Zašto Isus nikada nije blagoslovio nekoga financijski?

Dok je bio na zemlji, Isus je činio mnoge divne stvari. Zašto nikada nije blagoslovio nekoga financijski?

Kratak odgovor glasi da blagosloviti ljude financijski nije bila Isusova misija kada je bio na zemlji (a nije ni sada), i to je razlog. Pa, što je bila Isusova misija, i zašto je bila tako važna?

Prema Lukinom evanđelju, na početku Isusove službe ustao je u sinagogi i navijestio Izaiju 61:

„Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza da naviještam evanđelje siromasima. Posla me da iscijelim one srca slomljena, da proglasim sužnjima oslobođenje i slijepima vraćanje vida, da na slobodu pustim potlačene, da proglasim godinu prihvaćanja Gospodnjeg“ (Luka 4,18-19).

Njegova misija

Citirajući Izaiju, Isus je proglasio svoju misiju i cilj svoje službe. Prva stvar koju treba primijetiti jest da je Isus došao „proglasiti“ – tri puta se spominje u gore navedenim stihovima, pa je očito prilično važno. U ovim se stihovima siromasi, zatočenici, slijepci i potlačeni odnose na one koji su duhovno siromašni, zarobljeni, slijepi i potlačeni. Ovi izrazi odnose se na one koji su potlačeni od đavola, to jest one koji su duhovno zaslijepljeni, koji su porobljeni od đavla i koji su duhovno propali.

Stoga, iz ovih stihova Isusova misija je „objaviti dobru vijest o svojoj spasiteljskoj sili i milosrdnoj vladavini nad svima onima koji su slomljenih srdaca – to jest, onima koji su siromašni – dovoljno da povjeruju“ (Gilbert i Deyoung, Kakva je misija Crkve, 40 ). Stoga je Isusova misija bila navijestiti da postoji oproštenje grijeha, da se ljudi mogu pomiriti s Bogom.

Kako On poništava osudu?

Doista, ovo je veliko pitanje cijele Biblije od Postanka 3. U Postanku 1 i 2 Bog je stvorio predivnu kreaciju koja je bila „veoma dobra“ (Postanak 1,31). Dao je Adamu i Evi samo jednu zapovijed (Postanak 2,16-17), a ipak u Postanku 3 čitamo da nisu bili poslušni Bogu (Postanak 3,1-12). Kao rezultat toga, Bog ih je osudio kao što je rekao (Postanak 3,14-19) i protjerao iz svoje prisutnosti (Postanak 3,23-24). Pa ipak, ako pročitate Otkrivenje 21 i 22, vidjet ćete da je ova osuda nekako poništena – čovječanstvo će prebivati s Bogom u novoj kreaciji (Otkrivenje 21,1-5), u gradu koji nalikuje Edenskom vrtu Iz Postanka 2 (Otkrivenje 22,1-5). Ključno pitanje je, stoga, kako Bog poništava osudu iz Postanka 3 i dovodi čovječanstvo natrag u svoju prisutnost u novoj savršenoj kreaciji?

Odgovor je po Isusovoj smrti i uskrsnuću (Rimljanima 4,25). Kad je Isus umro na križu, podnio je kaznu koju svi zaslužuju (1. Petrova 2,24), jer svi mi, baš kao i Adam i Eva, nismo poslušni Bogu. Stoga, Isusova misija na zemlji trebala je navijestiti (odnosno proglasiti, usp. Luka 4,18-19) da je pomirenje s Bogom sada moguće.

Najvažnija stvar

Zato Isus nikada nije financijski blagoslovio nikoga dok je bio na zemlji – jer to nije bila njegova misija, a zapravo njegova misija proglašenja oslobođenja i pomirenja daleko je veći blagoslov nego bilo koji financijski blagoslov. Kao što je Isus rekao: „Ta što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a dušu svoju izgubi?“ (Marko 8,36). Stoga, najvažnija stvar nije financijski blagoslov, već pomirenje s Bogom. Prostor i dubina blagoslova koje nam je dao Isus lako se može vidjeti čitanjem Efežanima 1,3-14, gdje Pavao kaže da su kršćani „blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom u nebesima, u Kristu“ (stih 3). Moramo naučiti vrednovati i cijeniti te blagoslove, koji su mnogo veće vrijednosti od novca.

PROČITAJTE: Najveći blagoslovi su stvari koje ne možemo vidjeti

Drugi aspekti o tome zašto Isus nikada nije blagoslovio nikoga financijski dok je bio na zemlji uključuju: (1) stajalište Biblije prema bogatstvu (vidi, na primjer, 1. Timoteju 6,7-10; 17-19); (2) činjenica da ovaj svijet nije naš dom: mi smo stranci i doseljenici koji su samo u prolazu (1. Petrova 1,1; 2,11), i stoga ne bismo trebali ovaj svijet učiniti našim bogatim domom; i (3) Bog daje bogatstvo kako bismo mogli biti velikodušni prema drugima (vidi 2. Korinćanima 9,6-11).

Izvor: Biblword.net