Zašto postoje samo četiri evanđelja?

Četiri evanđelja koja smo naslijedili sadrže sve informacije o Isusovom zemaljskom životu i nauku koje su nam potrebne.

Kao što većina kršćana zna, postoje četiri evanđelja u Novom zavjetu. To su Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo. Ako je bilo 13 učenika (uključujući Judu Iškariotskog) koji bili dio užeg Isusovog kruga, zašto je samo četiri evanđelja uključeno u Novi zavjet? Na površini se čini razumnim pretpostaviti da će svaki učenik imati vlastito evanđelje u Novom zavjetu.

Sličnost evanđelja drugim knjigama

Kako bih dao odgovor na ovo pitanje, želim prvo kratko napomenuti po čemu se evanđelja razlikuju od ostalih knjiga (Djela apostolska, Poslanice i Otkrivenje) Novog zavjeta. Prvo, nema razlike u kvaliteti. Druga poslanica Timoteju 3, 16-17 nam kaže: „Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.“.

VIDI OVO: 4 temeljna načela za ispitivanje povijesne pouzdanosti Evanđelja

Razlika između evanđelja i drugih knjiga

Razlika je u tome što su evanđelja prikaz Isusovog života kojeg su napisali ljudi bliski Isusu. To oni koji su pripadali izvornoj skupini 12 učenika, poput Mateja i Ivana, ili učenici dvanaestorice, poput Marka i Luke. Poslanice su učenja apostola koja govore o tome kako živjeti istinu evanđelja.

Zašto postoje samo četiri evanđelja?

Zašto dakle nisu uključeni prikazi ostalih svjedoka? Za svrhu ovog članka ne želim se usmjeriti na raspravu oko ovog problema, nego se želim usmjeriti na ono što nam Biblija kaže o tome.

U Poslanici Efežanima 4, 11-13 piše: „On i ‘dade’ jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove“.

VIDI OVO: Kako podijeliti Evanđelje s prijateljem kojeg ono ne zanima?

Što Biblija kaže o tome?

U ovim stihovima ima tri stvari koje želim istaknuti.

1. Bog je dao apostole, proroke, evanđeliste, pastire i učitelje. Kao pobožni kršćani, vjerujemo u autoritet koji apostoli imaju jer su ga primili od Boga. Stoga knjige koje su oni napisali i koje se nalaze u Bibliji imaju jednak autoritet. Mislim da sa sigurnošću možemo pretpostaviti da nisu svi apostoli dobili zadatak pisanja evanđelja.

2. Bog ih je dao kako bi se izgradila crkva, kako bismo bili uspješni u svome poslanju. Ovo se vidi i u stihu iz 2. Poslanice Timoteju gdje Pavao piše da je Sveto Pismo korisno da se opremimo za svako dobro djelo.

3. Da možemo rasti u vlastitom razumijevanju Kristove osobe, da postajemo kao on i da mu naposlijetku donosimo slavu.

Ono što imamo u svojim Biblijama je točno ono što nam je Bog htio poručiti. Bog je progovorio i možemo biti sigurni da je Biblija koju danas imamo nama za korist, a Njemu na slavu. Četiri evanđelja koja smo naslijedili sadrže sve informacije o Isusovom zemaljskom životu i nauku koje su nam potrebne.

Autor: Marten Visser; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Biblword.net