U Evanđeljima čitamo kako je Isus izgonio demone, a to čini i danas u Crkvi. Zašto je Isus izgonio demone?
Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo evanđelje bilježe Isusov život i Njegovu službu na Zemlji. Evanđelja opisuju kako je Krist postao čovjekom, Njegovo propovijedanje o nadolazećem Božjem kraljevstvu, Njegovim brojnim čudesima, raspeću i uskrsnuću od mrtvih, nakon čega je uzašao na nebesa.
Mnoge od priča iz evanđelja koje govore o Isusu spominju Njegovu konfrontaciju s duhovnim silama. Dopustite mi da navedem neke:
- Marko 1, 12-13 na početku Isusove službe: „Odmah ga Duh izvede u pustinju. Četrdeset dana ostao je u pustinji i bio je kušan od sotone, živio je sa životinjama divljim; a služili su mu anđeli.“ Druga evanđelja daju više detalja ovdje, no Markov sažetak pokazuje nam dovoljno o tome da je Sotona, Božji neprijatelj, koji se također naziva i đavao, pokušao iskušati Krista u pustinji na grijeh, što bi Krista diskvalificiralo kao Spasitelja čovječanstva. Odmah na početku Isusove službe duhovne su sile pokušale spriječiti Božji plan spasenja. Bilo je isto tako i pokušaja prije početka Isusove službe. No svaki od njihovih pokušaja završio je neuspjehom.
- U istom poglavlju, od 23. do 27. stiha, čitamo o Isusovom susretu sa zaposjednutim čovjekom: „A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji! Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega! Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: “Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.“
- Ova nas priča uči nekoliko važnih lekcija. Prvo, Isus svojom moći mogao utišati i izgoniti demone. Drugo, ti demoni su znali tko je Krist bio i bojali su se da će ih uništiti. Treće, čitamo o tome da su zli duhovi zlostavljali čovjeka na različite načine. Duhovi koji nisu od Boga željet će učinit čovjeka svojim robom i u konačnici će ga ubiti. Četvrto, Isusov obračun sa zlim duhovima dalo je ljudima do znanja da Isus nije bio običan čovjek.
- Nekoliko stihova kasnije, Marko sažima na sljedeći način: „I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.“ (Marko 1, 34) Mnogi ljudi bili su oslobođeni od zlih duhova. S obzirom na to, prethodni primjer bio je samo jedan od primjera Isusovih natprirodnih moći, koje je imao nad demonima.
Ovo je samo prvo poglavlje Markovog evanđelja. Kasnija poglavlja i druga evanđelja pružaju više primjera. Očigledno je da je Isusova borba protiv duhovnih sila bio važan dio Njegove službe. Zašto?
Isus je došao kako bi uništio đavlovo djelo
Bog je stvorio svijet dobrim. No Sotona je došao kako bi uništio čovječanstvo. Iskušao je prve ljude u grijeh, a posljedice su bile katastrofalne. No, Bog je obećao Adamu i Evi da će njihov potomak zdrobiti Sotoninu glavu. Sotonina vladavina neće trajati zauvijek. Stoljećima kasnije, Bog Sin je postao čovjekom i u tom smislu On jest bio potomak Adama i Eve. On je bio predodređen za pobjedu nad Sotonom. On će otkupiti čovječanstvo i uništiti će neprijatelja čovječanstva. 1. Ivanova 3, 8 ovo jasno govori: „Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.“
Sotona i njegovi sluge, demoni, svjesni su ovih činjenica. Oni znaju tko je Bog i znaju planove spasenja koje Bog ima za čovječanstvo. Stoga, oni dršću kada se ovaj plan ostvaruje. (Jakovljeva 2, 19) Sotona se zaista potrudio ne bi li spriječio svoj pad. Pokušao je ubiti Isusa dok je bio beba. (Matej 2, 13-18) Pokušao je navesti Isusa na grijeh na početku Njegove službe. (Marko 1, 12-13; Luka 4, 1-13) Potaknuo je religijske vođe i jednog od Kristovih učenika na to da Ga pokušaju ubiti. (Luka 22, 1-6) No ništa što je Sotona učinio nije moglo spriječiti Isusa u ispunjavanju Njegovog zadatka.
