X predstavlja Krista

Svi smo vidjeli skraćenicu izraza Sretan Božić na engleskom Merry Xmas. Što znači X u riječi Xmas? Kako to da neki ljudi tvrde da X predstavlja Krista, dok drugi tvrde da je to još jedan pokušaj izbacivanja Krista iz kulture? Koje je gledište ispravno? Na neki način, oba su ispravna.

Krist je naziv za Gospodina Isusa koji daje značenje da je On Mesija. Na grčkom je ta riječ Christos (χριστος). Budući da prvo grčko slovo ovog naziva (slovo chi) na engleskom jeziku izgleda kao x, neki ga koriste kao kraticu za Krista (eng. Christ). Mnogi tvrde da ova praksa datira još od 1. stoljeća, a postoji čvrsti dokaz koji pokazuje da se ovo svakako prakticiralo u 16. stoljeću, možda samo kako bi se uštedjelo na troškovima tiskanja. Kakogod, oni koji su koristili kraticu svejedno bi X izgovarali kao Krist.

Nema sumnje da danas mnogi koriste X u svrhu otklanjanja Krista iz blagdana koji nosi Njegovo ime. Neki možda ovo čine u neznanju. Sekularisti se svim snagama trude iz kulture izbaciti bilo kakvo spominjanje Boga, Isusa i kršćanstva. Bismo li trebali očekivati nešto drugačije od onih koji ne poznaju Gospodina?

Dakle, što u ovom slučaju treba činiti kršćanin? Možemo li koristiti kraticu ili uvijek moramo pisati Christmas? Vjerujem da svatko treba slijediti vlastitu savjest, biti vođen Duhom Svetim, kako po ovom pitanju, tako i po svim ostalim. Nije grijeh koristiti kratice, ali bi to zasigurno bilo pogrešno ukoliko se kršćanin srami Isusa Krista (Luka 9,26). Dakle, svatko mora preispitati razloge za svoje odluke.

Jeremija 10 zabranjuje korištenje božićnih drvca

Neki kršćani navode 10. poglavlje Jeremije kao dokaz da ne bismo trebali koristiti stabla za vrijeme proslave Božića. No, je li to uistinu slučaj?

“Čujte riječ koju vam govori Gospodin, dome Izraelov. Ovako govori Gospodin: ‘Nemojte se učiti putu pogana i nemojte strepiti pred nebeskim znacima, jer pred njima strepe pogani. Jer običaji tih naroda su isprazni: čovjek posiječe drvo u šumi, djelo ruku obrtnikovih oblikovano sjekirom. To kite srebrom i zlatom; učvršćuju ga čavlima i čekićima da se ne klima. Uspravni su kao palme, ali ne govore: treba ih nositi, jer ne mogu hodati. Nemojte ih se bojati; jer ne mogu zlo činiti, niti je u njima da dobro čine.'” (Jeremija 10,1-5)

Premda u ovom odlomku postoje sličnosti sa božićnim drvcem, kontekst otkriva da ovdje zapravo nema ničega što zabranjuje njihovu uporabu. Prvih 16 stihova ovog poglavlja govori o tome kako su idoli bezvrijedni u odnosu na Boga.

Ovo su upute Izraelcima da ne bi trebali usvajati idolopokloničke poganske načine koji su često rezbarili idole iz drveta koje bi posjekli. Dakle, ukoliko božićno drvce ikada bude uzdignuto na način da postane idol ili kamen spoticanja u štovanju Gospodina, tada bi to bilo pogrešno. Ipak, mnogi ljudi odabiru koristiti zimzeleno drvo kao sjećanje na vječan život kojeg Isus Krist daje svima koji ga prihvate kao svog Gospodina i Spasitelja.

Isus se rodio 25. prosinca

Ovo je još jedno pitanje koje se ponekad može pretvoriti u žestoku raspravu, ali takva je rasprava nepotrebna. Činjenica je da mi zapravo ne znamo u koje se doba godine Isus rodio. Mnogi vjeruju da je ovaj datum odabran zato što se podudara s (ili čak zamjenjuje) poganskim praznikom poznatim kao Saturnalije, ali za ovo ne postoji čvrsti dokaz. Prvo spominjanje 25. prosinca kao Kristovog rođendana dolazi od Julija Afrikanca koji je pisao u prvoj polovici 3. stoljeća.

Neki tvrde da tradicionalan datum nikako nije moguć jer pastiri ne bi noću u zimi bili vani sa stadima. Prosječne noćne temperature u prosincu u to doba u blizini Jeruzalema bile su između 35-40 ºF (oko 2-5 ºC). Ako bi se ovo uzelo kao mjerilo, onda to ne bi bilo nepodnošljivo za pastire. Također, moguće je da su te noći temperature bile iznad prosjeka, tako da nedostaje taj argument.

