ova učenja i službe nude.

Opasnost korizme

Velik broj kršćana na korizmu gledaju kao na način da svoju pozornost ponovno usmjere na Božju ljubav koja je bila tako velika da je on svoga Sina poslao na križ da umre za naše grijehe.

Odricanje od nečega što volimo, kao što su hrana ili aktivnosti kako bi sami sebe podsjetili na Božju požrtvovnu ljubav, može biti dobro za naš duhovni rast, pogotovo ako te aktivnosti zamijenimo s aktivnostima kao što su čitanje Biblije, molitva ili post.

Za vrijeme korizme možemo ocjenjivati svoje duhovno zdravlje i vidjeti na koji način se život uskrslog Krista očituje u našim životima.

Ali ja u tim danima samoprocjene i pokajanja vidim opasnost. Sve duhovno može prerasti u religioznost, a to što na neke dane gledamo kao da su ”svetiji” od drugih dana može dovesti do licemjerja.

Možemo razviti ”korizmena” i ”ne-korizmena” ponašanja slično kao što smo razmišljamo o nedjelji i ”svim ostalim danima”. Na taj način možemo upasti u grijeh koji je Isus otkrio kod farizeja: „Ovi ljudi me štuju svojim ustima, ali njihova su srca daleko od mene. Njihovo štovanje je uzaludno“. (Matej 15, 8-9)

Žrtva koja će zadovoljiti Boga

Velik broj knjiga nas podsjeća na to da su žrtve vrijedne samo ako se daju od srca. Prorok Samuel je rekao kralju Šaulu: „Poslušnost je bolja od žrtve“. (1. Samuelova 15,22). David je pisao: „Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti“. (Psalam 51, 17-18)

Proroci Staroga Zavjeta često govore protiv žrtava kojima se na uzaludan način žele prekriti ljudski grešni postupci. Isus je isto kritizirao religiozne vođe zbog toga što su oni nudili žrtve koje nisu značile ništa (Matej 23, 23-25). Ista stvar bi se mogla reći za bilo kakvu duhovnu aktivnost koju mi danas radimo zbog pogrešnih motiva, bez obzira radilo li se o jutarnjem slavljenu, biblijskom proučavanju, volonterskom radu ili osobnom vremenu s Bogom.

Još jedna opasnost koja prijeti ako stavimo na stranu posebna vremena žrtve je naša tendencija da ove aktivnosti ignoriramo ostatak godine. U Luku 9,23 Isus je rekao: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom“.

Ono što zanima Boga i što na najbolji način pokazuje našu posvećenost Njemu je svakodnevna žrtva. Žrtva koja traje 365 dana u godini i koja se sastoji od toga da treba „samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi“. (Mihej 6,8)

Svakodnevna žrtva

Kada je Pavao rekao Rimljanima neka svoja tijela predaju kao živu žrtvu, mislim da je pritom imao na umu svakodnevnost žrtve (Rimljanima 12, 1-2). Moje posvećenje Isusu bi trebalo uključivati sljedeće:

  • Svakodnevno razmišljanje o cijeni koju je Isus platio za moje grijehe i nemogućnost da ja zadovoljim Božje standarde.
  • Svakodnevna posvećenost tomu da se više uzdam u Duha Svetoga, a manje u sebe.
  • Svakodnevno podsjećanje na Božju neograničenu milost i dobrotu.
  • Svakodnevna zahvalnost za ono kako mi On dopušta da budem Njegove ruke i noge u ovom zlom svijetu.

 Motivacija je sve. David je rekao kako je jedina stvar koju on želi jest provođenje vremena u Božjoj prisutnosti (Psalam 27, 4). Isto tako piše o dnevnom posvećivanju svojih zakletvi Gospodinu (Psalam 61, 8). Drugi psalmist je napisao kako je žeđao za Bogom kao što košuta žeđa za vodom (Psalam 42, 1-2). I opet, tu je taj svakodnevni faktor. Nakon svega, koliko puta dnevno košuta traži vodu?

Sedam ideja o tome kako vježbati žrtvu

Evo sedam načina kako mi možemo žrtvu od četrdeset dana pretvoriti u duhovnu vježbu koja će trajati 365 dana:

  • Prisustvujte nedjeljnom bogoslužju u lokalnoj crkvi.
  • Utemeljite dnevni program čitanja Biblije. Počnite s Evanđeljem po Marku, koje je najkraće. Čitajte 15-20 stihova svakoga dana i završit ćete do Uskrsa.
  • Organizirajte dnevno vrijeme za molitvu. Počnite s jednim zahvaljivanjem i jednom molitvom ujutro i navečer. Dodavajte više zahvala i molbi kako vas Bog upućuje.
  • Potražite prilike u kojima biste podijelili s nekime to zbog čega obilježavate Uskrs ili neki drugi blagdan.

Ako je sve ovo što piše gore već dio vaše svakodnevne rutine, razmišljajte o dodavanju ovih:

  • Pridružite se maloj skupini za biblijsko proučavanje.
  • Jedan sat mjesečno volontirajte u lokalnom sirotištu, javnoj kuhinji ili nekom drugom programu vaše zajednice. Razjasnite si da služite zašto što je to Isus učinio za nas.
  • Svakog mjeseca se družite s barem jednim susjedom. Govorite mu o vašoj vjeri u Krista kada god se ukaže prilika.

Jedan koji se dao za tebe

Srž poruke o Uskrsu je novi život koji je dostupan svakoj osobi zbog otkupljenja koje je Isus učinio kroz svoju smrt i uskrsnuće. Ako smo prihvatili Isusa kao svog Spasitelja, mi smo nova stvorenja (2. Korinćanima 5,17). I kao što je Pavao rekao crkvama u Galaciji: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“.

Ako tjedne prije Uskrsa provedemo njegujući duhovne vježbe zbog kojih će naš novi život postati još očigledniji drugima, nije li istina da mi na taj način proslavljamo uskrslog Krista koji nam je i dao taj život?

Autorica: Denise K. Loock; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Unlockingthebible.org/Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE