Zašto se ne biste trebali vjenčati s osobom koja ne vjeruje u Boga?

Iako vjenčanje s osobom koja ne vjeruje u Boga može izgledati primamljivo, postoji nekoliko dobrih razloga zašto trebati izbjegavati takav brak.

Tijekom naše pastoralne službe, najčešći problem s kojim smo se Tim i ja susreli vjerojatno je onaj koji se odnosi na brak, odnosno mogućnost braka između kršćana i ne-kršćana.

Često sam pomislila koliko bi bilo jednostavnije kad ne bismo morali razgovarati o toj temi i kada bismo mogli pozvati one koji su već vjenčani s nevjernicima neka razgovaraju sa samcima, koji očajnički pokušavaju pronaći ”rupu” koja bi im omogućila da se vjenčaju s nekim tko ne dijeli njihovu vjeru.

Na taj način mogla bih preskočiti dijelove iz Biblije koji samce prisiljava neka se ”vjenčaju u Gospodinu” (1. Korinćanima 7, 39) i neka ne budu ”nejednako ujarmljeni” (2. Korinćanima 6, 14), kao i starozavjetne zabrane protiv sklapanja brakova sa strancima ili s onima koji štuju nekog drugog boga koji nije Bog Izraela. Pročitajte Brojeve 12, gdje čitamo kako se Mojsije ženi s djevojkom druge rase, ali iste vjere. 

Takvih stihova ima cijelo mnoštvo,  ali kad je netko već dopustio biti zaručen s drugom osobom koja ne dijeli ista vjerska uvjerenja, otkrila sam da je u takvim slučajevima, Biblija već obezvrijeđena kao pravilo vjere i prakse o kojem se ne može pregovarati. Umjesto toga pojavljuju se verzije zmijinog pitanja Eve: “Je li Bog stvarno rekao?”, kao da bi ovaj slučaj nekako mogao prihvatiti izuzeće, s obzirom na ljubav ljudi, ako nevjernik podržava i razumije kršćansku vjeru ili s obzirom na to da su njih dvoje ipak ”srodne duše” usprkos nepostojanju zajedničke vjere.

U takvim situacijama postanem nestrpljiva i umorna i samo želim reći: „Neće funkcionirati, ne na duge staze. Brak je dovoljno zahtjevan kada su u njemu dvoje vjernika, koji su u potpunom duhovnom skladu. Samo se poštedite srcobolje i prijeđite preko te ideje.“ No, ovakav oštar pristup nisu u skladu s ljubaznošću Krista, niti je uvjerljiv. 

Tužniji i mudriji 

Kad bih barem mogla spojiti one tužnije i mudrije žene i muškarce, koji su ušli u nejednake brakove, bilo vlastitom glupošću ili zbog toga što je jedna osoba pronašla Krista nakon što je brak već bio sklopljen, sa snažno optimističnim samcima koji su uvjereni da njihova će strast i predanost prevladati sve prepreke. Čak se i prepreka neposluha ne mora odnositi na njih. Samo deset minuta razgovora, jedna minuta ako je osoba zaista kratka, bi bilo potrebno.

Prema riječima jedne žene koja je bila udana za savršeno dobrog čovjeka, koji nije dijelio njezina vjerska uvjerenja: „Ako mislite da ste usamljeni jer niste vjenčani, to nije ništa s onime koliko ćete biti usamljeni nakon što se vjenčate!“ Zaista, ovo može biti jedini učinkoviti, pastoralni pristup: potrebno je pronaći muškarca i ženu koji su spremni otvoreno progovoriti o teškoćama situacije i pozvati ih na službu savjetovanja s osobama koje se planiraju vjenčati s nevjernom osobom.

Kao alternativa ovoga, možda bi neki kreativni snimatelj filmova bio spreman putovati po zemlji, snimajući pojedince koji žive s boli u braku s nevjernikom, i stvoriti montažu od 40 ili 50 kratkih, kraćih od 5 minuta, osobnih iskustava. Kolektivna težina njihovih priča na najbolji bi način opisala sve probleme. 

Tri istinska rezultata

No zasad ćemo govoriti samo o ovome. Postoji tri načina kako nejednako ujarmljeni brak može završiti. Pod nejednake spremna sam uključiti i one istinske, tople kršćane koji se žele vjenčati s drugim kršćaninom ili s nekim vrlo, vrlo zaostalim u kršćanskom iskustvu i razvoju. 

1. Da bi se sinkronizirao sa svojim supružnikom, kršćanin će morati gurnuti Krista na marginu svog života. To možda neće uključiti odbacivanje vjere, već će se primijeniti na pitanja kao što su predan život, gostoljubivost prema vjernicima, sastanci malih skupina, ugošćivanje ljudi koji su u potrebi, misionarska podrška, desetak, odgoj djece u vjeri, druženje s drugim vjernicima; takve stvari će se morati svesti na minimum ili izbjeći kako bi se očuvao mir u kući. 

2. Alternativno, ako se vjernik u braku rigidno drži kršćanskog života i prakse, tada će nevjerni partner ostati marginaliziran. Ako on ili ona ne može razumjeti poantu proučavanja Biblije i molitve, misijskih putovanja ili primanja u dom ljudi u potrebi, tada ne može ili neće sudjelovati zajedno s vjernim supružnikom u tim aktivnostima. Duboko jedinstvo braka ne može procvjetati kada jedan partner ne može u potpunosti sudjelovati u najvažnijim obvezama druge osobe. 

3. Dakle, brak će biti ili jako stresan ili će puknuti; ili će pretrpjeti veliki stres i neće se prekinuti, kroz nekakvo primirje koje uključuje kapituliranje od strane jednog ili drugog supružnika u nekim područjima, no to je nešto zbog čega će se obje strane osjećati usamljeno i nesretno. 

Zvuči li ovo kao brak kojeg želite? Brak koji guši vaš rast u Kristu, brak koji guši vaš rast kao para ili koji čini oboje? Sjetite se tog često djelomično citiranog stiha iz 2. Korinćanima 6, 14 o ”nejednako ujarmljenima.” Iako većina nas više ne živi u agrarnoj kulturi, pokušajmo si zamisliti što bi se dogodilo kada bi poljoprivrednik pokušao recimo ”ujarmiti” bika i majmuna.

Teški drveni jaram, osmišljen za korištenje zajedničke snage više životinja, bio bi nakrivljen, jer su te dvije životinje različite visine, mase, hodaju različitom brzinom i na različit način. Jaram bi, umjesto da bude upotrijebljen za iskorištavanje zajedničke snage životinja za rad, žuljao i nanosio bol objema životinjama, jer bi teret bio neravnomjerno raspoređen. Nejednako ujarmljen brak nije samo nerazuman za kršćanina, već je i nepravedan prema nekršćaninu, a na završetku će biti velika kušnja za obje osobe. 

Naše iskustvo 

Zaključak: Jedan od naših sinova počeo je provoditi vrijeme prije nekoliko godina sa sekularnom ženom židovskog porijekla. Čuo nas je kako razgovaramo o tuzi i neposluhu, koja nastaje zbog godina braka s nekršćaninom, pa je znao da to nije mogućnost, što je nešto na što smo ga prilično često morali podsjećati. No ipak, njihovo je prijateljstvo raslo i razvilo se u nešto više. Nakon nekog vremena on joj je rekao: „Ne mogu te oženiti ako nisi kršćanka, a ti ne možeš postati kršćanka samo kako bi se udala za mene. Sjedit ću s tobom u crkvi, no ako si ozbiljna oko istraživanja kršćanstva, to ćeš morati učiniti dragovoljno; morat ćeš pronaći svoju skupinu ljudi, čitati knjige, razgovarati s drugim kršćanima.“

Nasreću, ona je žena velikog integriteta i srčanosti te je sama počela istraživati biblijske istine. Kako je rasla sve više u vjeri koja spašava, na naše iznenađenje, naš sin počeo je rasti u vjeri kako bi mogao biti s njom. Rekla mi je jednoga dana: „Znaš, tvoj sin se nikada nije trebao viđati sa mnom.“ Povjerovala je i on je držao vodu kada se krstila. Idućeg ju je tjedna zaprosio i oboje su u braku dvije i pol godine; oboje se rastu u borbi, vjeri i pokajanju. Volimo ih oboje i jako smo zahvalni na tomu što je ona dio naše obitelji i što je dio Kristovog Tijela. 

Spomenula sam osobnu priču iz moje obitelji zbog  toga što su mnogi naši prijatelji doživjeli drugačije rezultate; njihova djeca vjenčala su se za nevjernike. Lekcija za naučiti ovdje za mene je da se čak i u pastoralnim domovima, gdje se o Božjim stvarima uči i raspravlja i gdje djeca imaju prilično dobar uvid na to kako njihovi roditelji savjetuju ljude s bračnim problemima, vjerujući da se djeca igraju s vezama koje postaju dublje nego što očekuju, završavajući brakovima koji nemaju uvijek sretan kraj.

Ako ovo vrijedi za obitelji kršćanskih vođa, kako je tek u stadu? Trebamo čuti glasove muškaraca i žena koji su u nejednako ujarmljenim brakovima i koji, na njihovu žalost, znaju zbog čega takav brak nije samo pokazatelj neposlušnosti, nego i nedostatka mudrosti. 

Autorica: Kathy Keller; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospecoalion.org koje vrijedi za portal Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: