Moja uslišana molitva za izlječenje od raka: Kako je Bog iscijelio našu malenu djevojčicu

Bog uslišava molitve za izlječenje od raka, a autor u nastavku iznosi svjedočanstvo kako je Bog iscijelio njegovu malenu djevojčicu. 

Smrt je naš smrtni neprijatelj, neprijatelj kojeg je Isus pobijedio (Hebrejima 2,14–15), a jednog dana će ga potpuno uništiti (Otkrivenje 21,4). Otkrio je svoju svemoćnu moć nad smrću uskrsnuvši ljude iz mrtvih (Marko 5,41–42; Luka 7,11–17; Ivan 11,33–34). Svojim vlastitim uskrsnućem otkrio je da je Njegova sva vlast na nebu i na zemlji (Matej 28,16). Stigao je Dan D nad smrću za sve koji vjeruju (2. Timoteju 1,10), a budućnost Dana V je osigurana (1. Korinćanima 15,25–26). 

Kako bismo se onda trebali moliti Bogu za ozdravljenje naših voljenih, koji su na samrti? S jedne strane, dok se Isus ne vrati, smrt je neizbježna stvarnost za sve (Hebrejima 9, 27). Dakle, molitva za ozdravljenje nije uvijek Božja volja. U slučaju umiruće prabake, na primjer, možda ćemo biti više u skladu s Božjom voljom, ne moleći se za ozdravljenje, već moleći da njezin završetak bude dobar (Filipljanima 1,23), vjerujući da je njezin Spasitelj pobijedio smrt za nju, da je na nikada neće vidjeti, čak ni na sekundu (Ivan 8,51).

S druge strane, budući da je Isus oduzeo smrti njezinu moć krađe života podnoseći puni Božji gnjev za naše grijehe (2. Korinćanima 5,21), ponekad bismo se trebali moliti da Bog otme voljene iz ruke smrti. Možemo se moliti za čuda, tražeći od Njega da nas poštedi tuge nad tugom, koja dolazi od naizgled prerane smrti (Filipljanima 2, 27), čak i dok Mu vjerujemo za Njegov odgovor, kakav god on bio. 

”Ne može disati” 

U nedavnom članku podijelio sam kako me Bog ponizio i naučio da Mu vjerujem, kroz borbu moje kćeri s rakom kada je imala 8 godina. Unatoč našim molitvama da joj Bog poštedi život, ona se sve više približavala vratima smrti. Novi “obećavajući” eksperimentalni tretman, kojeg smo odobrili, dodatno nam je lišio nade kada joj je dao po život opasnu nuspojavu zvanu vensko-okluzivna bolest jetre. Najgore je bilo kako se trudila disati. To je posljednja granica koju treba prijeći prije smrti, zar ne; više ne možete udahnuti dah života (Postanak 2,7; 3,19)? Naš liječnik nam je rekao da će je morati staviti na respirator, ako se problemi nastave. Prije intubacije dali bi joj sedative i vezali, kako ne bi mogla izvući respirator. Poduzimanje tog koraka moglo bi značiti da moja supruga i ja više nikada ne bismo razgovarali s našom kćeri. 

Onda se to dogodilo. Bilo je dva sata ujutro kad me probudila liječnica pedijatrije. “Moramo odmah staviti vašu kćer na respirator. Ne može disati, a njezina razina ugljičnog dioksida je iznad granice za hitne slučajeve“. Svi su se bojali ovog trenutka, koji je došao. Očajan, nazvao sam svoju ženu kako bi mogla požuriti u bolnicu, možda na vrijeme za posljednji razgovor sa svojom bebom, ali nije podigla slušalicu. Moja kći je umirala, a osoba koju je voljela više od bilo koga na svijetu nije bila tu kako bi bila s njom. Bio sam slomljen. 

Čekati i moliti

Tada mi je, poput glasa anđela, medicinska sestra šapnula: “Tata, ako ti nije ugodno, ne mogu te natjerati na ovo.” I tako, kad se naša liječnica vratila s respiratorom, rekla sam joj da želim pričekati i pomoliti se. Izraz lica joj se promijenio. Glas joj se učvrstio. Rekla je da bi, ako moju kćer odmah ne intubiraju, mogla doživjeti srčani zastoj. Liječnica me je više puta upozoravala, ali svaki put sam joj čvrsto rekao da želim moliti i čekati. Nisam liječnik i u pravilu slušam i primam preporuke liječnika. Ali u ovom trenutku nisam se mogao otarasiti osjećaja da Bog želi da se molim i čekam. Na kraju su svi izašli iz sobe, a ja sam pao na koljena. „Bože, rekao si ako Te zamolimo za ribu, nećeš nam dati zmiju. Ako od Tebe tražimo kruha, nećeš nam dati kamen. Bože, molim Te da mi daš život moje kćeri.” Molio sam se cijelu noć. Svakim satom kada sam se molio, razine ugljičnog dioksida moje kćeri dramatično su se poboljšavale, a disanje je postajalo snažnije. Ujutro je u sobu ušla njezina liječnica i uklonila propis za respirator, a sljedeći tjedan ju je pustila doma na tjedan dana, prije drugog slijeda kemoterapije. Naša kći, koja je bila na pragu smrti samo nekoliko dana prije, bila je u svome domu i u njenom tijelu nije pronađen rak. To je mogao učiniti samo Bog. 

Nevjerojatna skrb 

Moja kći je bila bez raka, ali je bila daleko od opasnosti. Budući da ju je prvi krug kemoterapije gotovo ubio, njezin specijalist za koštanu srž želio je da preskoči posljednja dva kruga i odmah prijeđe na transplantaciju koštane srži. Naš onkolog se nije složio i rekao nam je da vjeruje kako transplantacija koštane srži najbolje djeluje, kada se čak i neprimjetne razine raka smanje posljednjim krugovima kemoterapije. 

Budući da se nisu mogli dogovoriti, odluku su prepustili nama, dajući nam vikend za donošenje odluke o tome hoćemo li nastaviti s još dva ciklusa kemoterapije ili ćemo odmah na transplantaciju. Tako smo moja žena i ja dočekali noć, kako bismo se pomolili i potražili mudrost od mnoštva savjetnika. Zvali smo prijatelje s medicinskim iskustvom, iako s nekima od njih nismo razgovarali više od dvadeset godina. A kako je Bog providno uslišio naše molitve činilo se još nevjerojatnijim od toga kako je čudesno ojačao disanje moje kćeri. 

Onkološki stručnjak 

Nazvali smo Judy, koja je sa mnom pohađala biblijski studij UCLA. Čuo sam da je radila kao onkološka sestra, u dječjoj bolnici u Los Angelesu. Rekla mi je da je liječnik, koji je školovao našeg onkologa, zapravo u njenoj bolnici. Zatim je rekla: “Nećete vjerovati, ali doktorica koja je napisala nacionalni eksperimentalni protokol na kojem je vaša kćer upravo je prošla pored mene, a ja ću provjeriti s njom!” Oboje liječnika složila su se da u našim okolnostima možemo ići ravno na transplantaciju koštane srži i preskočiti posljednja dva kruga kemoterapije. 

Stručnjak za koštanu srž 

Tada je moja supruga, koja je prije nekoliko godina provela godinu dana na medicinskom fakultetu, nazvala bivšeg kolegu Larryja, koji je predložio da se obratimo UCLA odjelu za transplantaciju koštane srži. Kada smo otvorili njihovu internetsku stranicu, moja supruga je prepoznala kolegicu iz srednje škole, LaVette, a ja sam prepoznao jednog od liječnika, Teda Moorea, s kojim sam pohađao biblijski studij UCLA. Nazvali smo navedeni broj i javila se prijateljica moje žene iz srednje škole. Rekla je da se nikada nije javila na taj telefon, ali je slučajno prošla pored njega kad je zazvonio. Dr. Moore je bila na sastanku, ali htjela bi ga nazvati čim bude slobodan. U roku od sat vremena, javio sam se na telefon “Hej, Bobby. Ted pri telefonu.” Skromni student UCLA, kojeg sam poznavao od prije šesnaest godina, postao je dr. Theodore Moore, poznati stručnjak za transplantaciju koštane srži. S potpunim povjerenjem savjetovao nam je da idemo ravno na transplantaciju. 

