Ponekad granica između života i smrti nije jasno iscrtana linija, već samo treptaj oka. Hannah, majka dvoje djece, doživjela je upravo to – trenutak kada se svijet ugasio, a njezina duša krenula na put bez povratka, samo da bi se dogodilo čudo koje joj je podarilo novu priliku za život.
Njezina druga trudnoća bila je obilježena brigom zbog intrauterinog zastoja rasta, a dječak je odmah po rođenju morao na hitnu operaciju zbog opstrukcije crijeva. Iako se prvih deset sati nakon porođaja činilo da je Hannah stabilna, situacija se naglo preokrenula dok je bila uz bebu na odjelu intenzivne njege. Osjetila je bol goru od porođajne i počela snažno krvariti, gubeći goleme ugruške krvi.
U njezinoj se sobi odjednom pojavilo dvadesetak ljudi, slike su postale mutne, a zvukovi udaljeni. Dok su je hitno pripremali za operacijsku salu zbog sumnje na zaostalu posteljicu, Hana je osjetila neopisivu žeđ, a potom je sve stalo.
Bijelo svjetlo
Hannah se prisjeća kako je sobu promatrala odozgo, nakon čega ju je zahvatilo snažno, sveobuhvatno bijelo svjetlo. Opisala je to kao osjećaj potpunog spokoja i mira kakav nikada ranije nije osjetila. Jedina sjena u tom trenutku bila je spoznaja da više nikada neće vidjeti svoju djecu, što ju je slomilo čak i u tom stanju kliničke smrti koja je trajala oko jednu minutu.
„Osjetila sam kao da me neka snažna, viša sila grubo vratila nazad“, ispričala je Hannah o trenutku kada se iznenada probudila.
Nakon brojnih transfuzija krvi i borbe liječnika, njezino je stanje stabilizirano. Danas Hana živi s dubokom sviješću o tome koliko je život krhak. Iako priželjkuje još jedno dijete, strah od ponovnog susreta s onim „drugim svijetom“ ostaje snažan podsjetnik na čudo koje je preživjela.