Protiv tradicionalnog datuma koristi se sofisticiraniji argument. Budući da je Zaharija (otac Ivana Krstitelja) bio iz razreda Abijina (Luka 1,5), moglo bi se odrediti kada je služio u Hramu. Od tuda se pretpostavlja da je Elizabeta začela odmah po Zaharijinom povratku iz Jeruzalema. Znamo da je Elizabeta bila u šestom mjesecu trudnoće kada je Gabriel obavijestio Mariju o njezinom bezgrešnom začeću (Luka 1,36). Međutim, ne znamo je li Marija začela odmah nakon tog susreta, i ne znamo je li njezina trudnoća trajala točno 40 tjedana. Tako da jednostavno imamo previše nagađanja da bismo izdvojili bilo koji datum, uključujući 25. prosinac.

Ne bismo trebali slaviti Božić

Neki ljudi tvrde da kršćani ne bi trebali slaviti Božić budući da se izvorno radi o poganskom prazniku. Drugi kažu da se ne bi trebao slaviti budući da nam nije zapovjeđeno u Pismu. Uostalom, tijekom Posljednje večere, Isus je svoje sljedbenike uputio na spomen Njegove smrti, ali Biblija nigdje ne upućuje kršćane na spomen Njegovog rođenja.

Božić je vrijeme kada kršćani slave i sjećaju se da je Isus Krist došao na ovaj svijet da spasi grešnike. 25. prosinca nije nužno datum kada se Isus rodio, ali to ne umanjuje činjenicu da je vrlo važno sjećati se što je Isus učinio za nas. Iako nam nije zapovjeđeno da slavimo Kristovo rođenje, u Pismu vidimo da je to slučaj. Anđeli i pastiri su slavili Boga jer je poslao svog Sina u svijet. Ovo je kršćanima definitivno dopušteno, ali radi se o tome da bismo svaki dan trebali zahvaljivati Bogu za Krista koji je došao na ovaj svijet!

Štoviše, sjećanja u Pismu se spominju, kao što je izvještaj u Jošui 4,5-7 o 12 kamena, koji su služili kao “spomen djeci Izraelovoj dovijeka”.

Nažalost, Izrael je s vremenom zaboravio, i prihvatio svjetovne ideje. To je jedan od glavnih razloga zašto bi kršćani trebali slaviti Božić: da nikada ne zaboravimo što je Bog učinio za nas.

Ipak, to je ono što danas vidimo u svijetu. Engleska je gotovo u potpunosti izgubila kršćansku baštinu, a Amerika je slijedi na tom istom opasnom putu. Većina ljudi u tim nacijama ima jako malo, ako ikakvo, razumijevanje Božje Riječi. Kao rezultat toga, “propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju” (1. Korinćanima 1,18). To je razlog zašto je toliko važno temelj evanđelja objasniti kroz Postanak kada svjedočimo drugima.

Moramo objasniti vjernicima koliko je Božja Riječ u naše doba važna, tako da kršćani budu ohrabreni beskompromisno dijeliti istinu s nevjernim svijetom. Vraćanje ovih zemalja natrag pod autoritet Božje Riječi mora započeti od vjernika. Ipak, trebamo shvatiti da čak i ako ti narodi dožive preporod i vrate se pod autoritet Svetoga pisma, to neće biti trajna promjena ukoliko ne uspijemo prenijeti važne biblijske upute na sljedeće generacije.

Zaključak

Mnogi kršćani koriste Božić i božićne razne simbole kao prisjećanje. Isus Krist je glavni razlog zašto mnogi vjernici slave Božić. Ipak, neki se potpuno drže porijekla kako je došlo do toga da Božić koristimo kao sjećanje na Njegovo rođenje. U svakom slučaju, naša pažnja ne bi trebala biti na porijeklu Božića – ili čak na samim simbolima. Ustvari, postoji mnogo sukobljenih izvješća o izvoru nekih tradicija. Primjerice, neki tvrde da božićno drvce ima kršćansko porijeklo, dok drugi vjeruju da ima poganske korijene.

Mnogi kažu da slavljenje Kristovog rođenja 25. prosinca ima pogansko porijeklo, ali bio to slučaj ili ne, zapravo i nije toliko važno. Je li moguće da se 12 kamenja u prošlosti zloupotrijebilo? U naše doba, zloupotrebljavaju se fosili dinosaura – za indoktrinaciju ljudi kako bi ih uvjerili da se Božjoj Riječi ne može vjerovati – ali istina je da upravo fosili dokazuju njezinu istinitost. Moramo razumjeti da je izvorno sve bilo savršeno. A onda je grijeh ušao u svijet, i sve zloupotrijebio i iskrivio. Trebamo uzeti natrag k sebi ono što se koristi za poganske svrhe, i koristiti ove stvari za ono što je Bog izvorno namijenio – za dobro.

Naša pažnja treba biti na tome zašto slavimo Kristovo rođenje i kako nas simbolika podsjeća na istinu. Ove stvari trebamo koristiti da bismo pokazali kako se može stajati na istini Božje Riječi i živjeti tu istinu u našim životima.

Autori: Tim Chaffey i Jeremy Ham; Prijevod: Vesna L.