Općenito pravilo za kršćane vrijedi: „Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Kakvo li zajedništvo svjetlo s tamom?“ 2. Kor 6,14
Slično pitanje glasi: Je li važno ide li osoba s kojom sam u vezi u istu crkvu? No, pravo je pitanje kakva je crkva u koju idete i koliko vam je istina stvarno važna. Ukoliko će bračni par postati jedno u svemu, svakako trebate biti jedno u razumijevanju istine.
Činjenica je da između protestantskog i rimokatoličkog nauka postoje očite razlike. Premda i jedni i drugi vjeruju u Trojstvo, monoteizam, božanstvo Isusa Krista, ipak postoje neke značajne razlike.
Što ako imam rimokatoličkog prijatelja koji vjeruje u spasenje samo milošću po vjeri? Istina je da postoje rimokatolici koji ne vjeruju u sav rimokatolički nauk. Takvima postavljam pitanje zašto su onda i dalje dio službene dogme Rimokatoličke crkve i nazivaju se rimokatolicima.
Postoje katolici koji ne vjeruju u bezgrešno začeće Marije i njezino posredovanje za nas pred Ocem, i ne mole se Mariji, ali to ne mijenja službenu dogmu crkve. Istina, trebamo se „truditi čuvati jedinstvo Duha svezom mira“ (Ef 4,3). No, Biblija također kaže da „govorimo istinu u ljubavi, u svemu uzrastemo u Njega koji je glava, Krist“ (Ef 4,15).
Marija je znala da nije bezgrešna, zato je rekla: „Što god vam rekne, učinite“ (Iv 2,5). Svog sina naziva svojim Spasiteljem: „Veliča duša moja Gospodina i kliče duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu“ (Lk 1,46,47), zato što treba Spasitelja. Dakle, to je itekako važno.
Zatim, tu je transsupstancija, to jest sakrament Euharistije. Rimokatolici vjeruju da se kruh i vino doslovno pretvaraju u tijelo i krv Isusa Krista. Katolički katekizam kaže: „Sakramenti su djelotvorni znakovi milosti, ustanovljeni od Krista i povjereni Crkvi, kojima nam se podjeljuje božanski život.“ Mi u to ne vjerujemo.
Onda su tu i oproštajnice, možda ne u obliku novčanog kupovanja oprosta kao u Srednjem vijeku, ali zato u obliku određenih praksi i praznovjerja. Primjerice, postoji praznovjerje da ako dotaknete ili poljubite nožni prst na kipu svetog Petra u Bazilici u Vatikanu, izbavljeni ste od čistilišta. Ako papa i svećenici znaju da je to praznovjerje, zašto to dopuštaju? Da ne govorimo da se čistilište također protivi Božjoj Riječi, kao i proglašenje svetaca.
Tako da što se tiče pitanja sklapanja braka, sama Rimokatolička crkva kaže da ako uđete u brak s osobom koja nije krštena, ulazite u mješoviti brak. Ne vjerujem u mješovite brakove, ali vjerujem da istinski vjernici trebaju biti primjereno ujarmljeni, strastveno slijediti Isusa Krista i u svim aspektima rasti u Njemu koji je glava. Mislim da je važno ono što kaže 2. Timoteju 2,15: „Uznastoj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine.“
U vezi Euharistije, nauka o Mariji, proglašenja svetaca, svećenstva, čistilišta, raznih praznovjerja i dr. postoje očite razlike. Stoga bih bio vrlo oprezan da ne kompromitiram razumijevanje istine s osobom s kojom želim postati jedno.
Razlike ne znače da ne možete voljeti rimokatolike u svom okruženju, ali također znači da trebate govoriti istinu u ljubavi.
