Mogućnost da će nam umjetna inteligencija preko noći ukrasti poslove postala je jedna od najvećih briga modernog društva.
Političari već naveliko zvone na uzbunu, a tehnološki divovi, poput kompanije Meta, na tržište izbacuju autonomne sustave koji bi trebali preuzeti prodaju, korisničku podršku i rasporede – poslove koje danas rade ljudi. No, profesorica sociologije Zeynep Tufekci sa sveučilišta Princeton nudi potpuno drukčiji pogled na stvari koji umiruje javnost, prenosi Index.
Profesorica podsjeća da smo uvid u takvu budućnost već dobili, i to kroz potpuni kaos. Kada je Meta prepustila podršku botovima, prevaranti su ih „slatkorječivošću” nagovorili da im predaju kontrolu nad više od 20 tisuća profila, uključujući i onaj Obamine Bijele kuće.
Slično se dogodilo i tvrtki Air Canada koja je morala ugasiti chatbotove jer su kupcu zabunom obećali povrat novca, dok je McDonald’s povukao botove koji su u narudžbe mahnito dodavali stotine dolara vrijedne medaljone.
Strojevi za uvjerljivost, a ne za logiku
Ovi promašaji proizlaze iz ključne činjenice: veliki jezični modeli nisu inteligentni strojevi koji logički razmišljaju, već „strojevi za uvjerljivost”. Oni uopće ne provjeravaju jesu li informacije točne, nego samo matematički računaju koja bi riječ statistički trebala doći sljedeća. Kada model posluša prevaranta ili izmisli odgovor, to nije sistemska pogreška, nego tehnologija radi točno onako kako je dizajnirana.
Zato Tufekci poručuje kako ne vjeruje u apokalipsu na tržištu rada. Iznimka su tek poslovi koji se oslanjaju na stroga pravila i provjerljive ishode, poput programiranja, gdje se i vide najveći potresi. Golema većina drugih zanimanja zahtijeva specijaliziranu „tehnologiju” stare, dobre ljudske inteligencije i zdravog razuma.
Zamka tečnog ljudskog jezika
Gotovo četiri godine nakon što je ChatGPT pušten u javnost, brojke o nezaposlenosti jedva da su se pomaknule. Strojevi ne rade ljudske greške, pa ih je nemoguće integrirati u sustave osmišljene da hvataju ljudske propuste. Također, u praksi je matematičkim kodom nemoguće predvidjeti i obuzdati cijeli svemir ljudskih interakcija unutar digitalnih kaveza.
Razlog zašto toliko paničarimo leži u izvanrednoj sposobnosti umjetne inteligencije da komunicira tečnim, smislenim i toplim ljudskim jezikom. Mi smo kroz evoluciju naučili kompleksan razgovor doživljavati kao dokaz inteligencije, pa nam se lako učini da su strojevi naši novi gospodari. Ipak, generativna umjetna inteligencija u svom sadašnjem obliku ne može zamijeniti ljudska bića.
Što prije shvatimo njezinu stvarnu prirodu, prije ćemo prestati paničariti oko masovnih otkaza i početi se pripremati za stvarne promjene.
