Isus je jednom rekao: “Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se!” Što je mislio time reći?

Isus je govorio mnogo stvari s kojima se većina ljudi slaže, bez obzira vjeruju li da je On uskrsli Sin Božji. Zlatno Pravilo, ljubav prema bližnjem i stavljanje drugog ispred nas: sve to ima smisla, a to oblikuje naše društvo na izvanredan način. Međutim, On je izgovorio još nekoliko izazovnih stvari, a neke od njih su zagonetka i za vjernike. Često preskočimo ove manje jasne stihove, one u kojima naočigled Isus proturječi sebi ili govori nešto neočekivano. Zbog toga su nam često nepoznate i teške kada na njih naiđemo.

Jedan dobar primjer se nalazi u Ivanu 20, gdje upravo-uskrsnuli Isus donosi kaos među svoje tužne učenike. Ne samo da prolazi kroz zid kako bi ušao u zaključanu sobu, već im daje neke složene upute u njihovoj misiji za budućnost. Na kraju, u stihu 23, on ovo govori: “Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”

Ne znam je li učenike ovo mučilo, ali je sigurno zamršeno za nas. Je li Isus zaista rekao da osim ako mi – kao sljedbenici Isusa i dio Crkve – ne oprostimo ljudima, nekako im ni Bog neće oprostiti?

Prilično sam siguran da nije mogao misliti na to. Ostatak Evanđelja i pisanja rane Crkve se izgleda suprotne toj ideji (primjerice, 1. Ivanova 1,9 govori da Bog oprašta grijehe kada ih priznamo, kao i Kološanima 3,13; i kada Isus govori o svojoj krvi kao izvoru oproštenja grijeha na Posljednjoj Večeri Matej 26,28). Pa na što Isus misli kada kaže da imamo moć oprostiti grijeh – ili ga ostavimo takvim kakav jest?

Odgovor, kao što se obično radi u biblijskom proučavanju, se nalazi kada pogledamo cijelu frazu u kontekstu. Kada se Isus objavio svojim učenicima, rekao im je stvari, od kojih je ova teška fraza treća. Prvo, međutim, govori (u stihu 21): “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” Započinje govoreći im da će zauzeti Njegovo mjesto u propovijedanju Njegove poruke širom svijeta.

Onda, prilično čudno, ako zastanemo te razmislimo o tome, On je puhnuo u njih i rekao: “Primite Duha Svetoga.” Pa nakon što im je rekao da ih šalje, Isus im je sada objasnio kako im je dao moć Božju kao podršku i izvor na kojem će graditi dok služe po starom svijetu.

Pa kada smo stigli do ovog zagonetnog posljednjeg stiha, On govori o sadržaju poruke koju su poslani govoriti u sili Duha Svetog. Ta poruka je o oproštenju grijeha – o činjenici da najgore pogreške koje ste počinili vas neće spriječiti da živite život u punini. To su najnevjerojatnije vijesti koje mijenjaju život, a Isus se oslanja na Crkvu da ih razglasi. U suštini, On govori: ako Crkva koju gradim ne razglasi ove vijesti, kako će je ljudi čuti? Dakle, ovo nije prijetnja, već poziv: ako ne govorite ljudima ove vijesti, oni neće moći živjeti život bez sjene krivnje, i propustit će najljepši osjećaj nade. Ne govori o nekoj duhovnoj čaroliji da samo oni mogu opraštati grijehe, već dodaje osjećaj hitnosti u misiji.

PROČITAJTE: Kako oprostiti drugima?

Prije nego što je Isus došao promijeniti Božji odnos s čovječanstvom, Božji narod je koristio velike svećenike kao mogućnost razgovora s Njim. Isusova smrt i uskrsnuće su sve to promijenili, pa ideja da će vratiti tu svećeničku barijeru između Boga i čovjeka jednostavno nema smisla. U Ivanu 10,9 Isus govori: “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se”. Nema zabune ovdje – naša nemogućnost da oprostimo nekome nema nikakav utjecaj na njihovo vječno odredište.

Umjesto toga, Isus naglašava važnost oproštenja grijeha, omogućujući ljudima da prihvate ovu nevjerojatnu ponudu oslobođenja u svakom smislu. Baš kao i ta ponuda, djelo osposobljenja se proteže kroz povijest i dolazi do nas danas. Iako se Crkva tijekom stoljeća nije uvijek dobro nosila s ovom porukom, Isus nam i dalje nastavlja vjerovati s ovom porukom oproštenja. Pa, da parafraziramo ovaj izazov učenicima od prije 2.000 godina za nas danas: kako će naši prijatelji, bližnji, školski prijatelji ili kolege čuti o tome ako ne kroz nas?

Autor: Martin Saunders; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Christian Today