Zašto vjernici i dalje griješe dok su na zemlji?

Iako smo Božji, primjećujemo da nismo hodajući sveci. Zašto vjernici i dalje griješe dok su na zemlji?

Svaki bi iskreni vjernik volio biti slobodan od iskušenja i borbi koje smo imali u životu u grijehu; svi bismo voljeli biti baš poput Isusa Krista. Kada svoje živote predamo Kristu, odmah smo opravdani u Božjim očima. Biblija nam govori u 2. Korinćanima 5, 17: “Dakle, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: staro je prošlo, novo je nastalo!” U potpunosti su nam oprošteni svi naši grijesi i proglašeni smo pravednima (Efežanima 1, 3-14).

Zašto vjernici i dalje griješe dok su na zemlji?

Da, istina je da i dalje griješimo nakon obraćenja. Više ili manje svaki dan mislima, riječima ili djelima sagriješimo. No, Bog je vjeran da svoje djelo u nama dovrši (Filipljanima 1, 6), te je naše posvećenje doživotni proces. Ovu stvarnost vidimo u cijelom Novom zavjetu.

Pavao je opisao Izraelce kao ljude koji su imali otvrdnule umove i pokrivalo koje je prekrivao njihova srca kada su čuli Riječ Božju (2. Korinćanima 3, 14-15). “Ali”, piše Pavao, “kad se obrati Gospodinu, oduzima se pokrivalo” (2. Korinćanima 3, 16). To znači da vidimo jasnije; naša srca i umovi više nisu okorjeli prema Bogu. Međutim, to ne znači da smo savršeni. Pavao dalje kaže da se svi mi, kao rezultat Božje milosti, preobražavamo u sliku Kristovu (2. Korinćanima 3, 18). Kao rezultat toga, moramo “odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine” (Efežanima 4, 22-24).

Svatko je svjestan kada sagriješi, ali što možemo dalje učiniti? Praktično, možemo početi usmjeravanjem misli na Božje stvari (Matej 16, 23; Kološanima 3, 1-4). Pavao kaže: “Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rimljanima 12, 2). Što smo više uronjeni u Božju Riječ, to ćemo više upoznati i voljeti Boga. Što je naše razmišljanje više usredotočeno na Božju istinu, to će naši stavovi i djela biti u skladu s Njegovim karakterom.

PROČITAJTE: Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina

Jakovljeva 1, 22 savjetuje: “Budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.” Ne čitamo i ne proučavamo Božju Riječ samo radi intelektualnog znanja; mi zapravo dopuštamo da radi svoj posao u našim srcima i primjenjujemo je u našim životima. Trebamo istinski nastojati “odbaciti starog čovjeka” i “obući novoga” (Efežanima 4, 22–24; Kološanima 3, 1–17; Galaćanima 5, 16–26), cijelo vrijeme znajući da djelo preobrazbe pripada Duhu Svetome.

Život vjernika je borba

Da, naš život je stalna borba između želja našeg starog ja, koje pokušavaju povratiti kontrolu, i želja našeg duha da budemo poput Krista. Vjernici vode ovu bitku tisućljećima, a izvještaji o Božjoj vjernosti u njihovim životima nas ohrabruju. U poslanici Hebrejima, pisac piše: “Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega” (Hebrejima 12, 1–2).

Moramo odbaciti stvari koje nas iskušavaju, ostaviti po strani stvari koje nas ometaju i usredotočiti našu pozornost na utrku koja je postavljena pred nas; moramo se usredotočiti na Krista.

Bog još nije gotov s nama

Mi i dalje griješimo nakon obraćenja, ali se borimo protiv grijeha. Ne nastojimo ukrotiti svoj grijeh, već ga usmrtiti.

Bog još nije završio s nama. Njegovo će se djelo preobrazbe u nama nastaviti sve dok ga ne vidimo licem u lice. Ali svako otkrivenje koje primimo može biti još jedan korak bliže ispunjenju Njegovog plana u našim životima. On ne odustaje od nas i ne želi da mi odustanemo od Njega.

“Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.” (Filipljanima 1, 6)