Užici nikada ne lažu: Zašto grijeh ne može ostati skriven?

Užitak je način kako naša srca govore što je ono što mi zaista cijenimo (Matej 6, 21).

Užici nikada ne lažu: Zašto grijeh ne može ostati skriven?
Foto: Business photo created by yanalya - www.freepik.com

Jedna od mojih najdražih pjesmica ima samo četiri stiha:

„Duša se mjeri onime koliko leti, ponekad nisko, ponekad visoko. Srce je znano po svojim užicima, a užici nikada ne lažu“. (The Pleasure of God, 4)

Za mene posljednji stih pogađa u sridu: „užici nikada ne lažu“. Urezao mi se u um više od desetljeća. Poput oštrog noža on reže kroz sve nevažnosti i dopire u samo središte stvari: onoga što je važno mome srcu.

„Užici nikada ne lažu“ ne znači da stvari u kojima uživamo nikada nisu obmanjive. Većina jest (Hebrejima 11, 25) što i sami znamo iz mnoštva osobnih iskustava. Stih govori o tome da su užici ono što otkriva naše srce.

Užitak je način kako naša srca govore što je ono što mi zaista cijenimo (Matej 6, 21). Kada uživamo u nečemu što je zlo, mi tada nemamo problem s užitkom već u tome što uživamo u tome. Pokazatelj užitka funkcionira onako kako bi trebao, no ono što je pogrešno jest ono što naša srca vole. Užitak se tada oglašava. Možemo svojim usnama lagati u vezi onoga što volimo. No „užici nikada ne lažu“.

Stvar u vezi uživanja u onome što uživamo, bilo to dobro ili zlo, jest da to ne možemo sakriti, barem ne zadugo. Ono što uistinu volimo ne može a da ne izađe na vidjelo kao ono što činimo ili ne činimo, govorimo ili ne govorimo. Iz tog razloga je Isus rekao da kada razlikujemo je li neki vjernik iskren ili lažan trebamo razmotriti njegove plodove.

 Drvo plodova nikada ne laže

Plod je jedna od Božjih omiljenih metafora za opisivanje onoga što naši životi ”organski” proizvode, ovisno od onoga što naša srca vjeruju i vole. On to ponavlja mnoštvo puta u Bibliji (Psalam, 1, 3; Izreke 14, 14; Izaija 3, 10; Jeremija 17, 10; Matej 3, 8; Ivan 15, 8; Galaćanima 5, 22-23), no Isusova usporedba koja najviše pogađa u srž je ova:

Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati“. (Matej 7, 15-20)

Ovo je nevjerojatno jednostavan proces procjenjivanja. Mi prepoznajemo tko je istinit, a tko lažan po „njihovim plodovima“, onome što čine i što ne čine, što kažu i ne kažu. Trnje može reći da daje vino, ali ako ne rađa grožđe, to znači… Bolesno stablo može inzistirati na tomu da je zdravo, no ako su plodovi uginuli, to znači… Usta govore ono čega je srce puno i ponašanja to potvrđuju. (Luka 6, 45) Možemo svojim usnama lagati oko onoga što volimo, no drvo plodova nikada ne laže.

Ovo bi nas trebalo obeshrabriti. Vjera, ne plodovi je ono po čemu smo spašeni. (Efežanima 2, 8) No vjera se otkriva po plodovima. Ako nema plodova, nema vjere. (Jakov 2, 17) Loši plodovi znače loše stablo. (Matej 12, 33) Bog vidi vjeru u srcu. (1. Samuelova 16, 7; Djela 1, 24) No mi možemo vidjeti samo plodove vjere. Zato je Isus rekao: „Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima“.

Za stablo treba vremena da izraste

Lažna braća i sestre su u crkvi bili srcedrapajuća pošast od samoga početka, još od vremena kada se Juda pridružio učenicima kao ”vrag” među svecima. (Ivan 6, 70-71) Kada je mreža Kraljevstva bačena u more svijeta, ona u sebi ima i dobre i loše ribe koje kasnije moraju biti razdvojene. (Matej 13, 47-50) Kada je sjeme Kraljevstva bačeno na polje svijeta, neprijatelj na to polje sije i svoje sjeme, što uzrokuje da Sotonin korov raste zajedno s Božjom pšenicom, koja kasnije mora biti odvojena. (Matej 13, 36-43)

Posljednja usporedba ilustrira težinu stvarnosti nas sviju: često treba proći vrijeme dok ne uspijemo raspoznati Božju pšenicu i Sotonin korov. Grčka riječ koja se na hrvatski prevodi sa korov u ovoj usporedbi je ”zizanion”, što bi čitatelji originalnog prijevoda razumjeli kao naziv posebnog korova ”darnela”. Darnel je tisućama godina bio poznat kao ”zli brat blizanac” pšenice jer sjemenom i rastom u ranim fazama podsjeća na pšenicu. No on je otrovan za ljude i treba ga se odvojiti za vrijeme žetve. Stoga kada Isus kaže „Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima“ On misli na to da ćemo lažnu braću i sestre prepoznati nakon što ona dosegnu određen stupanj zrelosti kada će se njihov plod (bio on pšenica ili darnel) pokazati. Juda, Ananija i Safira te Šimun mag, svi oni su isprva apostolima izgledali kao učenici, (Djela 5, 1-11; 8, 9-24) sve dok otrovni plod njihove lažnosti nije postao vidljiv.