S obzirom na ovaj kontekst, možemo razumjeti zašto je Isus istjerivao demone. Oni su bili Njegovi neprijatelji. To isto tako objašnjava zašto je toliko puno demona vapilo Isusu. Osjećali su da ih Isus ugrožava i s razlogom su se tako osjećali, jer Biblija govori sljedeće: „Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi.“ (Kološanima 2, 15)
VIDI OVO: 5 načina na koje nas demoni mogu kontrolirati
Isus je pokazao svoju silu i vlast
U Markovom evanđelju 1, 27-28 čitamo o tome kako je narod reagirao nakon što se Isus susreo sa zlim duhovima: „Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: “Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se”. I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.“ Isus je kasnije rekao svojim učenicima sljedeće: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“ (Matej 28, 18) Ova tvrdnja potkrijepljena je čudima koja je činio, uključujući i ona koja je činio kada je imao vlast nad demonima.
Isus je izbavljao ljude
Kada se Krist susretao s ljudima imao je za njih suosjećanja i pokazao im je Božju dobrotu: „I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.“ (Matej 4, 23) Zaposjednutost od demona opisana je kao takva ”nemoć”: „I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše.“ (Matej 4, 24) Različite biblijske priče pokazuju da ljudi zaista mogu patiti od demonskog tlačenja. Navest ću neke od njih:
- Matej 15, 22: „I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!“
- Matej 17, 14-18: „Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena i reče: “Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti. A Isus odgovori: “O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo! I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.“
- Marko 5, 1-8: „Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, a onda u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me! Jer Isus mu bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka”!“
Zli duhovi uništavaju ljudske živote i zbog toga je ključno istjerivanje zlih duhova. Krist je Taj koji želi osloboditi ljude od utjecaja zlih duhova.
Krist je najavio nadolazeće Božje kraljevstvo
Čuda koja je Isus činio nisu služila samo ublažavanju patnji ljudi u tim trenucima. Ta čuda su također bila pokazatelj nadolazećeg Božjeg kraljevstva. Kristova iscjeljenja ukazivala su u to da u novome svijetu više neće biti bolesti. Kada je Isus uskršavao mrtve (Luka 7, 14-15; 8 , 52-55; 11, 43-44) to je bio pokazatelj da će smrt biti pobijeđena. (Otkrivenje 21, 4) Na sličan je način Isus pokazao da će zli duhovi i demoni biti pobijeđeni. Za njih neće biti mjesto u Božjem kraljevstvu. (Otkrivenje 20, 10) Jer u novom Božjem svijetu više neće biti mjesta za zlo i posljedice zla. Tada će Kristova pobjeda nad Sotonom i njegovim demonima biti dovršena.
Važnost ovoga za vjernike danas
Čak i danas neke ljude može vezati Sotona. Ponekad se to događa jer Sotona pruža prilike ljudima, putem kojih može imati utjecaj na njihove živote. Ponekad se sotonski utjecaj širi s ljudi na ljude u društvenom okruženju. No, trebamo imati na umu da će svaki duh pobjeći na spomen Kristovog imena. Ako smo pod zaštitom Njegove krvi, tada smo sigurni.
Kada razmišljamo o ovoj temi, možemo otići u dvije krajnosti. U prvoj dajemo previše na važnosti Sotoni i zbog toga smo uvijek u strahu od utjecaja koji on može imati na naše živote, zbog čega nikada ne možemo biti u potpunosti slobodni kroz krv Kristovu. Druga krajnost jest da zapravo ne vjerujemo u moć koju Sotona još uvijek ima. Sotona jest stvaran i moćan. No Krist je neograničeno moćniji. (1. Ivanova 4, 4)
