Na večer uskrsne nedjelje, dok je većina učenika bila zaključana u svojim skloništima, pokušavajući razumjeti značenje praznog groba i neobičnih susreta o kojima su neki govorili da je bio susret sa uskrsnulim Gospodinom, Isus se odjednom pojavio među njima. Uvjerio ih je da je On Isus i izgovorio je mir u njihova dezorijentirana, tjeskobna srca. (Luka 24, 33-43; Ivan 20, 19-21) 

Nakon toga, Isus je učinio nešto zapanjujuće: „Kad je bio ovo rekao, dahnu u njih i reče: “Primite Duha Svetoga“! (Ivan 20, 22) 

Nakon što je Isus dahnuo u svoje učenike, što je samo po sebi čudo uskrsnuća i nakon toga rekao ”Primite Duha Svetoga”, izrekao je nešto što je označavalo nevjerojatnu, nedokučivu dubinu. Njegovi učenici će razumjeti implikaciju, jer Duh Sveto dolazi samo od Boga. Duh Sveti je dolazio od Isusa Krista. Toma, koji čak nije ni bio ondje u tom trenutku, potvrdio je shvaćanje implikacije osam dana kasnije, kada je Isusa nazvao ”moj Gospodin i moj Bog”. (Ivan 20, 28) 

Utjelovljeni dah

Ne znamo koliko su apostoli razumjeli prirodu Duha Svetoga u trenutku kada Ga je Isus udahnuo u njih, no uskoro će doći ka razumijevanju da je Suh bio njihov Gospodin i njihov Bog. Duh nije bio samo nejasna kopija Božje prisutnosti; dah Boga nije poput daha ljudi. Dah je ovdje označavao samoga Boga, ne samo silu Božje moći. Duh Sveti bio je utjelovljeni Božji dah. 

VIDI OVO: Što Duh Sveti radi u našem životu?

Iz tog razloga Isus o Duhu Svetome govori u muškome rodu: 

„Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“. (Ivan 14, 26) 

„A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene“. (Ivan 15, 26)

„No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama“. (Ivan 16, 7) 

„No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama“. (Ivan 16, 13-14) 

Otac, Sin, Duh 

Ono što je Isus otkrio svojim apostolima kada je došao bilo je da jedan Bog (Marko 12, 29) postoji kao tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. (Matej 28, 19) Činjenica da su apostoli u potpunosti prigrlili osobnost Duha može se vidjeti u tome kako oni o Njemu govore u Novome zavjetu. Kao što je moj kolega, David Mathis, to odlično katalogizirao: 

Duhu Svetome može se lagati (Djela apostolska 5, 3), može mu se oduprijeti (Djela apostolska 7, 51), može ga se ražalostiti (Efežanima 4, 30), može se huliti na Njega (Matej 12, 32; Marko 3, 29; Luka 12, 10). Duh nas tješi (Djela apostolska 9, 31), vodi i usmjerava (Djela apostolska 13, 2; 4; 15, 28; 16, 6; 20, 23; 21, 11), preobražava nas na Isusovu sliku (2. Korinćanima 3, 17-18), osnažuje za svakodnevni, kršćanski život (Rimljanima 14, 17; 15, 13; 1. Korinćanima 12, 3; Judina 20).

VIDI OVO: Kako prepoznati Duha Svetoga?

Duh dodjeljuje vođe u crkvama (Djela apostolska 20, 28), potvrđuje Božju Riječ čudesnim darovima, (Hebrejima 2, 4) posvećuje naš nesavršen trud (Rimljanima 15, 16), združuje nas zajedno (2. Korinćanima 13, 14; Hebrejima 6, 4), ispunjava nas slavljenjem (Djela apostolska 2, 4), smjelošću za služenjem (Djela apostolska 1, 8; 4, 8; 31; 6,5; 7, 55; 9, 17; 11, 24; 13, 9; 52).

Duh nama komunicira Očevu ljubav (Rimljanima 5, 5; Efežanima 3, 14-19), napaja kršćanski život radošću (Djela apostolska 13, 52; Rimljanima 14, 17; 15, 13; 1. Solunjanima 1, 6). U Duhu mi smo zapečaćeni, održani i sigurni u Bogu do završetka. (Efežanima 1, 13-14)  

Te osobine, sklonosti i djela očito pripadaju Osobi; osobi koja ima um i koja posreduje za nas (Rimljanima 8, 27), Osobi koju treba poznavati, vjerovati joj, voljeti ju, poštovati i štovati, Osobi koju treba iskusiti.  

Zajedništvo Duha Svetoga

Iz tog razloga je Isus rekao: „Ali ja vam istinu govorim: “Bolje je za vas, da ja idem; jer ako ne odem, Utješitelj neće doći k vama; ako li odem, poslat ću ga k vama“. (Ivan 16, 7) Na drugome mjestu ponudio sam objašnjenje zbog čega je potrebno da Isus bude odsutan kako bi Pomoćnik mogao doći. No velika usluga koju mi imamo od dolaska Pomoćnika jest da nam je po Njemu dan neopisiv dar iskustva Boga na sve načine, koju su napisani iznad (iako to nisu svi biblijski načini). 

Pogledajte kako Isus govori o ovoj stvarnosti: 

„Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“. (Ivan 14, 18; 20-21; 23) 

VIDI OVO: VJERUJEM U DUHA SVETOGA: Tko je Duh Sveti?

No to nije sve. Duh nam je isto tako dan kako bismo, s Njime koji boravi u nama, mogli biti u zajedništvu jedni s drugima. Duh je taj koji dijeli Božje darove ”za zajedničko dobro” crkvenih zajednica. (1. Korinćanima 12, 7-11) Duh je taj koji nas nadahnjuje da jedni s drugima komuniciramo ”u psalmima, himnama i duhovnim pjesmama” i da se ”jedni drugima podčinjavamo iz poštovanja prema Kristu”. (Efežanima 5, 18-21) Samo po Duhu možemo zajedno iskusiti ”zajedništvo, u poveznici mira”. (Efežanima 4, 3) 

To je veliki dar Duha Svetoga: da u Njemu imamo zajedništvo s Bogom i zajedništvo jedni s drugima. (1. Ivanova 1, 3) Pavao jednostavno to naziva ”zajedništvom Duha Svetoga”. (2. Korinćanima 13, 14) 

Primiti Duha Svetoga

Kad god govorimo o prirodi Duha Svetoga ili bilo kojoj od osoba, bavimo se s nečime što je prekomplicirano za nas. Pokušavamo u riječi staviti nešto što je previše neopisivo za nas. Najveći kršćanski umovi proveli su većinu od pet stoljeća braneći, razjašnjavajući i kodificirajući za nas ostale veliku tajnu, koja je u Bibliji opisana kroz božansko Trojstvo. 

Kada smo kušani da cinično propitkujemo neobičnost stvari, od pomoći nam može biti da se prisjetimo kako nam cjelokupna stvarnost postaje sve neobičnija što dublje zaronimo u nju. Kolektivna ljudska inteligencija i dalje ne razumije stvari kao što su gravitacija, ljudska svijest i čak materiju na subatomskoj razini; stvari s kojima se susrećemo svakoga dana. Ispada kako najvažnije stvari u životu nisu jednostavno. One na nas snažno utječu. 

VIDI OVO: Kako primiti silu Duha Svetoga?

Pronalazimo da je stvarnost jednostavnije iskusiti nego objasniti; tjelesnu i duhovnu stvarnost. To ne znači da ne bismo trebali pokušati objasniti kako Duh Sveti funkcionira zajedno sa Ocem i Sinom. Moramo. No to možemo činiti samo djelomično. Priroda Duha Svetoga jest otkrivati nam se, ne kako bismo Ga analizirali, već kako bismo dobili i prihvatili povjerenje u ljubav. 

Kada je Isus, Božji Sin u svoje učenike udahnuo Duha, nije rekao: „Pojmite Duha Svetoga“. Rekao je: „Primite Duha Svetoga“. Jer po primanju Duha Svetoga oni, kao i mi, također dobivaju Oca i Sina ili kao što Pavao kaže: „svu Božju puninu“. (Efežanima 3, 19) 

Primite Duha Svetoga. Ne odupirite Mu se. 

Autor: Jon Bloom; Izvor: Desiringgod.org