Ono što ovaj proces čini još težim jest to što se ponekad dobra stabla ponašaju grešno i nose loše plodove. Kao Aron i zlatno tele (Izlazak 32, 1-6), David i Bat Šeba (2. Samuelova 11, 1-25), Petar koji je porekao Isusa (Ivan 18, 15-18; 25-27), Petar i Barnaba koji su se ponašali licemjerno (Galaćanima 2, 11-13), određen broj Korinćana koji su bili ponosni, nemoralni, međusobno su se izvodili na sudove i bili umiješani u različite druge grijehe (1. Korinćanima 4, 8; 5,1; 6, 1-8; 8,1) To ne izgleda kao dobar plod. No jesu li oni bili loša stabla?

Ne i ne nužno (s obzirom da ne mogu potvrditi to za sve neimenovane Korinćane). Zašto? Zato što, nakon što ih se suočilo s grijehom donijeli su „plod dostojan obraćenja“. (Matej 3, 8) Pokazalo se da je loš plod bila nepravilnost u dugoročnom značenju davanja dobrih plodova.

Testiranje kvalitete plodova

Vrijeme Novoga Saveza je vrijeme u kojemu disciplina Crkve postaje krucijalna. U Mateju 18, 15 brat koji, nakon što je suočen sa svojim grijesima, posluša i iskreno se pokaje je istinski brat ili dobro stablo, bez obzira što je imao epizodu davanja loših plodova. No ”brat” koji odbija poslušati čak i nakon što ga se neprestano suočava od strane vjerne zajednice lokalne crkve je smatran nevjernikom ili lošim stablom, jer su njegovi loši plodovi grijesi koje on uobičajeno čini, a ne anomalije. (Matej 18, 16-17)

Ovakva disciplina crkve ne određuje prirodu drveta. To čini samo Bog. Pavao se jasno nada kako se izopćenje nemoralnih kršćana iz zajednice biti sredstvo pokajanja i spasenja. (1. Korinćanima 5, 5) No s obzirom na to da mi možemo procijeniti stablo samo po njegovim plodovima, moramo to nazvati onako kako vidimo. Ako teška disciplina rezultira pokajanjem, što će dokazati da je stablo ipak dobro, bit ćemo preplavljeni radošću.

Prilikom testiranja kvalitete plodova osobe gotovo nikada takvu procjenu ne bismo trebali činiti sami. To je riskantan posao, s obzirom na to da imamo tendenciju umanjivanja vlastitog brvna i uvećavanja truna u oku druge osobe. (Matej 7, 3) Ovakva procjena bi se trebala odvijati na nivou crkve (1. Korinćanima 5, 11-13), jer će se tamo naše ograničene percepcije, pogotovo u vezi nekih iskustvenih i temperamentnih predrasuda biti umanjene od strane veće skupine koju će voditi zrelo, razumno starješinstvo.

Isto tako pozvani smo i da procijenimo kvalitetu vlastitih plodova. (2. Korinćanima 13, 5) No usudio bih se reći, kako ne bismo trebali sami procjenjivati plodove drugih isto to ne bismo trebali činiti niti za vlastite plodove. Naš ponos izokreće našu samoprocjenu na veličajuće i osuđujuće načine. Braća i sestre koji nas promatraju najviše i koji nas najbolje poznaju će nas bolje i razumnije procijeniti od nas samih. Trebamo njihovo ohrabrenje i opominjanje kako bismo se klonili prijevara grijeha. (Hebrejima 3, 12-13) Naša spremnost toga što ćemo im dopustiti da nas promatraju i pokajanje kada je to potrebno je pokazatelj dobrog drveta jer je pokajanje samo po sebi dobar plod.

Plod, učestali plod kroz vrijeme, je ono što potvrđuje vrstu drveta. Užici, učestali, oni koji nas kontroliraju, nikada ne lažu. Ti užici uvijek pronađu izlaz iz naših srca u ono za čime ćemo ići, a naše riječi i djela koja otkrivaju ono što volimo. Isus ovo naziva plodovima. Oni su jedini način kako crkva ili svijet može raspoznati istinitog kršćanina od lažnog. Zato je Isus rekao: „Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici“. (Ivan 15, 8)

Autor: Jon Bloom; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org