Stručnjak za vensko-okluzivnu bolest jetre 

Na kraju smo pozvali dr. Johna Vierlinga, specijalista za jetru. Moja supruga i ja smo ga upoznali prije mnogo godina, kada je njezina sestrična zamolila moju suprugu da pjeva na sprovodu za sina dr. Vierlinga. Bili smo zabrinuti da bi zbog anamneze VOD-a rizik od transplantacije koštane srži bio prevelik za našu kćer, jer je glavni rizik od ovih transplantacija zaraza VOD-om. Kako Bog želi, dr. Vierling je bio stručnjak za VOD i savjetovao nas je da možemo sigurno nastaviti s transplantacijom. Kroz razotkrivanje svoje nevjerojatne skrbi, Bog je uslišio našu molitvu. Odobrili smo podvrgavanje naše kćeri kroz transplantaciju koštane srži u City of Hope prije osamnaest godina. Osamnaest godina kasnije, ona je hodajuće Božje čudo, bez raka. 

Bog kontrolira svaki dah 

Znam da je priča moje kćeri samo jedna od mnogih priča koje završavaju tako drugačije. Putovali smo kroz naše ispitivanje s još četiri obitelji; troje djece u dobi moje kćeri i jednom odraslom osobom, od kojih su svi imali slične vrste raka. Molili smo se za svakoga od njih, ali nitko od njih nije preživio. Bog ne uslišava svaku molitvu za ozdravljenje. Dakle, kako bi nas mogao natjerati na molitvu, kada naši voljeni trebaju čudo? 

Prvo, naoružani povjerenjem da Bog suvereno određuje naše molitve kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva, slobodno se molimo za čuda, kao što je to činio Ilija (Jakovljeva 5,17–18). Iskreno, prije nego što je Bog izliječio moju kćer, molio bih se da Bog ozdravi druge, ali nisam nužno očekivao da ću vidjeti čudo. Za to se kajem. Bog nas poziva na molitvu, vjerujući da za Njega ništa nije preteško, uključujući i ozdravljenje naših najmilijih na samrtnoj postelji. 

U isto vrijeme, molimo s onom vrstom vjere, koja ne počiva na tome da Bog kaže da na naše molitve (2. Korinćanima 12, 8–9). Njegovom milošću možemo prihvatiti njegov odgovor kada je ne, kao što je to učinio David (2. Samuelova 12,16–23), i možemo se pokoriti Njegovoj volji i obožavati Ga kada ne možemo razumjeti Njegov odgovor, kao što je to učinio Job (Job 1, 21; 42, 1–3). 

Kršćani također prihvaćaju stvarnost da će, dok se Isus ne vrati, svi koje volimo umrijeti, a naši životi su samo para u svjetlu vječnosti, bilo da umremo u dobi od 10 ili 100 godina. Stoga je naša primarna molitva uvijek usmjerena na to kako bi Bog pripremio srca naših voljenih na samrti da vide Isusa i da će nevjernim bližnjima podariti pokajanje i vjeru u Isusa. Naša prva molitva za našu kćer bila je za spas njezine duše. Mudri prijatelj me podsjetio, dok smo trpjeli našu kušnju, da Bog drži pero koje piše našu priču. Sve što Bog napiše je dobro: na kraju ćemo Njegovu priču vidjeti kao dobru, a u sadašnjosti vjerujemo da je za naše dobro. Dakle, da, molite se za čudo i vjerujte da Bog kontrolira sljedeći, kao i posljednji dah vaše voljene osobe. 

Autor: Bobby Scott; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: